Sjekloćine impresije kroz fotografije postaju slike

Uz fotografije Al Jazeerinog urednika, svoje radove će izložiti i njegov ujak, akademski slikar Ljubomir Borozan (Al Jazeera)

Pred objektivom Al Jazeerinog urednika vijesti Dragana Sjekloće godinama su se redali motivi koje je pretvarao u mala umjetnička djela. I ta umjetnička djela, iako bi se na prvi pogled moglo reći, nisu nastala pomoću vrhunske fotografske opreme, nego pred objektivom mobitela. Obične fotografije pretvarao je pomoću tehnologije u slike. Izložene su bile na društvenim mrežama, ponajprije Instagramu, a ovih dana i publika u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu imat će ih priliku pogledati.

Za iskorak u svijet umjetnosti zaslužno je i iskusno oko Ljubomira Borozana, akademskog slikara i Sjekloćinog ujaka, koji je nećaku dao ideju, ali i odlučio sa svojih 15 ulja na platnu pridonijeti neobičnoj izložbenoj kombinaciji.

I dan prije otvorenja izložbe Sjekloća je svjestan da nije mala stvar predstaviti publici najbolje od onoga što je godinama stvarao. I objavljivao, samo u drugom svijetu – onom na društvenim mrežama – gdje sva kritika završava na ikonicama like i unlike.

„Siguran sam u svemu ovome samo u sreću koju mi donosi ta igra i siguran sam da se kroz fotografije igram na najljepši mogući način. Čini mi se da se u svakoj mojoj fotografiji ocrtava lijepa emocija i da se vidi moja lijepa namjera – da zabilježim neki lijepi, emotivni trenutak koji meni znači. Ako nekom drugom bude značio taj moj trenutak i ako bude prepoznao u njemu nešto što ga podsjeća na određene sekvence koje njegov život ima – ja ću biti srećan“, kaže Sjekloća.

‘Ne tretiram sebe kao umjetnika – samo se dobro zabavljam’

U svijetu selfieja, ali i fotografija koje ne zaslužuju da se tim pojmom označe (osim što su nastale tehnikom koju „igra svjetlosti i sjenke“ podrazumijeva) i koje traju tek sekundu ili dvije, Sjekloćina djela doista plijene pozornost promatrača. No, on kaže kako „ne pretenduje da postane neki veliki umjetnik“.

„Ne tretiram sebe kao umjetnika, nego nekoga ko se dobro zabavlja, ko se dobro igra, ko koristi dobro tehnološke mogućnosti koje je donio ovaj svijet“, dodaje.

Prisjeća se i kako je mogućnosti običnog mobitela u stvaranju kvalitetne fotografije prepoznao „u jednom veoma zanimljivom emotivnom stanju“ i kad je vidio da te emocije može staviti u kadar i postane dio zanimljive vizualne priče, shvatio je da „radi pravu stvar“.

Većina njegovih fotografija vezana je u Sarajevo kamo se, prije sedam godina, doselio nakon što je dobio profesionalni angažman na Al Jazeeri. No, kaže da je glavni motiv njegovih fotografija – život.

„Sarajevo je samo ‘okidač’ jer je zaista donijelo bezbroj situacija i fotografija svih ovih godina koliko ovdje živim. Sarajevo je sa svojom lijepom emocijom i nježnom naravi učinilo da se dobro osjećam i vjerovatno je to dio koji je pokrenuo moj, hajd’ da ga tako nazovem, stvaralački potencijal“, kaže Sjekloća.

Fotografije koje uz pomoć tehnologije postaju slike

Kad se govori o fotografijama jako često se krivo koristi termin slika. No, u Sjekloćinom slučaju, kao što je to već istaknuto, od fotografija su uz pomoć tehnologije zapravo nastale slike. Na mnogim, gotovo na svim Sjekloćinim radovima definitivno su to i slike života.

„Ipak to nije nešto što se može usporediti sa slikarstvom. A da li koristim neke tehnološke prednosti? Koristim. Mislim da bi Michelangelo bio jako srećan, a ne upoređujem se s njim naravno, da su mu u njegovo vrijeme dali mogućnost korišćenja kompjutera. Igram se bojama, sjenkama, impresijama koje imam u odnosu na ono što sam vidio kroz mobitel i nastojim da tu fotografiju učinim lijepom. Koliko god se igrao određenim alatkama koje donosi tehnologija, jednostavno ne može biti dobro ako raspored elemenata u kadru nije pravilan. Prije svega, potrebna je i osnova likovnog znanja i osjećaja, a posebno poznavanje kompozicije“, objašnjava Sjekloća tajnu svojih djela.

Iskustvo jednog akademskog slikara umnogome je pomoglo Sjekloći. Posljednje dvije godine njegov ujak Ljubomir Borozan, koji je zakoračio u deveto desetljeće života, često se vraćao svom Sarajevu. U njemu je odrastao, učio, postao istaknuti bosanskohercegovački umjetnik crnogorskih korijena, a onda je pred rat preselio u drugu umjetničku oazu – Italiju.

„I njemu je Sarajevo, baš kao i meni, iniciralo kreativnost. Iako njegove slike nisu tematski vezane uz moje radove, izložba jeste povezana jer su Sarajevo i njegov, i moj grad. Sarajevo je to jezgro koje je otvorilo vrata dvojici Crnogoraca koji su svoj kreativni potencijal najviše istakli u njemu“, ukazuje Sjekloća.

Lijepa crnogorska ljubavna priča

Borozan će se predstaviti postavkom koja je uglavnom vezana za crnogorske motive, a riječ je o priči o „tri sorele“, odnosno tri sestre Fiomeni, Gracijani i Rini, nadaleko poznate po svojoj ljepoti, poštenju, čestitosti i vrijednoći, koje su svoju ljubav poklonile mladom pomorcu Jerku Novanjaninu. Legenda kaže da je jednom navratio u Prčanj u Boki Kotorskoj i nikad se nije vratio.

„To je jedna beskrajno lijepa bajkovita crnogorska ljubavna priča. No, Crnogorci često govore o bojevima, hrabrim muškarcima sa sabljama koji imaju velika prsa, ali rijetko kad daju ono što je iza prsa, rijetko kad otkriju srce. Ovo je zaista jedna prekrasna priča o tri žene koje čekale dragog dok nisu umrle. Kako je koja umirala, tako se zatvarao prozor njene kuće. I danas postoji ta kuća u Prčnju. Nažalost, Crna Gora ne prepoznaje taj emotivni, ljubavni potencijal koji bi mogli da iskoristimo kao priču o Romeu i tri Julije“, govori Sjekloća.

Zajednička izložba Ljubomira Borozana i Dragana Sjekloće bit će otvorena u subotu, od 19:00 sati, u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Ovu zanimljivu priču podržali su Vijeće nacionalnih manjina Kantona Sarajevo, Ministarstvo kulture i sporta Federacije BiH i Uprava za dijasporu koja djeluje pri Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore.

Izvor: Al Jazeera