Skulpture na površini od dva milimetra

Da je umjetnost svugdje oko nas i da je moguće vrhunska djela stvarati na vrhu grafitne olovke, godinama dokazuje Tuzlak Jasenko Đorđević.

Njegove minijaturne skulpture privlače pažnju svjetske javnosti, a ovih dana se pod lupom našla minijatura posvećena trogodišnjem sirijskom dječaku Alanu Kurdiju, koji se utopio dok je s porodicom prelazio preko Mediteranskog mora na putu u Evropu.

Minijaturama se počeo baviti sasvim slučajno, kaže. Brat mu je prije sedam godina poslao link na rad jednog američkog umjetnika koji se bavio sličnim skulpturama, te ga izazvao da napravi nešto slično. Nekoliko dana kasnije je odgovorio na bratov izazov prvom minijaturom. Kako kaže, u to vrijeme su samo dva-tri umjetnika na internetu objavljivala radove na grafitnim olovkama. Đorđević je bio prvi u Evropi.

Njegovo najpoznatije djelo, posvećeno preminulom sirijskom dječaku, nastalo je nekoliko dana nakon nesreće.

“Ta upečatljiva slika koja se pojavila u medijima izazvala je potrebu da i ja dam svoju kritiku na dešavanja u tom dijelu svijeta, ali i uopšte na bilo koja stradanja nevine djece u svijetu. Smatram da djeca nisu kriva i da ne smiju ni na koji način patiti, jer su se rodili u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu.”

Rješavanje problema

Đorđević ističe da je svjestan da njegova skulptura sama ne može ništa promijeniti, ali da je veoma bitno da se o tim problemima konstantno priča, te da svako na neki način da doprinos u njihovom rješavanju.

Svjetska pažnja

Jasenko Đorđević u protekle dvije godine skrenuo je pažnju i domaće i svjetske javnosti. O njegovim radovima izvještavali su CNN, BBC, Russia Today, China Daily, National Geographic, kao i vodeće svjetske novinske agencije Reuters, Associated Press i Anadolija.

Članak svjetski poznatog zabavnog portala Bored Panda, samo s njihove stranice, podijeljen je više od 150.000 puta, što dovoljno govori koliko su ljudi zainteresirani za njegov rad.

Đorđević je donekle uspio o tome, jer su brojni svjetski mediji objavili fotografije minijaturne skulpture posvećene malom Alanu.

Patnja i smrt nisu jedine stvari kojim je posvetio pažnju. Kako kaže, inspiraciju za radove nalazi svuda oko sebe.

“Teoretski, moguće je napraviti bilo koji oblik koji svojom površinom može stati na površinu olovke. Motivi su različiti, od raznih prikaza biljaka i životinja do reprodukcije nekih svjetski poznatih umjetničkih dijela, poput Michelangelovog ‘Stvaranja Adama’, Dalijevog ‘Space Elephant’, Rodinovog ‘Mislioca’ ili Munchovog ‘Vriska’.”

Mladi Tuzlak dodaje i da u posljednje vrijeme kroz svoje radove pokuša ‘provući’ i neku poruku, poput rada “Na rubu”, koja pokazuje koliko smo mali i prolazni na ovome svijetu.

Jasenko Đorđević se prisjeća da je još od malena pokazivao interes za umjetnost, prije svega u domenu minijature.

Rad na minijaturama

Izrađivao je razne kutije za nakit, minijaturne knjige dimenzija pet milimetara, kao i mikro-origamije.

Sa minijaturnim brodićem je aplicirao za Guinnessovu knjigu rekorda za najmanji origami.

“Dimenzije papira od kojih sam napravio brod bile su 1,5mm x 2,5mm, dok je sklopljeni brod bio mnogo manji.”

Iz Guinnessa su odbili prihvatiti nominaciju, jer nisu bili sigurni u kvalitet izrade, kao i u koju kategoriju bi rekord uvrstili.

“Ostavili su mi opciju da sazovem tročlanu komisiju iz Engleske i da im platim putne troškove, troškove smještaja i dnevnice, kako bi oni nadgledali pravljenje brodića. Ja nisam bio u mogućnosti da snosim te troškove tako da sam odustao od rekorda, ali sam saznao da sličan rekord nije upisan, tako da mogu reći da nezvanično držim taj rekord.”

Pravljenje minijaturnih skulptura na vrhovima grafitnih olovaka je počelo kao zanimacija, ali je taj rad tokom godina prerastao u posao. “Iako to nije bio moj plan na samom početku.”

Nježne ruke i grubi sport

Iako za izradu minijaturnih skulptura treba nježna ruka, Jasenka to ne sprečava da se u slobodno vrijeme bavi sportom.

“Ja već devet godina treniram aikido, a zadnjih pet godina sam instruktor ove japanske borilačke vještine i vodim svoj klub ovdje u Tuzli.”

Osim toga, aktivni je član džudo-kluba u Tuzli u protekle tri godine. 

Nakon objavljivanja radova na umjetničkim stranicama poput deviantarta i na društvenim mrežama, te učešća na bijenalima minijatura, skrenuo je pažnju svjetske javnosti. Prvi poslovni angažman je imao kad je fabrika olovaka Derwent iz Velike Britanije naručila desetak skulptura na svojim olovkama i izložila ih na sajmu u Frankfurtu. Nakon završetka sajma postavila ih je u Muzej olovaka Cumberand u Britaniji kao stalnu postavku muzeja.

Od tad je ostvario saradnju sa domaćim i stranim organizacijama, kao što su Amnesty International i Project Literacy. Pored njih, dosta kolekcionara mu se javlja sa željama da u svom vlasništvu imaju neke od njegovih radova.

Zahtjevna umjetnost

Izrada minijaturnih skulptura je dosta zahtjevan vid umjetnosti, što ga je u početku i privuklo, kaže.

“Grafit je veoma nezgodan medij za rad jer je veoma lomljiv, a otežavajuća okolnost je i ta što se radi na veoma malim površinama, u prosjeku od 2-4 milimetra u prečniku.”

Za nastanak jedne skulpture potrebno je nekih 5-10 sati aktivnog rada, kako bi se dobio neki grubi oblik, a nakon toga i nekoliko dana za sitne detalje. To opet zavisi od motiva koji se radi, od kvaliteta olovke, njegovog raspoloženja…

Iako u 90 posto slučajeva skulpturu napravi iz prvog pokušaja, dešava se da ona i pukne u toku rada, nekada čak i pri samom kraju, a dešavalo se nekoliko puta da pukne i nakon nekoliko godina postojanja zbog lošeg skladištenja ili njegove, odnosno tuđe nepažnje.

Za izradu skulptura tuzlanski umjetnik koristi razne vrste hirurških skalpela kao i razne vrste igala.

Đorđević navodi da nije siguran koliko je ovakva umjetnost cijenjena u Bosni i Hercegovini i u regiji, ali dodaje da ima dosta pozitivnih komentara na svoj rad.

“Kod nas vlada opšta nekultura, vlasti se jako malo trude da finansijski ili na bilo koji drugi način pomognu umjetnicima (osim ako nisu stranački podobni), građani slabo daju podršku umjetnicima svojim pasivnim odnosom prema umjetnosti, a ni umjetnici se mnogo ne trude da poboljšaju svoj status, tako da smo svi zajedno, kao društvo, odgovorni za ovakvo stanje. Sve dok su nam bitnije španske i turske sapunice i izjave sitnih političara koji na naš račun žive već dvije decenije i guraju nas u opštu nekulturu, umjesto izložbi, koncerata i predstava, situacija neće biti bolja.”

Izvor: Al Jazeera