Sirija na Balkanu – nova autostrada pakla

Ovih dana svjedoci smo da Milorad Dodik nastavlja sa sistematskim buđenjem predatorskog identiteta. Nakon vrijeđanja islamskog poziva na molitvu, ezana, svetinje bosanskog pluralističkog identiteta inkluzivnosti koja je vjekovima uz crkvena zvona obogaćivala Bosnu i Hercegovinu, Dodikov režim je pokrenuo pitanje “poništavanja” Izvještaja o Srebrenici koji je ova ista skupština usvojila 2004. godine.

Iako je Nedeljko Čubrilović, predsjednik Skupštine RS-a, objasnio da Skupština nema nadležnosti da izvještaj poništi, te dodao kako će od rasprave koja je zakazana za 14. august, ove godine, zavisiti forma koju će prihvatiti Skupština o izvještaju, mnogi su požurili ustvrditi da se radi o još jednom Dodikovom populističkom manipuliranju u predizborne svrhe.

Mislim da je populizam u slučaju kontinuirane politike sistemskog negiranja najtežih zločina – koje su u ime srpskog naroda počinile paravojne formacije bosanskih Srba i vojne formacije te dobrovoljci iz Srbije, Crne Gore, Rusije i Grčke – uključujući i zločin genocida previše prost i nekada ublažavajući termin za ciljano buđenje predatorskog identiteta kod bosanskih Srba.

Primordijalni identitet

Taj primordijalni identitet koji se zasniva na plemenskim idejama o isključivosti, prema savremenim antropološkim opservacijama, i mnogo civiliziranijim narodima nanio je nesagledive posljedice. Upravo oživljavanje tog predatorskog identiteta kod Nijemaca Hitleru i nacistima je omogućilo da od jedne od najnaprednijih nacija u filozofiji, kulturi, muzici, te industrijsko-tehnološkim dostignućima 20. stoljeća načine naciju koja je počinila najveći genocid upravo u tom 20. stoljeću – Holokaust.

Da se ne radi o pukoj predizbornoj kampanji svjedočili smo i prošle sedmice kada je u Bosni umrla Hatidža Mehmedović, majka Srebrenice koja je u posljednjem genocidu izgubila oba svoja sina i muža, te nebrojenu rodbinu.

Iz Srbije smo mogli čuti zastrašujuće poruke i to od strane visokopozicionirane političarke Vjerice Radeta, potpredsjednice Narodne skupštine Srbije. Osim opozicionih reakcija i šoka koji je svojom morbidnom porukom izazvala Radeta, nije stiglo nikakva osuda vladajućih srbijanskih struktura.

Od srbijanskog predsjednika Vučića očekivalo se da reagira jer mu je upravo Hatidža Mehmedović, velikim srcem majke pažljivo na rever stavila Cvijet sjećanja – moralni podsjetnik i poziv na poštovanje Srebrenice. Umjesto katarze na 20. godišnjici genocida u Srebrenici srbijanske obavještajne službe su vješto ovaj događaj okrenule u navodni “pokušaj ubistva Vučića”. Ni do danas nije rasvijetljeno ko je koga pokušao ubiti: Srebrenica Vučića ili Vučić Srebrenicu!?

Hipoteza o sukobu

U isto vrijeme dok je Bosna oplakivala hrabru majku Hatidžu, neumornog borca za istinu, pravdu i pomirenje, Milorad Dodik je u Beogradu za ruski Sputnik razglabao hipoteze o novom vojnom konfliktu u Bosni. Ko bi protiv koga ratovao i ko bi kako prošao u tom za Dodika hipotetičkom sukobu.

Ova Dodikova militantna retorička pustolovina neumoljivo podsjeća na njegovog prethodnika Radovana Karadžića. Posljednji put kada se u Bosni raspravljalo ko će koga napasti, a ko će se braniti ili hoće li se moći odbraniti, bila je Karadžićeva najava u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine kada je najavio: “Put kojim vodite Bosnu i Hercegovinu je ista ona autostrada pakla i stradanja kojem su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje …”. (Iz Karadžićevog govora pred parlamentom Republike Bosne i Hercegovine 17. oktobra 1991. godine).

Dodik je u intervjuu za Sputnik hipotetički govorio o mogućnosti da se neko obračuna sa Srbima u Republici Srpskoj, te se zapitao koje bi snage to učinile: “Republika Srpska ima snage bar što se tiče tog eventualnog, hipotetički govorim, sukoba Bošnjaka i Srba.” A zatim je u Karadžićevom stilu Dodik konstatirao:

“Mislim da bi muslimani iz toga samo izašli kao gubitnici, a Srpska bi afirmisala svoje pravo da se odbrani bez obzira na razne planove koje oni tamo imaju. Ali, to govorim sve hipotetički. Vjerujem u mir i stabilnost”, istakao je Dodik za ruski Sputnik 25. jula ove godine u Beogradu, na isti dan kada je majki Hatidži klanjanja dženaza u Srebrenici.

Militantna retorika

Dakako da Dodikovu militantnu retoriku posljednjih dana treba sagledavati u kontekstu predizborne kampanje, jer Dodik nema nikakav hipotetički scenario šta će se desiti ako ode s vlasti! Ali, hipotetičko baratanje novim vojnim sukobom u Bosni nije samo predizborno sluđivanje javnosti, već ozbiljna prijetnja miru i sigurnosti regiona Balakana, koji ukoliko ponovno potone u sukob ima izglede da u predvorju Europe napravi novu Siriju sa svim komponentama ovog užasnog konflikta koji se već punih sedam godina nije smirio.

Buđenje predatorskog identiteta kod Srba sigurno će probuditi i ostale predatorske identitete na Balkanu, a to je siguran put u pakao koji može biti gori od onog kojeg svakodnevno gledamo na Bliskom Istoku.

U posljednje vrijeme svjedoci smo i sve otvorenijeg koaliranja hrvatskog vodstva u Bosni i simpatija prema Dodikovim scenarijima. K tome, rast desničarskog sentimenta i slavljenje fašističkih tekovina u Hrvatskoj dodatni je razlog za zabrinutost. Neshvatljivo je da Europska unija tolerira ovakve trendove u jednoj od njenih najmlađih članica. Hrvatska zasigurno ima najbolje izglede za uspjeh, ali koliko svoje svjetske uspjehe može pokvariti desničarskim ispadima najbolje je pokazalo slavljenje fantastičnog sportskog uspjeha hrvatskih nogometaša na Mundijalu u Moskvi.

Plamen mržnje

Upravo zbog ovako otvorenog razmahivanja otvorenim plamenom mržnje i ratnog huškanja nad poljima ispunjenim zapaljivim benzinom još nesmirenih trauma, neukopanih žrtava i nepomirenih društava – militantna retorika Dodika vrlo lahko može izmaći kontroli. Pažnja svjetskih sila više nije na Balkanu, previše je konfliktnih zona u svijetu danas, ali Europa i Sjedinjene Države ne bi smjele olahko prelaziti preko ovako ozbiljnih prijetnji, jer ako Balkan izmakne kontroli onda je to smrtonosno i za Europsku Uniju.

Krajnje je vrijeme da se Zapad uozbilji i spriječi novu Siriju na Balkanu! Krajnje je vrijeme, ali i odgovornost na srpskoj političkoj sceni, da ratne huškače uklone sa političke scene jer su oni do sada, pored bošnjačke i hrvatske, najviše naštetili generacijama srpske mladosti, koji svi zajedno masovno odlaze s ovih prostora. Krajnje je vrijeme da se suočimo sa prošlošću i krenemo u budućnost, jer njeno negiranje, revidiranje, te sve učestalije slavljenje siguran je put za njeno ponavljanje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera