Sitni interesi i krupni zalogaj dva HDZ-a

Ilija Cvitanović kaže kako neće zaboraviti šta je govorio o Draganu Čoviću, s kojim se potpisao na dokument (Al Jazeera)

Nije prvi put u Bosni i Hercegovini da se, nakon teških optužbi i glasnih tvrdnji da nikad s nekim nigdje, ponovno procvjeta ljubav. Nagledali smo se puknutih veza, raskinutih koalicijskih dogovora, pocijepanih dokumenata i kuknjava poput ucviljenih ljubavi, koje onda dovedu do najtežih riječi neljubljenog o neljubljenom. Jastučnice bosanskohercegovačke politike već odavno bez riječi trpe šaputanja, prevare, ponovne ljubavi i (ne)uvjerljiva opravdanja o novim zagrljajima.

Tako je nedavno, uoči osmog zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru, pao potpis dvaju hrvatskih demokratskih zajednica o zajedničkom djelovanju, “s ciljem postizanja političkog suglasja u zaštiti interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini”. Iako o svemu ovome već imaju partnerstvo kroz HNS, između ostalog, dvije su stranke potpisale da će “na načelima jednakopravnosti, suradnji i preuzimanju odgovornosti (…) usuglašavati svoje stavove po svim važnim pitanjima za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini”.

Kleo se ‘nikad više’, pa potpisao

Sporazum je izložen kritikama dijela javnosti, ali i manjeg, ne i manje bitnog, dijela stranke, iako čelnik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović uvjerava i stranku i javnost da se ne radi o utapanju i padanju u sjenu HDZ-a BiH i Dragana Čovića, čijoj se sjeni i sjenama mnogi ne mogu oduprijeti unutar HNS-a. Devedesetka je, uz još uvijek nejaku Hrvatsku republikansku stranku, koja se radije peče na suncu nego da usjeniti, ipak najveći komad kojeg u HNS-u treba staviti u sjenu.

Cvitanović, kojeg posljednjih dana zapadaju članci na portalima, minute u eterima i naslovnice na koje nije mogao ni pomisliti prije potpisa, kaže kako neće zaboraviti što je govorio o čovjeku s kojim se potpisao na dokument. A govorio je Cvitanović, pogotovo u predizbornoj kampanji, puno toga, iznoseći na Čovićev račun teške grijehe. Kleo se s govornica o tome kako “nikada više” s takvima i takvima te čak Čoviću oteo koji glas u izboru za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine kandidaturom Dijane Zelenike. Liječnica, koja se proslavila dizanjem ruke za trošarine i utjehom IKEA-om, nakon ovog potpisa je oprala ruke, iako je čelništvo HDZ-a 1990 većinom glasova odobrilo potpis.

Dio stranke je čelniku Cvitanoviću zamjerilo potpisivanje partnerstva. Tako su iz stranačkog bitnog uporišta u Rami javno poručili da “nacionalni interes nije nešto što treba upakirati u neku neupitnu suradnju po pitanju promjena izbornog zakona”, jer je “valjda svima jasno da po tom pitanju vlada konsenzus kod svih hrvatskih političkih subjekata”.

Nagrade su najvažnije i neće izostati

Ramska Devedesetka smatra kako se radi o “nametnutoj koaliciji” i poklanjanju lažnim idolima. U izjavi, koja neupitno vodi u stvaranje novih struja u Devedesetci, navode kako će koalicija, “koja je neiskrena, nemoralna, stoga i antihrvatska”, rješavati “interese samo uskog kruga ljudi”.

Cvitanović tvrdi kako on pamti što je govorio Čoviću i kako nema straha da će se utopiti u sve one sjene koje, namjerno ili ne, Čović i HDZ BiH bacaju u HNS-u. Čak je najavio da bi mala riba, misleći pri tom na Devedesetku, mogla pojesti Čovićevu veću ribu, najavljujući da će uskoro doći vrijeme pluralizma kod Hrvata. Nije, kaže Cvitanović, “ovim sporazumom amnestirana politika koja je suodgovorna za položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini”, ali je zamjerio medijima što mu pridaju previše pozornosti. Tvrdi kako novinari “u ovome dogovoru traže materijala za kritiku, od traženja pozicija do drugih beneficija”.

Naravno da će oni koji propitkuju bosanskohercegovačku stvarnost i pokušavaju shvatiti poteze političara, ako se oni uopće mogu pohvatati, preispitati i pod povećalo staviti razloge zbog kojih se kopaju ratne sjekire između ove dvije stranke. Pozicije su, nećemo se lagati, najvažnija sporedna stvar u ovoj zemlji, a do njih se ne dolazi tako lako. Samo naivni mogu vjerovati da nakon potpisa neće doći do nekih nagrada, a dovoljno je razina da će se netko negdje nagraditi.

Može li Ilija umjesto Bože?

Naravno, računa Cvitanović, što je više puta govorio, na mjesto osnivača svoje stranke Bože Ljubića u Glavnom vijeću HNS-a, gdje sjedi bez pripadnosti nekoj stranci, ali u potpunom Čovićevu povjerenju. S istog mjesta s kojeg je na zasjedanju HNS-a upozorio na odgovornost hrvatske dužnosnike, u predizbornoj je kampanji otvoreno napao Ljubića, a u ranijim je istupima govorio kako to mjesto pripada nekom iz Devedesetke.

Naravno, taj netko trebao bi biti on. To su čak i neki mediji, koji otvoreno napadaju politiku HNS-a pre(d)vidjeli pa su nakon zasjedanja u Mostaru Cvitanovića već proglasili Ljubićevim nasljednikom, iako se o tome tek treba raspravljati.  No, čelnik Devedesetke je to u svojem govoru pred četiristotinjak hrvatskih dužnosnika i najavio, rekavši kako u HNS-u treba mijenjati dosadašnje odnose, pa je za očekivati da će to i tražiti. Onda bi, s jedne strane, zadovoljio one teze koje spominje govoreći o promjeni odnosa, ali bi, s druge strane, sjeo u sjenu koje se u HNS-u teško riješiti, ali koja ima svoje prednosti.

To što se Cvitanoviću zamjera potpis kao i to što razloge za potpis vide jedino u fotelji čak i oni koji ne gledaju površno na političke poteze, ne čudi. Name, teško se sjetiti da je netko u Bosni i Hercegovini, a sam je Cvitanović rekao da je i među hrvatskim dužnosnicima tako, da nije pružio ruku iz puno većih ciljeva osim samo udobnog sjedenja.

Sitna utjeha i nezapikirana fotelja

Potpis “pomirenja” HDZ-u BiH ne može značiti ništa osim slike u javnosti da su otvoreni i za one koji su im kakvi-takvi protivnici na vlastitim biralištima, a HDZ-u 1990 kao potvrda da se neće odmetnuti. Naravno, da će neodmetanje dobiti i nekakvu sitnu utjehu na nekoj od nezapikiranih fotelja. A sjedit će se, kao i do sada, u sjeni pod koju pada i odgovornost.

Teško je očekivati da će potpisana strategija dvaju HDZ-ova donijeti neki novi odnos u HNS-u i da će, unatoč najavama i galamama, otančati sjena koju Čović i HDZ BiH, kao najjača stranka i najbrojniji dio Sabora, drže. Kratkoročno, neće donijeti niti nekih velikih promjena u hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovini, koja se, uz borbe protiv neimanja sugovornika za godinama ponavljane probleme, bori i s velikim sjenama. Teško je očekivati i da će to utjecati na načelo izvrsnosti kadrova koje je uglavljeno u Deklaraciju HNS-a. Trebat će sad prvo pogurati one što ne žele biti u sjenama.

Ionako narod, onaj koji ne spada pod izvrsne u njihovim očima, a u kojeg se nad potpisima kunu, ne vidi nikakve koristi u strategijama koje se potpisuju i čitaju. Narod, jednom nogom na odlasku, vidi samo sitne interese i krupne zalogaje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera