Sjećanje na žrtve logora Sušica

Optužnica protiv Radovana Karadžića obuhvata i zločine u logoru Sušica u Vlasenici. Kroz taj logor od juna do septembra 1992. prošlo je blizu 8.000 bošnjačkih zarobljenika s područja istočne Bosne, javlja reporterka Al Jazeere Arduana Pribinja.

Među njima i nekadašnja košarkaška zvijezda Jugoslavije Edin Salaharević.

Košarkaški klub Sloboda Dita u martu 1992. godine je u Tuzli odigrao finalnu utakmicu juniorskog prvenstva Jugoslavije. I pobijedio. Za igrača utakmice proglašen je 18-godišnji Edin Salaharević. Tom talentiranom igraču stručnjaci širom Jugoslavije prognozirali su blistavu karijeru.

Edinov brat, Nedim Salaharević, rekao je: “Bila je puna dvorana i jedna fenomenalna atmosfera. Bili smo ponosni.”

To je bila Edinova posljednja utakmica. Šest mjeseci poslije, u rodnoj Vlasenici ispred logora Sušica, nekadašnje komšije i prijatelji razdvojili su porodicu Salaharević. Nedim i njegova majka protjerani su u Tuzlu.

“Ja sam ga zagrlio da nas ne razdvoje, ali baš su nas razdvojili oni koji nam nisu iz kuće izlazili”, kazao je Nedim Salaharević.

Posmrtni ostaci

Blizu dvorane u kojoj je njegov tim izborio šampionsku titulu, identificirani su Edinovi posmrtni ostaci – nekompletni i rasuti po cijeloj masovnoj grobnici nedaleko od Vlasenice.

Specijalista sudske medicine Vedad Tuco je rekao: “Ono što je još u velikoj mjeri otežalo čitav proces sudsko-medicinske ekspertize je njihovo naknadno spaljivanje. Oni su spaljeni prekrivanjem velikih količina isječenog drveća tako da su neka tijela bila potpuno i ugljenisana.”

“Na mostu u Vlasenici je razdvojena porodica Salaharević. Edin i njegov otac su odvedeni u logor Sušica. Prema podacima Saveza logoraša, kroz taj logor je prošlo blizu 8.000 bošnjačkih zarobljenika s područja cijele istočne Bosne”, javlja Pribinja. 

Ni Edin ni njegov otac Muhamed Sušicu nisu preživjeli. Sakib Dautović jeste. Kaže da ga je spasilo prebacivanje u logor Batković u Bijeljini, ali da će slike mučenja zatvorenika u Sušici pamtiti dok je živ.

“Nema čim ih nisu udarali. I držalicama od sikire, i pendrecima, i lancima”, prisjeća se Dautović.

Oni koji nisu odvedeni u Sušicu, držani su u kućnom pritvoru, kaže Hava, Sakibova supruga. Iz domova su ljudi odvođeni na likvidacije. Najprije su birani ugledni i obrazovani Bošnjaci, mlade i obrazovane djevojke, kaže ona.

Hava Dautović je kazala: “I odvedene su u nepoznatom pravcu. Eto. Negdje su neke našli, jedne i nisu našli. Ko zna hoće li se i naći.”

Presude za zločine

Za zločine u Vlasenici i Sušici izrečene su tri presude. Goranu Viškoviću i Predragu Bastahu suđeno je pred Sudom BiH. Zapovjedniku logora Draganu Nikoliću suđeno je u Hagu.

Osuđeni ratni zločinac Dragan Nikolić je tada rekao: “Ja se zbog svega toga iskreno kajem.”

Nakon priznanja, Nikolić je osuđen na 20 godina, ali je zbog dobrog vladanja u zatvoru ostao osam. 

Iako je to u sudnici obećavao, u Vlasenicu se nije vratio. Nije se vratio ni najveći broj Bošnjaka koji su prije rata tu živjeli.

Prema popisu iz 1991. bilo ih je 18.000, danas manje od 3.000. Od 2.643 ubijena Vlaseničana identificirano je i ukopano blizu 1.200. Ostali se i dalje vode kao nestali.

Edin Salaharević ukopan je na šehidskom mezarju na brdu iznad Vlasenice, odakle se pruža pogled na grad bez kojeg, kaže njegova porodica, nije mogao.

Izvor: Al Jazeera