Skriveni planovi Rusije i SAD-a u Raqqi

Piše: Hussein Abdel Aziz

Saopćenje američkog predsjednika Baracka Obame krajem aprila o povećanju broja američkih kopnenih trupa u Siriji predstavljalo je pripremne korake za pokretanje bitke u Raqqi, koja je dosta zakasnila. Nakon izjave američkog predsjednika, Sirijske demokratske snage (SDF) 24. maja proglašavaju pokretanje ofanzive na glavno ISIL-ovo uporište – Raqqu.

No, planovi se iznenada mijenjaju. Sjedinjene Američke Države i Sirijske demokratske snage (SDF) donose odluku o zaustavljanju ofanzive na ovaj grad te se prebacuju u istočna predgrađa Halepa gdje pokreću ofanzivu na grad Manbij protiv organizacije ISIL-a.

Ova promjena je popraćena i drugim izmjenama planova sirijskog režima i njihovih saveznika Rusije i Irana. Iako je naredna ofanziva, nakon što je osvojen grad Palmira, trebala krenuti u pravcu Deir al-Zora, iznenada dolazi do snažnog pokreta i promjene pravca borbi prema Raqqi sa njene jugozapadne strane na administrativnoj granici Halepa i Hame.

Koji su to razlozi naveli glavne igrače na promjenu njihovih planova? Postoji li neka skrivena i neobznanjena koordinacija kojom se želi podijeliti oblast Raqqe, ili je sama Raqqa sinonim za sukob među ovim stranama u narednoj fazi?

Kurdi i Amerika

Sirijske demokratske snage (SDF) osnovane su 11. oktobra prošle godine u cilju priprema za oslobađanje Raqqe od ISIL-a. No, bitka za Raqqu ubrzo se zaustavlja te se pokreće ofanziva na provinciju Al-Hasakah.

Razlog koji stoji iza promjene planova može sagledati iz više dimenzija. Kao prvo, da su kurdske Jedinice narodne zaštite (YPG) odbile voditi bitku u demografskom okruženju koje im ne pruža podršku (Raqqa).

Možda je turska šutnja o onome što se dešava u Halepu indikator postojanja američkih garancija da je bitka dio rata protiv ISIL-a te da se iza nje ne kriju neki drugi ciljevi.

Drugo, strah da će se arapski suniti time podstaći na pridruživanje grupi ISIL nedugo nakon kurdskog iskustva u Tall Abyadu na sjeveru Raqqe. Kurdi nemaju podršku naroda u Raqqi, čak naprotiv, njihovo iskustvo unutar gradova u oblasti Raqqe, kao što su Tall Abyad, naprimjer, dovelo je do raskola između njih i arapskog stanovništva koje je sebe vidjelo dosta bližim ISIL-u nego Kurdima, a razlog za to su greške koje su Kurdi činili u toj provinciji.

Treće, nedovoljan broj snaga za suprotstavljanje ISIL-u u njegovom čvrstom uporištu. Situacija u Raqqi sasvim je drugačija od one u Mosulu u Iraku. Tu ne postoji regularna vojska koja bi bila saveznik u borbama u Raqqi. Kurdske i pojedine arapske snage nisu dovoljne da se pokrene ofanziva širokih razmjera u cilju oslobađanja provincije Raqqa, pored toga da ISIL još uživa podršku pojedinih arapskih plemena, kao što su Al-Sabkha i Al-Afadeleh.

Četvrto, u borbama iračke vojske sa ISIL-om u Sinjaru, Kurdi su pronašli značajnu priliku koju nisu željeli propustiti u oblasti Al-Hassakah s namjerom da se prekinu linije komunikacije između ISIL-a u Iraku i Siriji.

Američko-kurdske pripreme trajale su nekoliko mjeseci, sve do 24. prošlog mjeseca, kada su Sirijske demokratske snage obznanile početak ofanzive na Raqqu. Međutim, planovi bitke nisu se podudarali sa željenim ishodom. Snage, koje su pretežno kurdske, uvidjele su da je ISIL izuzetno jak u Raqqi, dok borbe otkrivaju velike gubitke u redovima snaga SDF-a. Zbog toga i dolazi do odustajanja od vojnih operacija, dok se zadovoljava time da se obznani kako je cilj akcija bio samo oslobađanje sjevera Raqqe.  

Možda navedeno i jesu razlozi koji stoje iza zaustavljanja vojne akcije u Raqqi, prebacivanja borbe u predgrađa sjeveroistočnog Halepa i otvaranja fronta u gradu Manbiju, te da takva dešavanja nemaju nikakve veze s pokušajima da se ostvare kurdski ciljevi, odnosno poveže kanton Afrin na zapadu sa Azazom na sjeveru kako bi se izvršile pripreme za povezivanje oblasti zapadno od Eufrata sa onima na istoku, s namjerom da se preuzme kontrola nad cijelom sjevernom granicom Sirije sa Turskom.

Ovakav cilj, i pored toga što on uistinu postoji, te da su ga snage Kurdske demokratske unije (PYD) na čelu sa Salehom Moslimom zacrtale pred sobom, ipak nije dovoljan da se borbe prebace u provinciju Halepa nakon što su vršene pripreme za ofanzivu na Raqqu.  

Američko-kurdski cilj očituje se u stezanju obruča oko ISIL-a unutar granica provincije Raqqa.

Možda je turska šutnja o onome što se dešava u Halepu indikator postojanja američkih garancija da je bitka dio rata protiv ISIL-a te da se iza nje ne kriju neki drugi ciljevi. Izjave Recepa Tayyipa Erdogana kako glavninu snaga SDF-a čine borci arapskog porijekla potvrđuju da američke garancije postoje.

Također, cijela situacija ima veze i sa dvije veoma važne tačke:

1.     Strah da će bitka za Raqqu i ofanziva snaga SDF-a sa zapada istoimene pokrajine prema gradu Raqqi primorati ISIL da se povuče prema istočnim predgrađima Halepa, konkretno prema dva grada Manbej i Al-Bab. U slučaju da do toga dođe, to bi ostavilo katastrofalne posljedice na cjelokupnu stratešku mapu Halepa što se tiče svih snaga koje su umiješane u konflikt, bez obzira da li je riječ o onim lokalnim ili regionalnim. Izuzetak je Turska koja će u tome pronaći priliku da vodi veliku bitku na račun Kurda u Halepu, a to je ono što Washington ne može dozvoliti.

2.     Stoga je cilj je presjeći linije koje povezuju ISIL u Raqqi i Halepu. Prvi korak da se to ostvari je grad Manbej, neposredno pred prebacivanje snaga u pravcu grada Al-Bab, koji je uporište ISIL-a u pokrajini Halep.

Američko-kurdski cilj očituje se u stezanju obruča oko ISIL-a unutar granica provincije Raqqa, čija površina otprilike iznosi dvadeset hiljada kvadratnih kilometara. Riječ je o veoma velikom području koje administrativno graniči sa pet pokrajina (Halep, Hama, Homs, Deir al-Zour, Al-Hassakah). Tek nakon toga se može preći na veliku bitku za oslobađanja Raqqe.

Sirijski režim i Rusija

Nakon što je sirijski režim vratio kontrolu nad Palmirom uz podršku ruske avijacije, pažnja se usmjerava na Deir al-Zour, kao glavno odredište za narednu veliku bitku. Snage sirijskog režima počinju ponovno uspostavljati kontrolu sjeverno od Palmire, no intenziviranje borbi u Halepu primorava sirijski režim i Rusiju da učvrste svoje položaje u Palmiri i njenoj okolini te da odgode ofanzivu na Deir al-Zour, budući da to iziskuje velike pripreme koje trenutno nisu u stanju poduzeti. Pored toga, radi se o udaljenoj oblasti sa slabim strateškim utjecajem na samu prirodu sukoba u Siriji, što nije slučaj sa Halepom, a zatim i Raqqom.

Sirijski režim i Iran, svako shodno svojim ciljevima, vidi prioritet u tome da odnese što veći broj pobjeda, kao prvo, na račun opozicionih frakcija, a zatim i u borbama protiv ISIL-a.

Sirijski režim pokušava da bude prisutan na geografskom prostoru Raqqe i ne želi ga prepustiti Kurdima i drugim arapskim snagama koje su u savezu sa njima.

Međutim, proglašavanje početka ofanzive na Raqqu od strane SDF-a, a zatim prebacivanje na grad Manbej s namjerom da se prekinu ISIL-ove komunikacije, primoralo je sirijski režim i Rusiju da ponovno poredaju svoje prioritete.

Bitka za Raqqu, ili u najmanju ruku za jugoistočne granice provincije Raqqa, postaje sastavni dio bitke za Halep. Sirijski režim i Rusija, kao i Kurdi i SAD, strahuju da bi moglo doći do gubitka osvojenih teritorija u oblasti Halepa ukoliko ISIL odluči da se povuče iz Raqqe pod pritiskom borbi i usmjeri se u pravcu zapada prema svojim uporištima u Halepu (Manbeju i Al-Babu).

Cilj sirijskog režima, što je i vidljivo iz linije kretanja njegovih snaga, jeste preuzimanje kontrole nad jugozapadnim oblastima provincije Raqqa pa sve do grada Al-Tabqah. Na taj način bi režim Bashara al-Assada ostvario nekoliko ciljeva.

Prvo: osigurati put Khanaser-Ithriya, koji se smatra strateškom linijom (oko 200 kilometara) budući da povezuje unutrašnjost jugoistočne periferije Halepa sa sjeveroistočnom periferijom Hame.

Drugo: osiguralo bi se široko područje koje se proteže od Raqqe na istoku do Khanasere na zapadu. To je oblast koja dozvoljava sirijskom režimu kretanje sjeverno prema gradu Al-Babu u Halepu, te kretanje prema jugoistoku u pravcu Sokhnae koja se nalazi u istočnim predgrađima Homsa.

Treće: na taj način bi se došlo do grada Al-Tabqah, što će sirijskom režimu olakšati potpuno preuzimanje kontrole nad južnim predgrađima Raqqe u narednom periodu. To je neophodan korak kako bi se na ISIL-a u Deir al-Zouru izvršio pritisak s dvije strane (iz pravca Raqqe i Palmire).

Pored toga, sirijski režim pokušava da bude prisutan na geografskom prostoru Raqqe i ne želi ga prepustiti Kurdima i drugim arapskim snagama koje su u savezu sa njima, naročito nakon što su snage Kurdske demokratske unije (PYD) otkrile svoje planove za osnivanja federacije, što neće biti izvodivo bez Raqqe. Interes sirijskog režima za Raqqu povećao se nakon izjava Saleha Muslima da Kurdi neće predati provinciju sirijskom režimu nakon njenog oslobađanja od ISIL-a.

Po svemu sudeći, sirijski režim zajedno s Rusijom želi iskoristiti nesposobnost SDF-a da napreduje sa sjevera provincije Raqqa prema gradu Raqqa, kako bi upotpunili svoj put do grada nakon preuzimanja grada Al-Tabqah koji je gotovo pao pod njihovu kontrolu zbog intenzivnog ruskog bombardiranja.

Ukoliko je provincija Halep ključna tačka u američko-ruskom skrivenom dogovaranju, onda će provincija Raqqa biti ili glavni ulog u koordiniranju između dvije strane ili će se u budućnosti pretvoriti u centralno područje njihovog međusobnog sukoba.   

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera