Sirijske izbjeglice u Tirani: Mjesto koje zovem dom
Piše: Rozafa Kelmendi
Sirijska i albanska kultura su ujedinjene pod jednim krovom u Don Bosko, području u Tirani. Sa ovom idejom spajanja je stvoren restoran vlasnika Hussama Mtavija iz Sirije, a koji zajedno sa svojom porodicom živi u glavnom gradu Albanije.
Ovu državu je posjetio prvi put 1996. godine, da bi se vratio u 2005. nakon vojne službe, sa snovima o novom životu.
„Odlučio sam da dođem ovdje jer sam znao da je albanski narod dosta blizak nama, u smislu moralnih vrijednosti, porodičnog okruženja i drugih sličnosti koje imamo mi i Balkan. Također imamo mnogo zajedničkog, jer su to ljudi koji su također patili zbog politike. Albanija je blizu Sirije i u geografskom smislu“, kaže Mtavi.
On priznaje da prije dolaska u Albaniju nije znao puno o ovoj izolovanoj zemlji, osim onih stvari koje su govorili sirijski trgovci koji su došli u Bugarsku i pokazali da je novo mjesto koje je otvoreno na Balkanu.
Hussam Mtavi živi u Tirani sa svojom sirijskom ženom i četvero djece, od kojih je dvoje rođeno u Albaniji. I ostali članovi njegove uže porodice, otac, majka i dva brata su u Tirani od 2012. godine.
On kaže da je ovaj grad sada kao njegov dom, uglavnom zbog činjenice da smatra da lokalno stanovništvo poštuje njegovu kulturu. Nakon pet godina boravišne dozvole, stekao je albansko državljanstvo na što je, kaže, veoma ponosan.
„Ovdje sam našao toplinu i bio sam u stanju da izgradim porodični život, isto kao i što bi živio u Siriji. Osjećaj čežnje za domovinom je uvijek prisutan, ali s druge strane smo vrlo zadovoljni jer ovdje ne postoji rasizam. Ovdje nam se nudi ljubav i blizina“ , kaže Hussam na savršenom albanskom.
„Nije bilo teško naučiti albanski. Za jednu godinu i tri mjeseca, dva sata dnevno, uspio sam da naučim jezik da me ne mogu razlikovati od Albanaca“, dodaje on, izražavajući žaljenje da nikada nije naučio pisati dobro.
„Ali moja kćer u svojoj školi je bila prva na takmičenju pisanja albanskog jezika i to je na neki način ispunilo moj osjećaj neadekvatnosti u tom pogledu.“
Trgovina – za nove mostove
Da bi mogao izdržavati svoju porodicu, Hussam je počeo da se bavi trgovinom u početku, ali sada ima svoju firmu. Kaže da je imao mnogo finansijskih poteškoća, ali je uz podršku sirijskog prijatelja albanskog porijekla, a u partnerstvu sa albanskim prijateljem, otvorio radionicu za proizvodnju bombona.
Sa albanskim prijateljem, sada vodi restoran u Don Bosko području u Tirani. Unutrašnjost restorana, isto kao i specijaliteti koji se služe, prepliću albansku i sirijsku kulturu.
„Napravili smo velike žrtve dok smo stigli dovde, ali smo zahvalni Bogu što ne moramo pružiti ruku za pomoć, već zarađujemo od našeg rada.“
Nakon uspjeha u ovom poslu, 40-godišnji Hussam razmišlja o narednim koracima. On vidi prilike za ulaganje u Albaniji i stvaranje većih mogućnosti zapošljavanja za Albance sa kojima radi i time bi napravio novu vezu između balkanskih i arapskih zemalja.
Planira otvoriti ured za promociju turizma u arapskim zemljama, pošto zna jezike i prepoznaje turizam Albanije:
„Želim napraviti novi most između arapskih zemalja i Albanije i promovirati ljepotu Albanije tamo.“
Iako Hussam razmišlja o tome kako se vidi u budućnosti ove regije, on pokazuje da je u ovom trenutku mnogo teško održavati kontakt sa Sirijom. Članovi proširene porodice i prijatelji i dalje su u Siriji:
„Većina su u Damasku, u stalnoj opasnosti. Nedavno je ubijen brat moje supruge bombardovu u Damasku. Postavljen je embargo i vrlo je teško kontaktirati putem telefona.“
Uprkos novom životu koji je izgrađen u Albaniji, njegova najveća nada ostaje Sirija.
„Bog nam je dao veliku nadu za Siriju koju ne gubimo nikad. Diktatura neće trajati zauvijek i Sirija će jednog dana biti oslobođena. Sirijski narod je sposoban da, nakon izlaska iz diktature, zajedno krene naprijed.“
On kaže da je trenutno vrlo teško živjeti u Siriji, između ostalog, zbog dubokih podjela koje su napravljene, gdje su između grupa u sukobu podijeljene čak obitelji.
Put do Albanije
U posljednje četiri godine, kad je politička kriza u Siriji produbila i razvila se u punom obimu rata, sirijske izbjeglice su i na albanskom tlu u tražile bolji život. Da bi došli do Albanije, obično su pješke išli preko Turske i Grčke, ciljajući na zemlje Evropske unije.
„Tokom 2016. godine u Albaniji je bilo 76 sirijskih izbjeglica koji su tražili azil u Albaniji“, kaže Genc Merepeza, generalni direktor za Granice i migracije Generalnog direktorata Policije Albanije.
Broj izbjeglica opao je u odnosu na prošlu godinu kada je u Albaniji prijavljeno više od 300 izbjeglica iz Sirije, za razliku od gotovo 2.000 koliko je bilo u 2014. godini.
Izvor: Al Jazeera