Šiljeg i potomci – pravili štafetu za Tita i pušku za Tuđmana

Piše: Mladen Obrenović

Malo tko u Hercegovini ne zna za obitelj Šiljeg i njihove zlatne ruke već desetljećima. Poznata obitelj puškara, zanimanja koje njihovim entuzijazmom ipak ne izumire, već generacijama jedni drugima prenose znanje i umijeće.

Izrađivali su puške u mirna vremena, popravljali oružje u ratna vremena, a o čuvenju puškara Šiljeg iz sela Vašarovića kod Ljubuškog zna se i izvan granica BiH, ali i prostora bivše Jugoslavije.

„Sve je počelo kad je pradjed Stanko, čuvajući kao dječarac blago u polju, od komada drveta napravio štap koji je bio replika njegove šake. Malo pomalo pokazivao je svoj talent, znao je raditi svašta rukama i postao puškar. I sve do danas pradjedov štap prava je obiteljska relikvija“, počinje obiteljsku priču Srećko Šiljeg u sklopu čije je radionice za popravku motornih pila i dio u kojem se nastavlja stoljetna tradicija puškarstva.

Tri generacije Šiljega – Srećkov sin Ivan, brat Ivan i stric Krešimir danas se bave puškarstvom. O tome koliko su cijenjeni i čuveni govori i podatak da im dolaze mušterije iz cijele regije, ali i Njemačke.

Ravan ocu

Zasluge za sve ono što je naučio u svojih skoro osam desetljeća života pripisuje prije svega ocu Stanku, kojem je počeo asistirati „kao mali, jedva da je virio iznad stola“. No, priča kako je taj odnos brzo prerastao iz odnosa majstor – šegrt.

„Znalo se dogoditi i da promašim sijelo i sastanak sa curom, jer sam morao raditi i nešto u radionici završiti, ali nisam bio samo pomoćnik, nego sam i ravnopravno radio. Nisam mu slagao alat, što se kaže, nego smo zajedno radili – svak’ svoj dio“, objašnjava Krešimir.

Nije mu bio ni problem jako brzo naučiti napraviti pušku od kundaka do usta cijevi, ali i upucati je i spremiti za upotrebu. „Vrlo zahtijevan je to posao, treba znati napraviti svaki dio i složiti sve da čovjek može gađati tom puškom, a ne da mu stoji samo za ukras“, ukazuje.

Na kraju, znakovito govoreći kako bi „sve radije rukama napravio, nego da priča“, objašnjava i što je formula uspjeha za njegovu obitelj: „Morali smo se uvijek, u bilo čemu što radimo, dokazivati svojim znanjem i umijećem. I tako cijeli život svakoga od nas“.

Kao i otac njemu, tako je i Krešimir Šiljeg vještinu puškarskog zanata prenio na generacije koje su došle iza njega. I s puno ponosa, sretan je kad čuje najmlađeg iz generacije puškara, Ivana Šiljega kad kaže: „Prije je bilo puno posla u našoj radionici, ali bit će ga opet. Vjerujte u to“.

Izvor: Al Jazeera