Sindikati s dvostruko više potpisa za referendum idu u Sabor

Prikupljeno je 748.624 važećih potpisa građana koji se ne slažu s podizanjem dobne granice za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina (Dalibor Urukalovi? / Pixsell)

Umjesto minimalno potrebnih 373.568 potpisa, što je 10 posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj, za raspisivanje referenduma o promjenama uvjeta za odlazak u mirovinu prikupljeno je dvostruko više potpisa građana. Referendumska inicijativa „67 je previše“, nakon detaljne provjere svih dostavljenih popisnih knjižica, utvrdila je kako je prikupljeno ukupno 748.624 važećih potpisa građana koji se ne slažu s podizanjem dobne granice za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina. S tim će potpisima, kao jednim od koraka u izražavanju neslaganja s mirovinskom reformom, predstavnici Inicijative i sindikalnih središnjica u četvrtak doći u Hrvatski sabor, službeno ih predati te o svemu porazgovarati sa čelnim čovjekom parlamenta, Gordanom Jandrokovićem.

Sindikalne središnjice (Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata), odnosno Inicijativa „67 je previše“, eventualnim referendumom traže, među ostalim, poništavanje planiranog podizanja dobne granice za odlazak u mirovinu na 67 godina starosti, te nižu penalizaciju ranijeg odlaska u mirovinu.

Takva je inicijativa suočena sa snažnim protivljenjem aktualnih hrvatskih vlasti, pokrenuta je i medijska kampanja, da bi na kraju ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić pozvao sindikate na dijalog o mirovinskoj reformi. Kad su ga novinari upitali je li spreman na ostavku ako mirovinska reforma, koja je na snazi od početka godine, bude oborena i što misli o sindikalnom zahtjevu za odlaskom jer je „varao narod i zloupotrebljavao proračunska sredstva u kampanji protiv Inicijative ‘67 je previše'“, nije konkretno odgovorio. Samo je poručio da hrvatska Vlada poštuje prikupljene potpise i „nikada nije podcjenjivala snagu sindikata“.

Sabor ‘može, ali i ne mora’

Predstavnici sindikata, ako je računati po dvostruko većem broju prikupljenih potpisa od potrebnog, svakako su pokazali svoju snagu i s njima će u Hrvatski sabor. No, pred parlamentom su dvije opcije „može, ali i ne mora“, te jedna opcija „mora“, objašnjava Darko Šeperić, član Organizacijskog odbora Inicijative „67 je previše“.

„Hrvatski sabor može, ali i ne mora, zatražiti od Vlade provjeru vjerodostojnosti potpisa. Dosadašnja je praksa da se provjera traži neovisno o tome koliko je potpisa predano. Nakon toga, Sabor također može, ali i ne mora, zatražiti mišljenje Ustavnog suda o tome je li referendumsko pitanje u skladu s Ustavom. I, na kraju, mora donijeti konačnu odluku o tome hoće li ili neće raspisati referendum“, ukazuje Šeperić.

Osnažiti ulogu građana u političkom procesu

Nikada nismo tvrdili da će naše referendumsko pitanje, bude li usvojeno, riješiti probleme mirovinskog sustava, kaže sindikalist Darko Šeperić, te dodaje kako je konačni cilj, osim da zaštiti temeljno socijalno pravo građana na odlazak u mirovinu u razumnim godinama, slanje jasne poruke da „moramo početi razgovarati o pravim problemima i tražiti prava rješenja, a ne svaki puta iznova troškove neuspješnih politika prebacivati na leđa građana“.

„Referendumske inicijative su koristan i potreban oblik djelovanja, pod uvjetom da se koriste odgovorno […] No treba reći i da je referendum jedno od krajnjih sredstava građanskog djelovanja, koji ima smisla i koji možemo koristiti samo u najvažnijim pitanjima. Svakako je dobro što je toliki broj građana dao svoj potpis za ovu inicijativu, ali ozbiljnije, pozitivne i progresivne promjene u našem društvu zahtijevat će puno više građanskog aktivizma od toga. Koliko-toliko funkcionirajuću demokraciju ne možemo izgraditi sve dok uloga građana u političkom procesu ne bude bitno veća od one da jednom u četiri godine izađu na izbore“, zaključuje Šeperić.

Ukazuje i na mogući problem po kojem „zakonski okvir ne govori ništa o tome o čemu se može odlučivati na referendumu, a o čemu ne“. Zbog toga se može suditi jedino iz dosadašnje prakse Ustavnog suda, za kojeg Šeperić napominje da „ima veliku moć arbitrarne odluke“.

„Ustavni sud do sada je ipak u slučajevima u kojima je referendumsko pitanje proglašavao neustavnim isticao potrebu da se volja građana izražena kroz broj potpisa uzme u obzir. Bez obzira kako cijeli postupak u formalno-pravnom smislu završi, vjerujem da se volja velikog broja građana koji su potpisali ovu inicijativu neće moći ignorirati“, kaže Šeperić.

Odluka na referendumu je obavezujuća

I stručnjak za ustavno pravo Mato Palić napominje kako je činjenica da Hrvatski sabor ne može osujetiti volja birača za raspisivanje referenduma bez odgovarajuće odluke Ustavnog suda. Ukoliko bi tako postupio, dodaje, došlo bi do kršenja Ustava Republike Hrvatske.

„Odluka koja se donosi na referendumu je obvezujuća. Njen učinak je konačan, odnosno naknadno Hrvatski sabor više ne bi bio u mogućnosti promijeniti odluku koja je donesena na referendumu“, zaključuje Palić.

U cijelom postupku, napominje Šeperić, definirana su samo tri roka. Uz 15 dana, koliko je trebalo za prikupljanje potrebnog broja potpisa, dodaje, propisana su još dva roka – Ustavni sud o ustavnosti pitanja mora odlučiti u roku od 30 dana, a bude li referendum raspisan on se mora održati najmanje 20 a najviše 40 dana od donošenja odluke o raspisivanju.

„Za sve između, uključujući i vrijeme potrebno Saboru da donese bilo koju od svojih odluka, naš zakonski okvir ne propisuje nikakve rokove“, konstatira Šeperić.

Novotny: Inicijativa promašena i nekonstruktivna

Osim predstavnika aktualne vlasti, neslaganje s inicijativom koja se protivi kasnijem odlasku u mirovinu i drugim segmentima mirovinske reforme izražava i dio stručnjaka. Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da je inicijativa „promašena i nekonstruktivna“, a za aktivnosti pokretača Referendumske inicijative „67 je previše“ kaže da su „korak unazad u provođenju nužnih reformi u mirovinskom sustavu“.

Prema njegovim riječima, „dobna granica nije temeljni problem, nego je glavni problem visoko učešće mirovinskih prava po posebnim propisima (povlaštenih mirovina) koje koriste građani Republike Hrvatske koji nisu uopće ili nisu dovoljno uplaćivali mirovinske doprinose“. Smatra da je „takve korisnike potrebno izdvojiti iz mirovinskog sustava i njihova prava prebaciti u sferu socijalnih transfera iz državnog proračuna, kako je to slučaj u drugim zemljama EU (veterani i druge povlastice)“.

Povećati broj radnih mjesta i bruto plaće

Ukazujući da se dobna granica mora produljivati budući da se očekivani životni vijek u Europi, zbog kvalitetnije zdravstvene zaštite i napretka medicine, ubrzano produljuje, Damir Novotny navodi i nekoliko prijedloga.

„Izdvajanje povlaštenih mirovina iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i prebacivanje prava korisnika takvih mirovina u državni proračun (o kojem se politički odlučuje svake godine) je svakako jedno od rješenja. Poticanje zapošljavanja mlađih umirovljenika je zasigurno dobro rješenje“, predlaže.

No, prije svega, temeljno rješenje je, kako kaže, povećavanje broja radnih mjesta i bruto plaća, a do toga je „moguće doći isključivo proaktivnim vladinim politikama poticanja ubrzanog ekonomskog rasta“.

„Reforma mirovinskog sustava se mora nastaviti i mora se postići društveni konsenzus oko ovog pitanja, budući da to ne može biti političko pitanje niti može biti predmetom referendumskog odlučivanja“, ukazuje Novotny.

‘Nije pitanje dob već dužina radnog staža’

Objašnjavajući svoje tvrdnje po kojima je inicijativa za referendum o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju „promašena i nekonstruktivna“, podsjeća kako je „većini aktera zasigurno poznato da mirovinsko osiguranje u Hrvatskoj nije održivo zbog nedovoljnih prihoda i rastućih rashoda“. Ukazuje i kako nedovoljan broj zaposlenih građana koji uplaćuju u prvi stup mirovinskog osiguranja (stup međugeneracijske solidarnosti) ne osigurava dovoljnu razinu prihoda za isplatu redovnih starosnih mirovina, ali i mirovina po posebnim propisima (povlaštenih mirovina). Navodi i podatak po kojem samo milijun i pol hrvatskih građana uplaćuje mirovinske doprinose u sustav obveznog mirovinskog osiguranja, dok je broj korisnika mirovina po osnovnim i posebnim propisima dosega 1,2 milijuna. Pri tome je, ukazuje, prosječna starost korisnika mirovinskih prava oko 53 godine.

„Mirovinski sustav je u tom smislu neodrživ u srednjem i posebno u dugom roku. Zbog svih tih razloga je bilo potrebno produljiti granice odlaska u redovnu starosnu mirovinu, te penalizirati raniji odlazak. Međutim, za osiguravanje održivosti sustava nije bitna dobna granica (dakle ‘67 godina’) već prije svega duljina uplaćivanja u prvi stup. Oni osiguranici koji ulaze u sferu rada nakon srednjeg obrazovanja već sa 60 godina bi mogli ostvariti uvjete za punu starosnu mirovinu. Visoko obrazovanje u EU završava uobičajeno u dobi 23-24 godine, te se već u 64-65 godini može očekivati ulazak u punu mirovinu. Dakle, nije temeljno pitanje starosna dob već duljina radnog staža“, napominje Novotny.

No, inicijativa je pokrenuta, potpisi stižu u državni parlament, a procedura ne bi smjela iskakati iz noga što je predviđeno Ustavom i Zakonom o referendumu. Sindikati i građani su u ovom dijelu svojih aktivnosti u kojima izražavaju protivljenje mirovinskoj reformi rekli svoje, a sad je na potezu „trokut“ na Markovu trgu – Sabor, Vlada, Ustavni sud.

Izvor: Al Jazeera