Oglasi

Sigurnost djece na internetu je u rukama roditelja

Internet predatori na društvenim mrežama ciljaju na djecu, dok mnogi roditelji nisu svjesni šta djeca rade, upozoravaju stručnjaci.
Nemoguće je utvrditi stvarni identitet osoba na društvenim mrežama, kaže LuburaGetty - Ilustracija

Piše: Mario Pejović

U radionici Međunarodnog foruma solidarnosti u Bosni i Hercegovini, jedan dječak se hvalio vršnjacima kako ima prijatelja koji će ga odvesti u Pariz.

Nakon razgovora s dječakom, njegovim nastavnicima i roditeljima, utvrđeno je da on prethodno nije upoznao tog ''prijatelja'', koji je, zapravo, bio odrasla osoba.

Amela Efendić, šefica sarajevskog ureda Međunarodnog foruma solidarnosti - EMMAUS, kaže da prema iskustvima Foruma u radu u školama širom BiH, djeca nisu svjesna opasnosti koje vrebaju na internetu, tako da imaju stotine online prijatelja za koje ne znaju ko su i koliko im je godina.

Djeca se takmiče za 'prijatelje'

Dodaje da je veliki problem što se djeca međusobno takmiče, pa samim tim žele imati što više prijatelja na mrežama kao što su Facebook i Google Plus.

Efendić je i menadžerica projekta za sprečavanje zloupotrebe djece putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija i bh. hotlinea za prijavu online zloupotrebu djece i neprimjerenih sadržaja na internetu, sigurnodijete.ba.

Slučaj dječaka s početka priče, ali i svi slučajevi prijavljeni putem stranice sigurnodijete.ba su proslijeđeni nadležnim organima, kaže Efendić.

Porazna statistika

"Istraživanje koje smo sproveli 2013.godine na teritoriji Vojvodine, govori da bi svaka četvrta devojčica (osnovna škola) otišla na upoznavanje sa nekim sa kim je 'prijatelj' na Facebooku, svaki treći osnovac je izjavio da je bio žrtva elektronskog nasilja, svaki četvrti roditelj ne zna šta mu dete radi za računarom,  12 odsto korisnika srednjoškolaca je svesno potencijalnih rizika, dvije trećine prosvetnih radnika ne zna da prepozna i reaguje kada govorimo o elektronskom nasilju nad decom i među decom", navodi Biljana Kikić Grujić.

Podaci koje postavimo na društvene mreže su dostupni svim ljudima širom svijeta, te je nužno voditi računa šta zaista objavljujemo, upozorava Đuro Lubura, sudski vještak za telekomunikacije, tehniku i metodologiju prisluškivanja.

"Svi trebaju znati da su društvene mreže javna platforma. Postaviti podatke na mreže je isto kao zakupiti plakat na koji ste objavili fotografije sebe, svoje djece i vašu adresu stanovanja", upozorava stručnjak iz Hrvatske.

Upravo su društvene mreže popularno lovište raznih internet predatora, koji za metu imaju djecu.

Zbog toga Lubura upozorava da ne treba na internetu ostavljati nikakve liče podatke na osnovu kojih se neko može identificirati. "Sve što je objavljeno na internetu je dostupno, pa čak i stvari za koje mislite da ste ih izbrisali".

Sudski vještak upozorava da je veliki problem što korisnici društvenih mreža ne znaju koga zaista imaju u takozvanim prijateljima, jer je nemoguće pouzdano utvrditi stvarni identitet osobe sa druge strane "linije". Pored toga, veliki broj korisnika takvih mreža za prijatelje prihvataju osobe koje i ne poznaju.

Slična iskustva ima i Biljana Kikić Grujić, glavna koordinatorica Centra za prevenciju devijantnog ponašanja kod mladih "Target" iz Novog Sada.

Kako navodi, djeca u Srbiji koja pohađaju 6,7 i 8. razred imaju od 500 pa do nekoliko hiljada "prijatelja" na Facebooku, a od tog broja stvarno poznaju 30 posto.

Strah od roditelja

U radu centra "Target" sa djecom je otkriveno da dvije trećine njih ne bi reklo da ima bilo kakav problem na internetu, kaže Kikić Grujić.

"Razlog je strah od kazne i nerazumevanja roditelja što nas dovodi u još teži položaj, jer ako dete ima problem, kome da ga prijavi?"

U takvim uvjetima internet predatorima nije teško da uđu u krug "prijatelja" sa lažnim profilom, približnih godina, nakon čega počinje takozvani "grooming".

"Prvo kreću 'lajkovi', pa 'igranja emocijama', pa lascivni komentari, vicevi u kojima ima seksualnosti... sve to da bi se videlo na koji način dete reaguje".

Kikić Grujić navodi da kod djece u ovakvim situacijama svijest o opasnosti ne postoji, a predator može sa ovakvim ponašanjem da nastavi i do dvije godine, jer čeka da se djeca opuste i počnu da im vjeruju.

"Sa druge strane, mi kada razgovaramo sa decom na aktivnostima koje sprovodimo i kada ih pitamo šta znaju o tim prijateljima, odgovor je 'sve znamo'. Kažu, 'pa mi smo prijatelji već dve godine, pričamo o svemu, on je ljubazan, kulturan i jako sladak. Sigurno nije neki manijak'".

Lični podaci

Direktorica sarajevskog ureda EMMAUS-a navodi da djeca često prave e-mail adrese u kojim stave puno ime i prezime, te broj koji označava koliko godina imaju, odnosno koje godine su rođeni, što također olakšava zlonamjernim osobama da dođu do podataka djece.

Efendić i Kikić Grujić navode da je bitna edukacija, kako djece, tako i roditelja.

Amela Efendić kaže kako roditelji često ne vode računa o tome šta im djeca rade na internetu, te da im je često bitnije gledati sapunice nego pratiti online aktivnosti djece.

"Često sami roditelji djeci od osam, devet godina naprave profile na društvenim mrežama, kako bi se ona mogla igrati mrežnih videoigara".

Nužna edukacija

"Jedini način da se izbegnu posledice zloupotrebe novih IKT jeste edukacija. Pedofilija je jedna od vrsta zloupotrebe dece na internetu, ali ne smemo zaboraviti ni cyber bullying, koji ima strašne posledice, zloupotrebu fotografija, ličnih podataka, sekte na internetu, dečiju pornografija, dečiju prostitucija, trafficking…", upozoravaju iz Centra za prevenciju devijantnog ponašanja kod mladih iz Novog Sada. 

Također, roditelji nisu upoznati sa pravilima korištenja određenih društvenih mreža, zbog čega je na stranici sigurnodijete.ba postavljen prevod facebookovih pravila.

"Činjenica je da su djeca danas informatički pismenija od roditelja, što predstavlja dodatni problem u zaštiti djece", kazala je Efendić.

Kikić Grujić govori da  roditelji snose veliku odgovornost za sigurnost djece na internetu.

"Otvaraju sami deci Facebook naloge koja se stara devet-deset godina, a da im ništa ne objašnjavaju i ne skreću pažnju na opasnosti. Jako mali broj roditelja ima svest o potencijalnim rizicima, do te mere da smatraju da se to dešava 'tamo negde' ali ne kod nas. Postoji i problem što je polovina stanovnika Srbije informatički nepismena i samim tim i ne razumeju problem. Ne kontrolišu aktivnosti deteta u virtualnom svetu, ne prate društvene mreže, ne informišu se, ne uče".

Upravo zbog toga je veoma važno pravilno educirati i roditelje i djecu, smatra Efendić, pa su na stranici sigurnodijete.ba napravljene posebne podstranice namijenjene edukaciji djece, tinejdžera, ali i samih roditelja.

Osim te digitalne edukacije, Međunarodni forum solidarnosti EMMAUS provodi obrazovne akcije u školama Bosne i Hercegovine. Istu taktiku primjenjuje i Centar za prevenciju devijantnog ponašanja kod mladih, koji širom Srbije radi na obrazovanju djece o opasnostima na internetu i metodama zaštite.

Izvor: Al Jazeere

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.