Široki Brijeg: Ćirilica ovdje neće ‘preživjeti’ noć

Piše: Vedrana Maglajlija

“Kod nas vam se svako pravi veći Hrvat, Bošnjak ili Srbin nego što to jeste. Tako je i u slučaju ovog križanja ćirilićnih naziva mjesta na prometnim znakovima”, objašnjava stanovnik Širokog Brijega, dok stojimo pored kružnog toka na kojem su ćirilićni natpisi za Mostar, Međugorje, Livno, Posušje išarani ili prekriveni žutom trakom.

Ništa nije drugačije kada se ide i prema ovim mjestima. Gotovo svaki saobraćajni znak od Mostara prema jugu uništen je, a ponegdje je zalijepljena ili iscrtana šahovnica. Iz Cesta Federacije BiH tvrde da to građane godišnje košta i po nekoliko desetaka hiljada maraka, zbog čega su, kako kažu iz ovog javnog preduzeća, privremeno stavljene oznake samo na latinici, a što nije prema propisima. 

“Nijedna tabla sa ćirilicom neće preživjeti noć u Širokom Brijegu, a i dalje. Evo, nek’ ih sad postave, jutro neće dočekati. Ne znam što se više trude”, objašnjava jedan Hercegovac.

Žena koja je iz znatiželje stala da čuje o čemu se radi dobacuje da dosta ljudi to pismo asocira na ratni period.

“Kada je na početku Domovinskog rata JNA gađala Široki Brijeg bombama ‘krmačama’ našoj susjedi je cijelu kuću uništilo, ni prozora nije ostalo. Meni je brat poginuo. Sve se radilo pod ‘četiri S’. Naravno, ginulo se na sve strane.”

I druge stanovnike općine koja je prije nekoliko godina dobila status grada pitamo šta misle o ovome. Većina nije raspoložena da govori o ćirilici. Odmahuju glavom i kažu da su ljudi jednostavno protiv toga.

“Teško je tu nešto pametno reći. Imate nekih pojedinaca koji nešto hoće s tim da kažu, pa se bave takvim stvarima i to stvara jednu ružnu sliku”, kaže gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević u telefonskom razgovoru na pitanje o ćirilici.

Kukić: Za takve zakone glasao je i HDZ

Uništavanjem ćirilićnih natpisa šalje se poruka da ne postoji spremnost na uvažavanje drugih navika, običaja, drugih identitetskih obilježja, smatra sociolog i profesor na Sveučilištu u Mostaru Slavo Kukić.

“To čudi zbog činjenice da su za državni zakon koji reguliraju tu oblast svojedobno glasali svi zastupnici Hrvatske demokratske zajednice i da danas niti jedan od njih neće pod kritičku lupu staviti ponašanje građana”, kaže Kukić.

S druge strane, takve pojave govore u prilog tenziji ili tezi kako je BiH ovakva kakva jeste zbog nesnošljivih razlika nemoguća država i kako po principu, koji najčešće koristi Milorad Dodik, treba učiniti ono što je za njene građane najprihvatljivije, priznati tu činjenicu i civilizirano se razići, dodaje.

“Onaj ko prođe kroz Široki Brijeg vidjet će da ti znaci nisu prešarani, što će uputiti na zaključak da ih nije radio nitko od ‘nelojalnih’ građana, nego su ćirlićni dijelovi tih natpisa ‘uljudno’ prefarbani žutom bojom kakva je podloga tih natpisa. To znači da je to posao koji je organizirano rađen i iza kojeg stoji vlast.”

 

Ističe da kao gradanočalenik svakako ne podržava takve akcije i uništavanje saobraćajnih znakova. Na pitanje šta je rješenje ovog problema odgovara da ne treba ništa forsirati i da će sve doći na svoje – pametnim pristupom institucija i države.

“To rade uglavnom pojedinci, i to se ne radi baš javno”, objašnjava Kraljević, naglašavajući da pripada generacijama koje znaju i čitati i pisati ćirilicu. Međutim, dodaje, iako se ovo pismo danas uči u školama, prema njegovom mišljenju, to nije dovoljno da se nauči.

“Djeca bi poznavala jedno pismo više i to je potrebno, jer mi živimo u blizini prostora gdje je ćirilica službeno pismo, onda oni neće moći čitati prometne znakove, knjige na ćirilici i slično.”

‘Negativne reakcije i na hrvatsku ćirilicu’

U mjestu Kočerin pored Širokog Brijega ispred osnovne škole zatičemo jednu zaposlenicu koja nam objašnjava da djeca formalno ipak ne uče ovo pismo. Međutim, pokazuje nam kamena slova oko škole.

Njih je dvije godine klesao Grgo Mikulić, predsjednik Turističke zajednice Zapadnohercegovačkog kantona. Radi se o “aleji hrvatske ćirilice”, odnosno bosančice.

Na ovom pismu je 1404. godine pisana i Kočerinska ploča, nadgrobni spomenik plemića Vignja Miloševića, na kojoj se spominju bosanski vladari, uključujući kralja Tvrtka i Ostoju.

“Ćirilica se kroz razvoj počela prilagođavati povijesnim, kulturnim i tradicijskim razlikama pojedinih naroda, od Bugara, Rusa, Makedonaca, Srba, Hrvata… Tako je ona poprimala određene razlike i danas postoji šest, sedam različitih vrsta ćirilica. Hrvatska ćirilica u civilnoj korespodenciji nadvladala je glagoljicu u 12. stoljeću, a tek u 16. stoljeću latinica je prevladala nad hrvatskom ćirilicom. Fra Mato Mikić je 1850. to pismo nazvao i bosančicom, a arheolog Ćiro Truhelka preuzima taj naziv, budući da se ono koristilo uglavnom na području BiH, ne i Hrvatske”, objašnajva Mikulić.

Ističe da je tom pismu želio dati određenu kulturnu i historijsku važnost, kao nematerijalnoj baštini te je isklesao slova. Međutim, dodaje, na početku je bilo “nezgodnih” reakcija građana.

“Budući da građani nisu baš upoznati sa tim dijelom povijesti, tu je bilo određenih nekih rasprava. Ljudi su u početku reagirali vrlo nezgodno, bez obzira što je u pitanju hrvatska, oni su reagirali na pojam ćirilica. Naravno, neupućeni ljudi su imali predrasude koje nastaju iz neznanja. Kasnije su saznali istinu i danas su se saživjeli s tim te svako dijete u Kočerinu zna poneko slovo i ne pridaje negativne konotacije tome.”

Što se tiče uništavanja ćirilićnih natpisa, Mikulić smatra da političari i mediji takvim stvarima daju pogrešan kontekst zbog dobijanja političkih bodova i odvraćanja od pravih problema.

“Onog trenutka kada se u BiH riješi nacionalno-političko pitanje, od tog trenutnka nikome više neće smetati neko pismo, ni u Širokom Brijegu ni u Sarajevu ni u Banjoj Luci, a gdje god sam putovao u BiH vidio sam brisanje ili ćirilićnih ili latiničnih prometnih znakova. Kada svi građani budu osjećali da su ravnopravni u vjerskom i nacionalnom smislu na cijelom području BiH i da ih nitko neće unaprijed omalovažavati zbog toga, tada će takve stvari jednostavno same nestati.”

Policija od 2015. nije zaprimila nijednu prijavu

Međutim, za sada su takve stvari redovna pojava. Čak je na Facebook stranici “Zaboravljeni sinovi Domovinskog rata” objavljena snimka muškarca koji crnim sprejem precrtava nazive općina i gradova napisanih ćirilicom.

Na snimci se jasno vidi da su na ovaj način uništena četiri saobraćajna znaka, među ostalim i putokaz za turističku atrakciju Kravice.

Međutim, kako nam je rečeno iz Ministarstva unutrašnjih poslova Zapadnohercegovačkog kantona, od 2015. godine do danas nisu dobili nijednu prijavu građana niti službi za održavanje cesta koja se odnosi na oštećivanje saobraćajnih znakova, na način da su precrtani ili obojeni nazivi mjesta na ćirilici. U tom periodu nije sankcionirana nijedna osobu po toj osnovi, dodaje se.

“Međutim, imamo operativnih saznanja da je na M6, skretanje za Kravicu mjestu Studenci, općina Ljubuški, nepoznati počinitelj oštetio prometni znak na način da je crnim sprejom oštetio ćirilični naziv mjesta o čemu je snimio video clip i isti objavio na YouTubeu. Policija postupa po tim saznanjima u cilju identificiranja i sankcioniranja počinitelja”, navodi se u odgovoru na upit koji smo poslali.

Radi se o vandalizmu bez granica, navode iz JP Ceste FBiH, koji, dodaju, ovo preduzeće i građane košta i nekoliko desetina hiljada maraka godišnje.

“Pripadnici MUP-ova su nadležni za provođenje aktivnosti sprečavanja krađa, neovlaštenog uklanjanja i uništavanja signalizacije i opreme puta, ali i otkrivanje eventualnih počinitelja”, rečeno nam je.

Kako kažu iz ovog preduzeća, planirano je da se tokom 2017. godine urade nove dvojezične table, u skladu sa zakonom.

“Ma, neće to preživjeti noć ovdje. Kako se ono kaže – džaba ste krečili”, slikovito objašnjava situaciju stanovnik Širokog Brijega.

Izvor: Al Jazeera