Oglasi

Sjevernokorejski dezerter opisuje život u domovini kroz stripove

Al Jazeera razgovara s informatičkim stručnjakom i umjetnikom Choi Sung-gukom, koji je pobjegao 2010. godine.
Choi Sung-guk, Sjeverna KorejaNakon što je poslao porodicu u Kinu Choi Sung-guka uhapsili sui stavili u zatvorFaras Ghani - Al Jazeera

Piše: Faras Ghani

Choi Sung-guku trebalo je samo 15 dana da dođe iz Sjeverne Koreje u Južnu. Njegova sestra ubijena je nakon što je iz Kine vraćena u Sjevernu Koreju.

Od završetka Korejskog rata 1953. približno 31.000 Sjevernokorejaca dezertirala je u Južnu Koreju.

Gotovo 71 posto od toga čine žene, uglavnom u 20-im i 30-im godinama.

Samo nekolicina bira najopasniju rutu kroz Korejsku demilitariziranu zonu, koju je sjevernokorejski vojnik odabrao krajem prošle godine.

Većina Sjevernokorejaca nakon prelaska rijeke Yalu dezertira dugim i skupim putovanjem do Kine.

U zatvoru šest mjeseci

Na tom putovanju dezerteri preko južne kineske granice prelaze u Vijetnam i Laos, a potom idu u Tajland.

U Južnu Koreju često dolaze avionom iz Tajlanda. Neki čak biraju SAD kao odredište, prema podacima NVO Liberty, sa sjedištem u SAD-u i Južnoj Koreji.

Njihov dolazak u Južnu Koreju ne signalizira kraj njihovih briga i problema.

Al Jazeera razgovara s 37-godišnjim informatičkim stručnjakom Choi Sung-gukom, koji također radi kao predavač i broker i pomaže Sjevernokorejcima da pobjegnu iz Sjeverne i dođu u Južnu Koreju.

"Bio sam pod prismotrom zbog kopiranja i distribuiranja južnokorejskih filmova na Sjeveru kad sam odlučio pobjeći 2010. godine.

Zapravo sam prvo poslao porodicu – majku, sestru i nećaka – u Kinu jer sam bio zabrinut. Međutim, nakon njihovog odlaska mene su uhapsili i poslali u pritvor na šest mjeseci. Uspio sam i sâm pobjeći nakon isteka tih šest mjeseci."

Sestra poslana kao špijunka i ubijena

"Situacija se nije dobro razvijala za moju porodicu u Kini. Uhapšeni su i Vlada je prevarila moju sestru. Poslali su je u Sjevernu Koreju kao špijunku da ispuni misiju, ali ona je uhvaćena i ubijena. To sam saznao dok sam bio u pritvoru.

U Sjevernoj Koreji radio sam u kompaniji za animirane filmove, gdje smo snimali lokalne verzije filmova kao što su Kralj lavova, Titanic i slično. Radio sam kao fotograf na vjenčanjima i rođendanima i s obzirom na to da je izbor frizure strogo kontrolisan u državi, fotografisao sam ljude i u programu Photoshop pravio im različite frizure.

Moje putovanje do Južne Koreje bilo je kratko i lako. Pobjegao sam u Kinu, a onda u Laos i potom u Tajland prije dolaska u Južnu Koreju. Sve to za 15 dana.

Po dolasku ovdje počeo sam raditi kao programer i dizajner veb-sajtova. No, uvijek su me zanimali stripovi i animirani filmovi. Ovdašnja ponuda bila mi je dosadna, pa sam počeo raditi u mreži kao DJ i novinar i tada sam počeo razumijevati južnokorejsko društvo.

Shvatio sam i kulturološke razlike između dvije Koreje i kako su ljudi imali različite stavove prema ujedinjenju. Tada sam pokrenuo vlastiti biznis izrade stripova prije tri godine da pomognem da se smanji kulturološki jaz."

Predrasude o ujedinjenju

"Kroz svoju umjetnost želim učiti ljude o razlikama i sličnostima koje su prisutne. Također želim razbiti predrasude koje mladi imaju o ujedinjenju.

Od 32.000 dezertera u Južnoj Koreji najviše se primijeti onih stotinjak koji ne žive dobro. Ostali nisu vidljivi jer su dobro integrisani i u stanju su zaraditi novac koji im je potreban da prežive.

U Sjevernoj Koreji ljudi moraju cinkati jedni druge. Kad god neko jede meso, komšija koji ne može priuštiti meso prijavit će ga. Pokušavam pokazati to kroz svoju umjetnost, kroz scenarije koji su običniji.

Ponekad uključim historijske činjenice ili akademske informacije kako bi ljudi shvatili zašto su Sjevernokorejci i Južnokorejci različiti. Sve što radim prikupljam od ljudi oko mene i iz vlastitih iskustava radeći kao broker.

Nikad niko od mene nije tražio da ih trajno vratim. Primao sam zahtjeve ljudi da ih vratim na nekoliko dana da vide porodicu i uspio sam to i napraviti, ali niko ne želi ići tamo zauvijek."

Izvor: Al Jazeera