Oglasi

Sirijci u Evropi: Sudar različitih kultura

Cilj izložbe je, kažu autori, da se evropskoj javnosti pokaže kompleksnost života sirijskih izbjeglica u novoj sredini.
Sirijci u Evropi se susreću sa problemima i izazovima integracijeUstupljeno Al Jazeeri

Izložba naziva Syrian Elsewhere koju je uz podršku novinarke Rule Asad realizirao fotograf Mohan Dehne otvorena je u Freiburgu 23. aprila, a javnost će fotografije portreta sirijskih izbjeglica imati priliku vidjeti sve do 30. aprila.

Nakon toga, u junu, izložba će biti postavljena u Holandiji. Cilj izložbe je da se predstavljanjem portreta izbjeglica iz Sirije, koje žive u Evropi, javnosti predstavi jedna zanimljiva i autohtona kultura življenja, kažu njeni autori, napominjući kako je izložba dio jednog šireg i sveobuhvatnijeg projekta koji za cilj ima upoznavanje različitih kultura.

Adaptacija u novoj kulturi

Kada govori o motivima koji su je podstakli da se upusti u projekat, Rula Asad kaže da je kao novinarka imala priliku susresti se sa najrazličitijim ljudima pri čemu je primjetila kako mnogi od njih imaju unaprijed izgrađeno mišljenje o stanovitoj kulturi, što sprječava integraciju i upoznavanje.

„Moji motivi da radim izložbu su to što sam Sirijka, a i sama sam od 2011. stanovnica Njemačke i Holandije. Sama sam se obrela u novoj kulturi i morala sam se adaptirati na novu kulturu. Kao Sirijka bila sam konzervativna u pogledu svoje kulture. Ali, pošto sam novinarka nisam mogla ograničiti pitanja adaptacije samo na svoju prilagodbu nego sam pitanje postavila na jednoj široj bazi pitajući se kako se osjećaju Sirijci koji su izbjegli iz svoje zemlje i sada žive diljem Evrope“.

U razgovoru za Al Jazeeru fotograf Mohan Dehne kaže da je izložba dio jednog mnogo šireg projekta u kojem je želio da ispita šta znači biti čovjek koji živi u stranoj kulturi.

„Ovo je projekat, a ne samo izložba, jer smo napravili i knjigu sa intervjuima i portretima ljudi iz Sirije. Preselio sam se iz Sirije prije 16 godina. Danas se pitam zašto osjećam da pripadam više Holandiji nego Siriji. I taj me osjećaj potakao da se upustim u ovaj porojekat i da postavim pitanje kako se osjećaju Sirijci koji danas žive u Evropi a koji su u posljednjih pet ili šest godina napustili svoju domovinu“.

Različita iskustva u prihvatanju nove kulture

Ljudi s kojima su Asad i Dehne razgovarali prošli su strašan put prije nego su iz Sirije stigli do svoga novog prebivališta. Pošto su dolazili u razne dijelove Evrope njihova iskustva susreta sa drugom kulturom su različita kaže Asad i dodaje:

„Uradili smo više od 45 intervjua. Generalno, rekla bih da su na početku svi govorili da je to nova kultura za njih, jer su doselili iz Sirije ili iz Turske ili Libanona u Evropu. Mnogi su imali težak put dok nisu stigli do Evrope. Kada su stigli bili su veoma iscrpljeni i trebalo im je nekoliko mjeseci da shvate gdje su došli i u kakvoj su se kulturi obreli. Sirijci koji žive u Njemačkoj, Holandiji i Francuskoj imaju različita iskustva i različito mišljenje o novoj kulturi koju doživljavaju. Mnogi od njih su bili veoma otvoreni u prihvatanju nove kulture, mladi su mnogo više bili motivirani da učestvuju u tom procesu prilagodbe. Stariji nisu bili spremni baš prihvatiti sve navike življenja u novoj sredini“.

Asad kaže da taj susret sirijskih izbjeglica i Evropljana ne mora uvijek nužno značiti gubitak vlastitog identiteta a iskustvo ljudi koji su dio projekta svjedoči da je to čak i u više slučajeva proces upoznavanja i približavanja.

„Pitate koliko ljudi gube svoj identitet. To nije stvar gubljenja identiteta nego stvar otvorenosti identiteta prema drugim identitetima. To je proces upoznavanja. Jer čak i ljudi koji žive godinama, kao Mohan Dehne ne osjećaju se potpuno Holanđanima ili Nijemcima. Nečega se odriču a nešto i dobivaju“.

Osjećaj sigurnosti

Dehne koji više od desetljeća živi u zapadnoj Evropi ima svoje objašnjenje dobrom i učinkovitom adaptiranju ljudi iz Sirije u novo društvo. Ako na početku i postoji šok od drugačijeg načina življenja ono pozitivno što pruža jedno zapadnoevropsko društvo brzo nadvlada sve one prepreke koje stoje na putu uspješne integracije.

„Postoji ogroman broj izbjeglica koje dolaze u Evropu i pokušavaju da se integrišu u novu kulturu i moraju govoriti na svom jeziku, ali mislim da nakon nekog vremena, dvije ili tri godine, počinju se osjećati sigurno u novom okruženju i to je razlog zašto počinju bivati dio nove kulture. Zasigurno je da će doći do promjene njihovog sirijskog identiteta, ali oni i oni će promijeniti domaćine, jer moraju komunicirati sa lokalnim stanovništvom“.

Uspješna integracija zavisi od mnogo faktora, a Dehne kaže da je spremnost za prihvatanjem novih stvari najvažniji motiv za uspješnu prilagodbu novim uslovima življenja.

„Sve zavisi odakle ste došli i koje ste dobi. Mnogi ljudi razmišljaju na način da će se jednog dana vratiti u Siriju, jer ne pripadaju ovdje. Mlađi su zadovoljni novom kulturom, osjećaju se sigurnije i planiraju ostati u Evropi i ne namjeravaju se vraćati u Siriju. Sve zavisi kako se osjećate u novom prebivalištu i koliko ste uspješno započeli novi život.

Žrtve Assadovog režima

Ono što je bitno da javnost u Evropi shvati jeste da napuštanje doma i odlazak u izbjeglištvo nije bio odabir ljudi koji danas žive u zemljama Evrope kaže Asad. Najveću odgovornost za njihovu nesreću snosi Assadov režim zbog čijeg su nasilja bili primorani napustiti Siriju i tražiti sigurnost u Evropi.

„Mnogi od njih su preživjeli strahote, naročito oni koji su bili izloženi napadima Assadova režima i osjećaju se tužno, jer je njihova zemlja uništena i zato što su protjerani iz svoje zemlje od strane vlastite vlade. Mnogi od njih su odustali gledati u prošlost i okrenuli su se ka budućnosti i načinima kako da se što bolje integrišu u novo društvo. Kako da pozitivno participiraju u svim segmentima društva. Angažovali su se u prikupljanju novca, lijekova, hrane i odjeće koju šalju u Siriju i zemlje u kojima se nalazi veliki broj sirijskih izbjeglica. Još uvijek imaju vezu i odgovornost da urade nešto za svoju zemlju. Oni obnavljaju Siriju i sa te velike razdaljine. To je ono što sam zapazila radeći dvije godine na projektu“.

Ono s čim se veliki broj izbjeglica iz Sirije susreće u svojim novim sredinama jeste diskriminacija utemeljena na stereotipima kaže Asad. Nažalost, stereotipe šire masovni mediji i državne institucije zemalja Evrope čime otežavaju prirodno upoznavanje ljudi iz različitih kultura. Obični građani Evrope kada se susretnu sa izbjeglicama iz Sirije brzo shvate kako je riječ o ljudima koji su u mnogim stvarima veoma slični njima samima.

Snaga stereotipa

„Stereotipi ne dolaze od samih ljudi nego od informacija koje dobivaju od svoje vlade ili medija. Mnoge izbjeglice kažu, kada smo ih intervjuisali, gdje je postojala pozitivna energija, recimo Austrija, Njemačka ili zemlje sjeverne Evrope, dočekani su s dobrodošlicom. Ali, nakon zatvaranja granica u Mađarskoj i Grčkoj su se susreli sa rasizmom i stereotipima kako su izbjeglice siromašni ljudi koji dolaze u Evropu da oduzmu radna mjesta i zato su se ljudi uplašili da će im izbjeglice oduzeti bogatstva. To je sve zbog nedostatka pravih informacija. Takav stav ne dolazi od običnih ljudi nego ih raspiruju vladini mediji, i to u zemljama od Grčke do Švedske. To je obeshrabrilo ljude da pomognu izbjeglicama. Različita je razina stereotipa u različitim zemljama“.

Na kraju razgovora Asad kaže kako su uzroci i tok rata u Siriji njoj savršeno jasni i veoma lako objašnjivi, ali nije joj jasno zašto niko ne zaustavi krvavo razaranje njene zemlje.

Assad najodgovorniji za rat

„Za mene je kao građanku Sirije rat počeo kao revolucija 2011. godine, kao mirovni građanski pokret nakon čega je Assadov režim pokrenuo rat i represiju protiv svog naroda. Nakon toga uključilo se nekoliko internacionalnih učesnika rata i to je sve još više zakompliciralo situaciju. Ali, Assadov režim je dozvolio da se uključe i strane instance u sukob. Za mene najodgovorniji za rat u Siriji je Assadov režim. Vlada nije uspjela sačuvati zemlju i mora se povući kako bi se sprovela tranzicija, uvela demokracija i kako bi se zemlja obnovila“.

Cilj izložbe kažu sagovornici Al Jazeere jeste poticanje razmišljanja i dijaloga o došljacima i njihovoj kulturi. Taj dijalog trebao bi pomoći približavanju različitih kultura i razumijevanju različitosti koje se susreću na jednom uskom društvenom polju. Susret kultura, zaključuje, ne bi smio uvijek biti isključivo nasilni sudar.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.