Škola koju politika nije željela

Škola, Učionica
Štrajk u osnovnim i srednjim školama trajao je 36 dana (EPA)

Niti manje škole, niti većih problema. Tako bi se u svega nekoliko riječi mogla opisati Interkulturna škola Vukovar koja je napravljena, opremljena, dobila svoga ravnatelja i koja još uvijek nema niti jednoga učenika. Ali, krenimo od početka.

Projekt osnivanja Interkulturne škole Dunav u Vukovaru pokrenut je prije 15-ak godina. U početku je taj projekt nazivan Nova škola. Plan je bio da u Vukovaru sa radom počne jedna drugačija škola koja bi bila prva takve vrste u Hrvatskoj. Govorilo se kako će tu školu pohađati djeca svih nacionalnosti i gdje će se učiti o međusobnim različitostima pa tako i o sebi. U razredima te škole zajedno bi sjedila djeca svih nacionalnosti što bi, kako je govoreno, bilo odlično rješenje za grad poput Vukovara koji je preživio ratne traume i razaranja.

Projekt je u početku naišao na dobar odjek kod građana što potvrđuju i ankete koje su provođene, a koje pokazuju kako su roditelji bili zainteresirani za jednu takvu, drugačiju školu. U sklopu projekta, kojega je provodio Nansen Dialog Centar (NDC), neki lokalni političari kao i nastavnici išli su i u Norvešku kako bi se uvjerili kako takve škole tamo funkcioniraju. Po povratku bili su oduševljeni kako sve to dobro funkcionira i kako se radi o dobrom rješenju za grad poput Vukovara koji je proživio ratne traume i razaranja.  

Bolji poznavatelji prilika znaju kako su djeca u Vukovaru od najranije dobi podijeljena. Te podjele kreću još od vrtićke dobi gdje su djeca u odvojenim vrtićkim skupinama i nemaju nikakvih kontakata. Čak su i vanjska igrališta odvojena. Podjele se nastavljaju i dalje u osnovnim i srednjim školama gdje su djeca u odvojenim razredima, a nekada i u različitim smjenama. Tek od fakulteta sjede zajedno na predavanjima.

Tri modela

To je sve po zakonu s obzirom da propisi Republike Hrvatske kažu kako postoje tri modela školovanja za pripadnike nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Model A kaže kako se nastava provodi na jeziku i pismu nacionalnih manjina, odnosno kada je riječ o Vukovaru na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Taj model se primjenjuje u Vukovaru, a on određuje i kako je obvezno učenje hrvatskog jezika i to u istom broju sati u kojem se uči i jezik manjine. Postoji i Model B u okviru kojega se provodi dvojezična nastava, kao i Model C koji podrazumijeva njegovanje jezika i kulture.

Pokretanjem Interkulturne škole htjelo se dodatno povezati djecu koja se i ovako često zajedno igraju na igralištima, pohađaju sportske treninge, druže se… Međutim, nije išlo. Projekt od 2003. godine, otkako je nastao, stalno nailazi na neke probleme i zapreke. Mijenjali su se gradonačelnici, ministri, vlade, a Interkulturna škola nije zaživjela. Projekt je uvijek nekako ostajao u ladicama.

Glasovima HDZ-a i SDSS-a Gradsko vijeće Vukovara 2013. godine odbilo je projekt i osnivanje Interkulturne škole Vukovar. Tada je rečeno kako zakoni RH poznaju tri modela školovanja za pripadnike nacionalnih manjina i kako niti Vukovaru niti Hrvatskoj ne treba nikakav novi model. Ipak, određeni pritisci urodili su plodom pa je u prosincu 2016. godine Interkulturna škola ipak osnovana. Bila je to prva osnovna škola nad kojoj je Vukovar imao osnivačka prava. Nešto kasnije imenovan je i privremeni ravnatelj te škole Zlatko Hegeduš.

U međuvremenu riješeno je i pitanje prostora pa je jedna od „Batinih vila“, zgrada nastalih u vrijeme podizanja velikog „Borova“, obnovljena i preuređena u školu. Napravljene su dvije učionice koje su opremljene najmodernijom opremom poput računala, pametnih ploča… Sve te radove financirala je Kraljevina Norveška u što je uloženo 390.000 eura.

Povrat sredstava

Govorilo se kako će prve godine krenuti samo prvi razred tako da bi škola kroz osam godina imala osam razreda. Već je postojalo i idejno rješenje za izgradnju nove, velike škole sa pripadajućom sportskom dvoranom koja bi se nalazila u neposrednoj blizini. Unatoč velikim planovima, sve je to stalo. I ne samo da je stalo nego sada Kraljevina Norveška radi nesipunjavanja zadanih rokova, a rok za realizaciju projekta po svim ugovorima bio je kraj travnja 2017. godine, sada traži povrat uloženih sredstava.

Iz Veleposlanstva Kraljevine Norveške odgovorili su kako je projekt Interkulturne škole u Vukovaru bio jedan od nekoliko projekata koje su podupirali u okviru  programa potpore Hrvatskoj putem darovnica Europskog gospodarskog prostora i Norveške (EEA i Norway Grants). Prema uzajamno obvezujućem sporazumu s Hrvatskom, koji je potpisan 2014. godine, troškovi vezani uz projekt bili su prihvatljivi za naknadu do kraja travnja 2017. godine.

„Opći je cilj projekta bio doprinijeti društvenom oporavku multietničke zajednice nakon proživljenih sukoba i postići višu razinu razumijevanja, poštovanja i suradnje između manjinskih skupina i većine. Interkulturna škola u Vukovaru mogla je bi biti moderna škola, u kojoj se primjenjuju najnovije metode i tehnologije. Mogla je biti primjer toga kako škole mogu pridonijeti integraciji i dijalogu u područjima u kojima je bilo sukoba. Bili smo spremni financirati ovaj značajni projekt i izdvojili smo 1,3 milijuna eura za to. Nastavnici su pokazali predanost projektu, a roditelji i njihova djeca veliko zanimanje za školu“, stoji u odgovoru norveškog veleposlanstva.

Dodaju i kako su u skladu s uzajamno obvezujućim sporazumom zatražili povrat troškova koji su do sada nastali (390.000 eura) te istaknuli kako Norveška više nije dio projekta i da neće više poduzimati dalje korake.  

Dva natječaja

Odgovarajući na postavljena pitanja, iz Ministarstva znanosti i obrazovanja pojasnili su kako je Interkulturna škola Dunav dobila rješenje za rad od ministarstva te je, prema informacijama od Grada Vukovara, nakon rješavanja imovinsko-pravnih odnosa vezanih uz okoliš objekta pokrenuta procedura ishođenja rješenja od Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji za odobrenje početka rada predškolske ustanove.

„Kako bi se ispitao interes za upis djece, a s obzirom da je pedagoški opravdano da djeca u novi program budu uključena i u razdoblju prije polaska u osnovnu školu, u obvezni program predškole, na službenim stranicama Grada Vukovara objavljen je poziv za upis djece u program predškole Interkulturne osnovne škole ‘Dunav’ za pedagošku godinu 2018/19. Za više informacija o tijeku projekta i interesu upućujemo Vas na Grad Vukovar. Ministarstvo znanosti i obrazovanja izvršilo je svoje obveze. Vezano uz financijska sredstva, za komunikaciju s mehanizmom Europskog gospodarskog prostora iz kojeg je navedeni projekt financiran nadležno je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU“, navodi se u odgovoru ministarstva.

Iako su, kako stoji, svi odradili svoj dio posla Interkulturna škola i dalje je prazna i nema niti jednoga učenika. Čak što više i njeno dalje postojanje pod velikim je znakom pitanja.

Iz Grada Vukovara su nam prenijeli kako su do sada objavili dva natječaja sa ciljem popunjavanja škole i početka nastave ali da izostaje interes roditelja.

„Jedan natječaj objavili smo u listopadu 2018. u trajanju 15 dana, a drugi u prosincu 2018. u trajanju 30 dana. Nitko se od djece nije javio na natječaje“, ističu iz Grada Vukovara.

Politika bila protiv

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava na sjednici Gradskoga vijeća, održanoj u prosincu 2016. godine kada je škola i osnovana, rekao je kako nije za realizaciju ovoga projekta te da je tako mislio i kada je bio oporbeni vijećnik.

„Tada sam mislio da je to projekt koji nije dobar za Republiku Hrvatsku i da nijedna suverena država koja vodi sustavnu politiku ne bi smjela sebi dozvoliti strana tijela u svojem zakonodavnom okviru, a osobito u obrazovanju. Na žalost, naša država očito tako ne misli, krenula je s ovom pričom i dovela stvar do kraja tako da bismo – s nama ili bez nas – dobili ovu školu u gradu Vukovaru. Vrijeme pred nama pokazat će na kakav će odaziv kod građana ona naići“, rekao je tada Penava.

Njegov prethodnik, bivši gradonačelnik Vukovara, Željko Sabo, podsjetio je kako je boravio u Norveškoj i tamo se uvjerio koliko su takve škole kvalitetne ali i da se ne može oteti dojmu da cijelo vrijeme u Vukovaru postoje određeni ljudi koji ne žele da se rat završi.

„Osnovni preduvjet za zajednički život u Vukovaru upravo su zajednički vrtići i škole. Sadašnje stanje je nakaradno. Stranci s kojima sam o tome razgovarao ne mogu nam se načuditi. Kada sam nešto pokušao promijeniti u tom smislu, HDZ i SDSS to su spriječili, a SDP i ja u tome smo ostali usamljeni“, rekao je Sabo.

Aktualna gradska vijećnika u Gradskom vijeću Vukovara Biljana Gaća mišljenja je kako ni državna, ni lokalna, vukovarska vlast, pa ni njihovi partneri SDSS takvu školu nikako nisu željeli.

„Cijelo se vrijeme sve radilo ‘s figom u džepu’, a i sam gradonačelnik Penava nekoliko puta je javno priznao da ovu školu osnivamo preko njegove volje. Iz straha da u Vukovaru roditelji u praksi imaju stvarnu mogućnost izbora gdje žele upisati svoje dijete, i HDZ i SDSS dali su sve od sebe da do realizacije ove škole ne dođe. To je samo još jedan pokazatelj da je ova škola odličan projekt“, rekla je Gaća.

Dio Vukovaraca pak kaže kako je postojao interes među roditeljima da svoju djecu upišu u Interkulturnu školu jer su željeli da im djeca odrastaju zajedno i u boljem okruženju.

Interes je postojao

„Osobno sam bila za to da dijete upišem u tu školu. Svidjelo mi se što se govorilo, planiralo i kako bi se nastava odvijala. Znam da je bilo još zainteresiranih roditelja iz grada. Međutim, sve je išlo nekako sporo, nikako. Bio mi je to pokazatelj da se sve to neće dobro završiti i da od škole neće biti ništa. U isto vrijeme škola se bližila pa sam odlučila dijete upisati u ‘običnu’ školu. Sada vidim da nisam pogriješila jer ta Interkulturna škola nije još proradila što mi je jako žao. Ne mogu se oteti dojmu da je postojao interes da škola ne zaživi“, rekla je Irma Binec iz Vukovara.

Govoreći o školi na čijem je čelu, ravnatelj Zlatko Hegeduš kazao je kako je dobio zadatak da odradi sve tehničke poslove pripreme ovog objekta za početak nastave. Do upisa djece nije došlo jer su, kako dodaje, imali probleme tehničke prirode.

„Tada je postojao interes za upis 11-12 djece iz Borova Naselja, a ja sam proveo postupak ustrojavanja škole, donošenja privremenog statuta, zatražio dozvole za kurikulum, eksperimentalni program… Dobili smo sve potrebne dozvole od Ministarstva znanosti i obrazovanja te Agencije za odgoj i obrazovanje za upis predškole i prvog razreda osnovne škole, no zapelo je na minimalnim tehničkim uvjetima jer je Ured državne uprave utvrdio nedostatke poput evakuacijskog puta, protupožarnih aparata, ograde, komarnika… Bilo je tu dosta stavki koje se nisu mogle riješiti u kratkom roku, jer je za sve trebalo provesti natječaje i jednostavno nismo imali vremena to obaviti kako bismo raspisali natječaj za upis djece“, zaključio je Hegeduš.

Iz NDC-a nisu željeli komentirati činjenicu da projekt, na kojem su radili 15-ak godina, nije zaživio kako su planirali.

Izvor: Al Jazeera