Oglasi

Skandal hrvatske diplomatkinje simptom je stanja države i društva

Slučaj objave rasističkih sadržaja, iako izoliran, govori o stanju u hrvatskoj diplomaciji, politici, državi i atmosferi.
Elizabeta MađarevićRasistička i ksenofobna stajališta hrvatske diplomatkinje skandalizirala su javnost i političke krugove u Hrvatskoj i NjemačkojScreenshot/Al Jazeera

Elizabeta Mađarević, prva tajnica hrvatskog veleposlanstva u Berlinu, čije su objave na Facebooku zazivanja 'bijele Europe' koja je jedino takva 'čista', antiimigrantski stavovi i napadi na LGTB zajednicu, Angelu Merkel i slično širenje rasističkih i ksenofobnih stajališta, skandalizirale javnost i političke krugove u Hrvatskoj i Njemačkoj, suspendirana je i povučena iz veleposlanstva, a o njezinoj će sudbini u diplomaciji odlučiti Službenički sud.

No, stručnjaci upozoravaju da slučaj ove diplomatkinje, koja je prvo opravdavala svoje stavove nakon što su izašli u javnost, da bi onda ustvrdila kako je hakirana, što je hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman otklonio i rekao da je utvrđena povreda službeničke dužnosti, ukazuje na probleme u hrvatskoj diplomaciji i društvu te da se možda i ne radi o posve usamljenom slučaju.

Kršenje diplomatskih pravila

Damir Grubiša, bivši hrvatski veleposlanik u Italiji, kaže da se postavlja pitanje je li i kako moguće da jedan diplomat koji nije visokog ranga kao veleposlanik na svoju ruku putem Facebook profila komentira stvari koje se tiču zemlje domaćina i uopće neka svjetonazorska pitanja koja su u suprotnosti sa stajalištima države koju predstavlja.

Grubiša: Simptom stanja u diplomaciji i zemlji

Osnovna je 'abeceda' diplomacije da sve što jedan diplomat govori o zemlji domaćina, navodi Grubiša, mora biti usuglašeno s pretpostavljenima, a k tome diplomat koji nije zadužen za kontakt s medijima može govoriti o zemlji domaćinu u krugovima unutar veleposlanstva, ali nikako s time izaći u javnost.

"Prema tome, to je jedna disfunkcija diplomacije. Nažalost, hrvatska diplomacija je više okrenuta odnosu s Hrvatima u inozemstvu, nego pravoj vanjskoj politici i pravim diplomatskim odnosima. I to je jedan simptom stanja koji mnogo govori o diplomaciji, o svojoj diplomatkinji, o zemlji i uopće atmosferi".

Da se ovakve stvari izbjegnu, ističe, treba se držati oštrih profesionalnih principa, po čemu se zna da je diplomacija uspješna ako radi izvan oka javnosti, odnosno držati se principa koje su međunarodna diplomatska praksa i teorija odavno uvele i odavno se po tome ponašaju.

Ovaj slučaj, navodi, baca lošu sliku na cijelu zemlju - imidž Hrvatske je narušen jednim naoko banalnim činom nižerangirane diplomatkinje, a to šteti i međudržavnim odnosima jer kroz to zemlja domaćin, u ovom slučaju Njemačka,stječe sliku o Hrvatskoj.

"Ako su nam takvi diplomati, oni koji bi trebali biti najobrazovaniji, najtaktičniji... Na kraju krajeva, diplomacija je primjena inteligencije i takta na vođenje međunarodnih poslova. Vi ne možete reći da stvar taktična ili dobrog takta ako netko izađe s kritikama zemlje domaćina u javnost. Socijalne mreže su danas zapravo jedan od pandana javnosti i svaki istup na socijalnim mrežama jednak je istupu u javnosti. To zapravo nije diplomacija, to je zapravo politika".

"U ovom slučaju postavlja se uopće pitanje kako je uopće ta diplomatkinja mogla imati svoj Facebook jer ja mislim, i ono što je praksa, da nižepozicionirani diplomati ne mogu komunicirati direktno s javnošću, osim ako nisu zaduženi za kontakte s javnošću, a onda naravno to ide po određenoj proceduri. Tako da je ovdje nekoliko pravila, da tako kažemo, nekoliko uzanci diplomatskih, prekršeno", navodi Grubiša.

Grubiša navodi primjer jedne diplomatkinje koja je, kad je bio veleposlanik u Rimu, u jednom časopisu komentirala da su najamnine u Rimu vrlo skupe, zbog čega je bila smijenjena.

"To je bilo pretjerivanje na drugoj strani, a kao što vidimo ovo je očigledno prolazilo bez znanja i bez reakcije njenih pretpostavljenih. U prvom redu je sadašnji ministar, a onda veleposlanik, morao znati za taj Facebook profil, morao je dati svoju suglasnost - ako nije dao svoju suglasnost, onda je očito djelatnica prekršila i unutarnji disciplinski red".

'Revnost' u dodvoravanju pretpostavljenima

Ukoliko za to njezin pretpostavljeni, odnosno veleposlanik, nije znao ni osobno ni u izravnoj komunikaciji s djelatnicom ili iz drugih izvora, niti je to odobrio - a nije, kaže, mogao odobriti jer to nije uobičajeno u diplomatskoj praksi i teoriji - onda se postavlja pitanje narušavanja cijelog unutarnjeg disciplinskog lanca i smatra da slučaj ove diplomatkinje nije jedini.

"Nego još neki mladi diplomati žele pokazati svoju 'revnost' pa očito 'napipavaju' ono što bi se nekima od njihovih pretpostavljenih moglo svidjeti. To je, na žalost, tako i to je naravno obilježeno i elementima karijerizma, oportunizma i besprimjernog 'glajhšaltunga' s onime što kažemo diktatura općeg mišljenja ili jednoumlja. Prema tome, to nije samo individualni ispad jedne diplomatkinje, nego je očito ona reagirala onako kako je sudila da bi se to moglo svidjeti nekim odlučujućim krugovima u Hrvatskoj. I to, naravno, je onda optužba i za cijeli diplomatski sustav i uopće za cijelu politiku Hrvatske".

Naime, u obzir, zaključuje, treba uzeti da je cijela hrvatska diplomacija 'inficirana' svim boljkama hrvatske politike i to se prelama i preko nje pa ima ovakvih slučajeva koji izlaze iz općeg protokola diplomatskog ponašanja.

Bivši hrvatski veleposlanik u Francuskoj Mirko Galić kaže da, ukoliko se objave diplomatkinje koje su prenijeli mediji pokažu točnima, svakako nije dobra reklama za državu ako na diplomatskim položajima ima nekoga tko može tako otvoreno i grubo zastupati rasističke i ksenofobne stavove s kojima je normalni svijet raskrstio odavno.

Galić: Isključiti svaku slučajnost

"Zašto se dogodilo, kako se moglo dogoditi, to je ozbiljna stvar - da prije svega nadležno ministarstvo, dakle Ministarstvo vanjskih poslova, istraži kako je taj profil kadra mogao toliko napredovati da dođe na položaj u Berlin i kako joj je pošlo za rukom da neke svoje osobne stavove ili mišljenja plasira pod egidom državnog službenika - jer što god ona javno govorila, ona je državni službenik i ona nanosi štetu državi - i treće, što će država poduzeti  da se cijeli slučaj raščlani, objasni, da se on ne bi više ponavljao".

Smatra da se radi o pojedinačnom ekscesu, vrlo ružnom, grubom i neugodnom za državu, a država će se osloboditi štete u onoj mjeri u kojoj uspije svojoj i vanjskoj javnosti objasniti da se to dogodilo spletom okolnosti i da država tome nije 'kumovala', a mogla je 'kumovati' najviše tako što je poslala na taj diplomatski položaj kandidata ili predstavnika koji očigledno nije bio dorastao toj odgovornosti.

No, upozorava da sada 'cure' neki raniji slični slučajevi koji, kako kaže, očito ukazuju na to da postoji čitava serija ispada, što može upućivati na to da nisu slučajni.

"I svaka slučajnost u ovom slučaju se mora isključiti jer se čini da tu vrstu egzibicionizma opasnog za nju, za diplomatkinju, ali i za državu i hrvatsku diplomaciju, vjerojatno se moglo unaprijed predvidjeti, osujetiti, onemogućiti. Jer ako imate čovjeka koji jedanput zađe u neke opasne prostore ksenofobije, rasizma, isključivosti i netolerancije, onda uvijek postoji opasnost da se to ponovi. Netko je, čini se - ako se ti navodi pokažu točnim - propustio provjeriti u kojoj mjeri jedna osoba na relativno visokom ili srednjem diplomatskom položaju, može oštetiti državu koju zastupa".

Galić: Stvoriti bolju sliku nego što jest

Diplomat, ističe Galić, mora djelovati odgovorno jer on zastupa državu i otuda njegova velika odgovornost da državnu politiku predstavi na najbolji mogući način, a ne da ona bude lošija od onoga što jest.

"Hrvatska je ovdje predstavljena kao jedna rasistička zemlja koja žali za nekakvim vremenom kada su u Europi dominirali samo bijelci. Diplomatska sposobnost ili vještina diplomacije je u tome da stvori o svojoj državi bolju sliku od one koja ona je - ova diplomatkinja je propustila Hrvatsku predstaviti u realnom svjetlu, ona ju je predstavila puno lošijom nego što ona jest - kao državu koja je rasistička, ksenofobna, koja žali za nekakvim prošlim vremenima kada je bijela rasa dominirala ili bila jedina u Europi".

Ukoliko se iz ovoga izvuku prave poruke i pouke, napravi temeljita analiza kako je do toga moglo doći te što je do delegiranih osoba, a što je defektno u sustavu prijenosa informacija - u ovom slučaju iz Zagreba prema Berlinu i obratno - onda se, navodi, ovaj slučaj može klasificirati kao velik štetan incident, koji ipak neće biti štetan u dogoročnom smislu.

"Meni se čini da se radi ili o osobnim frustracijama koje su izbile na površinu ili se radi o profesionalnoj disfunkciji, tako da ministarstvo ne funkcionira dovoljno usklađeno, da netko može svoj takav ekstremni stav predstaviti, a da on izgleda kao da je stav države koju taj diplomatski zaposlenik predstavlja. I moramo znati da je diplomacija isturena služba svake države i da je njena odgovornost puno veća nego svih drugih službi da u svijetu brani integritet, mjesto, položaj i dobru sliku svoje države".

Državi se 'sudi' po diplomatima

Ipak, država pritom, kaže, ne treba biti 'žandar' koji će pratiti i paziti što ljudi misle - ljudi su, ističe, slobodni misliti i demokracija i jest sloboda mišljenja, no u poslu kakav je diplomacija ne može se osobno mišljenje, pogotovo kad je skandalozno, predstavljati u rukama nekakve državne službe.

"Diplomacija je ozbiljna državna služba i jednoj državi se 'sudi' i po tome kakvi su njezini diplomati. Hrvatska ima nekoliko stotina diplomata na različitim položajima po svijetu i oni su za mnoge u svijetu prva ili ponekad jedina slika po kojoj se sudi kakva je država. Ovo je jedno ozbiljno upozorenje - ne da se sada stavi znak potpunog nepovjerenja i sumnje i kadar koji radi u Ministarstvu vanjskih poslova. To bi bila loša reakcija, ali ne bi bilo ništa manje loše ako bi se nastavila ovakva praksa u kojoj očigledno nema dovoljno one profesionalne provjere".

Vanjskopolitički analitičar Tomislav Jakić kaže da, ako se želi izbjeći šteta, ograđivanje ili povlačenje iz Berlina nije dovoljno, već Hrvatska mora pokazati da su ono što je Mađarević postavljala na internet doista samo njezina izolirana i usamljena stanovišta te da to ni u primisli ne odražava niti je slično stanovištima države koja je ona kao članica hrvatskog diplomatskog aparata u Njemačkoj trebala zastupati.

Smatra da se za sada radi o izoliranom slučaju te da se ne može reći da se neki hrvatski unutarnji politički i drugi prijepori prelijevaju na diplomatska predstavništva, ali da će se zasigurno to preliti i prelijeva se na na mlade i mlađe ljude koji rade u hrvatskoj diplomaciji.

Izlaz u drugačijem pristupu vrijednostima

"Na koncu, hrvatska država, s izuzetkom razdoblja 2000. do 2010. ima kroz cijelo vrijeme svojeg postojanja kao nezavisnog subjekta međunarodnih odnosa u najmanju ruku jedan dvojben odnos prema nekim vrijednostima koje su temeljne vrijednosti demokratskog svijeta i ujedinjene Europe".

Upravo zbog toga što je Mađarević mjesecima bila aktivna u objavama i što nitko nije reagirao - a nemoguće je, kaže, da nitko nije znao i vidio što piše i što objavljuje - nije izlaz u kontroli ljudi koji rade u diplomaciji.

"Izlaz je u jednom bitno drugačijem pristupu vrijednostima koje ona dovodi u pitanje u našem kompletnom društvu, a to znači počevši od obrazovanja, preko medija, preko političkih stranaka i političara pa do najšire javne scene. Mi moramo, ako hoćemo biti prihvaćeni kao ono što bismo htjeli biti - kao demokratska, europska država - jedanput za svagda staviti stvari na svoje mjesto", zaključuje Jakić, upozorivši kako je velik broj komentara ispod tekstova o ovom slučaju pokazao da se mnogi s njezinim stavovima slažu.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.