Sjećanje na holokaust: Preživjele je bilo sramota što nisu ubijeni

Optuženik se tereti da je bio sudionik u najmanje 5.230 ubistava (EPA)

Kada je sovjetska Crvena armija 27. januara 1945. godine upala u kamp smrti Auschwitz-Birkenau u Poljskoj, konačno je stavljena tačka na najgori zločin u modernoj historiji čovječanstva, no, razmjere genocida počinjenog u Drugom svjetskom ratu i 75 godina poslije lede krv u žilama.

Šest miliona ubijenih Jevreja i 11 miliona ostalih crni je bilans koji su za sobom ostavile snage nacističke Njemačke i njenih saveznika, koje su u svom divljačkom progonu i eliminaciji “niže rase” upotrebljavale metode nezamislive normalnom ljudskom umu.

Taj januarski dan, kada su sovjetski vojnici oslobodili Auschwitz i svijetu prenijeli prizore horora i užasa, obilježava se kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.

Progona nisu bili pošteđeni ni Jevreji u Bosni i Hercegovini, koja je tada bila u sastavu kvislinške Nezavisne države Hrvatske (NDH), čiji su pripadnici u lovu na jevrejske glave, ali i druge pripadnike “nepoželjnih” nacija i rasa, slijepo slijedili zločinački primjer nacističkog režima.

Mada o tome ne postoji precizna statistika, smatra se da je u Bosni i Hercegovini prije Drugog svjetskog rata živjelo oko 15.000 Jevreja, a prema dostupnim podacima, ubijeno ih je između 65 i 70 posto.

‘U BiH 85 Jevreja koji su preživjeli’

Među onima koji su preživjeli holokaust bio je i Jakob Finci, aktuelni predsjednik Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini, koji je rođen u italijanskom koncentracionom logoru Rab sredinom rata. Preživjeli su i njegovi roditelji, no ogroman je broj onih koji nisu imali tu sreću, već su postali dio strašne statistike.

“U Bosni i Hercegovini ima 85 Jevreja koji su preživjeli holokaust. Tada su postojala tri načina da se preživi. Jedan je bio da se pridruže partizanima, ne zato što su bili, da tako kažem, komunisti, nego zato što je to bila jedina vojska koja je bila spreman da ih primi. Drugi način bio je sakrivanje pod svojim ili lažnim imenom kod susjeda ili rodbine, i, na kraju, treći način je bio da se preživi logor, kao što je to bio slučaj s mojom porodicom. Četvrte nije bilo”, kaže Finci.

Greta je zašutjela

Kako kaže Finci, u Sarajevu trenutno živi jedna osoba koja je preživjela horor Auschwitza.

Radi se o Greti Ferušić, koja je poznata po tome što je u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini govorila o strahotama međureligijske i međunacionalne mržnje.

‘Ona je poslije toga jednostavno zašutjela. Poslije rata više ne priča o tome’, kaže Finci.

No, kako tvrdi, posljedice su bile strašne, čak i kod onih koji su bili sretni da iz rata izađu živi.

“Možda griješim, ali neke od njih je gotovo sramota što su preživjeli, jer se vode time ‘kada je cijela moja porodica stradala, kako sam ja ostao živ i kako je mene Bog odabrao da ostanem?’ Tako su moji roditelji poslije rata prestali vjerovati, jer su mislili – da ima Boga, ne bi dozvolio da se sve ovo desi”, priča Finci.

Nakon holokausta, rečeno je “nikad više”, no zločini su se nastavili ponavljati u različitim dijelovima svijeta, mada nijedan nije niti blizu masovnog stradanja od nacističke ruke. Historija se, i u ovom slučaju, ponavlja.

“Svijet je rekao ‘nikad više’, ali to se ponavljalo. Bilo je genocida u Kambodži, Ruandi, a nažalost, i u Bosni i Hercegovini. Ako je, po čuvenoj floskuli, historija učiteljica života, onda mi očigledno nismo dobri učenici, jer nismo ništa naučili iz prošlosti. Možda je to i zato što se o tome premalo govorilo. Sjećati se žrtava holokausta jednom godišnje je malo. U našim historijskim udžbenicima nije dovoljno rečeno šta je bio holokast te kakve je žrtve i posljedice ostavio”, mišljenja je Finci.  

‘Dvije strane istog novčića’

Iako civilizirani svijet desetljećima osuđuje nacizam i odaje počast njegovim žrtvama, međurasna i međureligijska netrpeljivost, čini se, nikada nije poražena. Štaviše, uspon desničara, među kojima su i neonacisti, u posljednjih nekoliko godina donosi nove prijetnje širom svijeta. Mnogobrojni primjeri pokazuju da antisemitizam i islamofobija jačaju, dok se čak i u donedavno najtolerantnijim društvima bilježi sve već broj napada s religioznom pozadinom, bilo to muslimani ili Jevreji.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Srljanje u mržnju i sve veći manjak tolerancije, tvrdi Finci, predstavlja velku prijetnju svijetu, a to se dešava, navodi, isključivo zbog neznanja.

“Antisemitizam i islamofobija su dvije strane istog novčića, mržnje prema drugom i drugačijem, mržnje koja nije utemeljena ni na kakvim objektivnim pokazateljima, već isključivo na nepoznavanju. Kao što se mala djeca boje mraka, jer ne znaju šta ih tamo čeka, tako se govori o islamofobiji i antisemitizmu, jer se judaizam i islam, dvije religije koje u sebi nemaju ništa zlo, ne poznaju dovoljno.”

“No, čini se da svako vrijeme traži svoj žrtvu. Ako je prije to bio nacizam, koji je rodio antisemitizam, čini se da 21. vijek nosi sa sobom strašan porast islamofobije u svijetu, čak i tamo gdje muslimani ne žive. Situacija u Evropi, s velikim porastom broja migranata, koji traže mirno mjesto gdje mogu da žive i zarade za život, rađa neki otpor prema njima, jer drugačije izgledaju, govore i ponašaju se. Na takav način se teško može izgraditi miran i stabilan svijet koji možemo ostaviti svojoj djeci i unucima. Zato se protiv toga treba boriti, da se upoznamo bolje između sebe”, tvrdi Finci, koji naglašava da se u okviru vjeronauke u Bosni i HercegoiH treba učiti o svim religijama, a ne samo o jednoj.

Govoreći o Jevrejima u Bosni i Hercegovini, Finci kaže da si napadi s antisemitskom pozadinom rijetki, no da trenutni mir ne mora značiti ništa, naročito jer se, ne tako daleko od Bosne i Hercegovine, dešavaju svakakve stvari.

‘I nacizam je počeo manjom grupom ljudi’

“To se dešava poput cunamija. On, uglavnom, dođe kad je mirno more. Daleko bude zemljotres, dođe val i pokupi sve koji su na obali. Tako se može i nama desiti, iako situacija djeluje mirno i stabilno, bez incidenata. Zadnji napadi na jevrejske bogomolje ispostavili su se samo pljačkaškim, a ne s namjerom da se povrijedi tuđe svetište. Stava sam da je jako važno obratiti pažnu na edukaciju i vaspitanje generacija koje dolaze, jer na njima svijet ostaje. Ako to sada promašimo, kasnije nećemo imati vremena da popravimo”, konstatirao je Finci.

U BiH nema antisemitizma, što je rijetkost za Evropu 21. vijeka, kaže Jakob Finci

U Bosni i Hercegovini, kaže Finci, antisemitizma nema, no primjeri iz ostatka Evrope navode na zabrinutost. Stravična svjedočanstva onih koji su tokom holokausta hodali po tankoj liniji koja dijeli život i smrt kao da nisu bila dovoljna da se sasiječe sjeme mržnje, koje, kako historijski primjeri govore, može prerasti u šumu novog zla.

“To što u Bosni i Hercegovini nije izražen antisemitizam je rijetkost za Evropu 21. vijeka, jer vidimo da antisemitizam, desničarske struje i političke partije polako preuzimaju vast, vraćaju se tamo gdje nisu dugo bile i prijete ljudima, koji moraju biti svjesni do čega to može dovesti. I nacizam je počeo jednom grupicom, da kažem, istomišljenika, koji su u minhenskoj pivnici rekli da im smetaju Jevreji i da su oni krivi za sve što ne valja na ovom svijetu. Stoga smatram da je poznavanje prošlosti jedan od neophodnih elemenata za bolju budućnost. Ako to propustimo, ne znamo šta nas može očekivati u budućnosti”, kaže Finci.

Izvor: Al Jazeera