Sigurnosni izazov za Srbiju ili skretanje pažnje sa zahtjeva EU-a

SNB nije obavezan podnositi izvještaj o radu Narodnoj skupštini Republike Srbije (Tanjug)

Nekoliko sati uoči sednice Saveta za nacionalnu bezbednost Srbije, zakazane povodom izjave člana Predsedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića da se nada da će Bosna i Hercegovina priznati Kosovo, predsednik Srbije Aleksandar Vučić saopštio je da Evropska unija neće dozvoliti da Srbija postane punopravna članica Unije bez pravno obavezujućeg dokumenta na kraju procesa normalizacije odnosa sa Prištinom. 

“Morate da izvršite normalizaciju stanja, kako oni to kažu”, rekao je Vučić i dodao da, kako god da se to tumači, to EU očekuje.

Ipak, ovo za srpske prilike neuobičajeno iznošenje činjenica o Kosovu, koje se možda neće dopasti široj javnosti, brzo je “poklopio” monolog o Izetbegovićevom intervjuu i mogućim posledicama po interese Srbije, ali i stabilnost regiona, što je bila i tema sednice Saveta za nacionalnu bezbednost.

‘Srbija pred krupnim izborom’

Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Dragan Đukanović smatra Vučićevu izjavu o kosovskom uslovu za članstvo u EU-u veoma značajnom iako je ta činjenica, kako kaže, odavno poznata većini analitičara prilika na zapadnom Balkanu.

“Čini se da je Srbija pred krupnim izborom – da li će uspešno okončati normalizaciju odnosa na relaciji Beograd – Priština, što na određeni način ne prihvataju najširi slojevi društva u Srbiji.”

Prema njegovim rečima, proces normalizacije odnosa je ključ svih pitanja. “To, naravno, ne znači de jure priznanje nezavisnosti Kosova, ali će zahtevati rešavanje brojnih drugih otvorenih pitanja, primenu dosadašnjih sporazuma, otvaranje perspektive saradnje i odnosa koji do sada nisu postojali.”

“Čitava spoljna politika Srbije nalazi se u senci te normalizacije odnosa s Prištinom, koja bi na određeni način trebalo da unese i neku vrstu tektonskih promena u toj oblasti. Ukoliko dođe do potpune normalizacije odnosa Beograda i Prištine, onda će se i uloga nekih drugih aktera izvan EU-a izmeniti. Pre svega, tu mislim na Rusiju, jer ona onda neće imati tu značajniju ulogu za Srbiju kada je u pitanju Kosovo”, kaže Đukanović.

Na pitanje kako objašnjava da se, s jedne strane, javnosti u Srbiji saopštava da ugled zemlje u svetu raste i da se konstantno radi na unapređenju odnosa sa susedima, a da istovremeno svakih nekoliko meseci imamo novu krizu u regionu Đukanović kaže da se i to može gledati kroz prizmu normalizacije odnosa Beograda i Prištine.

“Mislim da su ove situacije koje se pojavljuju kao neka vrsta povremenih pogoršanja odnosa sa susedima, da su to neke prolazne epizode, kojima političke elite na neki način prebacuju pažnju na drugu stranu”, objašnjava Đukanović.

Analiza Izetbegovićevog intervjua

Ovog puta pažnja je skrenuta na intervju Bakira Izetbegovića, u kojem je, između ostalog, rekao da se nada da će Bosna i Hercegovina priznati Kosovo, ali i da je spreman na rat u slučaju pokušaja otcepljenja Republike Srpske.

Javnost u Srbiji uoči sednice najvišeg tela u Srbiji zaduženog za bezbednost od predsednika države, na čiji se zahtev sazivaju sednice tog tela, saznala je da gotovo čitavu noć nije spavao jer je radio analizu, da će intervju Bakira Izetbegovića imati dalekosežne političke i mnoge druge posledice te da ta izjava komplikuje “mnogo toga u regionu”.

Od novoimenovanog sekretara Saveta za nacionalnu bezbednost Nebojše Stefanovića pre sednice Saveta čulo se da je Izetbegovićeva izjava jedan od najtežih udaraca koje Srbiji može da nanese susedna zemlja, ali i da su strane službe pojačale delovanja usmerena ka Srbiji i da će te aktivnosti biti još intenzivnije.

Neko neupućen pomislio bi da su pred Savetom za nacionalnu bezbednost krupne odluke i čekao bi da one budu saopštene javnosti.

Međutim, posle sednice Saveta novinarima se obratio Stefanović i rekao da su članovi ovog tela dobro razumeli sve što je rekao Bakir Izetbegović, da su analizirali sve što je rečeno u tom kontekstu i da će preduzeti mere u okviru svojih nadležnosti.

Nije govorio o tome koje bi mere Srbija mogla da preduzme i protiv koga.

Koje mere neće preduzeti otkrio je predsednik Vučić uoči sednice Saveta, saopštivši da neće otkazati posetu članova Predsedništva Bosne i Hercegovine najavljenu za početak decembra.

Neobaviještena javnost

Javnost nije saznala na koji način odranije poznat stav Izetbegovića o Kosovu komplikuje mnogo toga u regionu. Osim ako taj stav nije bio poznat samo predsedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, koji je poslednji put u septembru rekao da bi, da se samo Izetbegović pita, Bosna i Hercegovina prva priznala nezavisnost Kosova.

Poznato je i da je o odbrani suvereniteta i integriteta Bosne i Hercegovine svim sredstvima govorio i ranije. Recimo, pre tri godine, na Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

Međutim, nepoznato je ostalo kakve posledice nakon najnovijeg verbalnog sukoba mogu da očekuju građani obe zemlje – one političke i mnoge druge, kako je to rekao predsednik Srbije – kao i koje su strane službe pojačale delovanje ka Srbiji i šta će Srbija da uradi po tom pitanju.

Oni koji pamte dođađaje makar od početka ove godine setiće se da nije prvi put da najviši srpski zvaničnici govore o ugroženosti interesa Srbije i mogućoj destabilizaciji regiona, a da potom javnost ne čuje ništa o tome šta se preduzelo po tom pitanju.

Tako je, recimo, u martu sazvana sednica Saveta za nacionalnu bezbednost zbog zahteva kosovskih zvaničnika da Kosovo dobije svoju vojsku i rezolucije kosovskog parlamenta kojom se traži prekid dijaloga sa Beogradom do oslobađanja Ramuša Haradinaja, koji je uhapšen u Francuskoj po poternici iz Srbije.

Tadašnji predsednik Srbije Tomislav Nikolić obavestio je javnost da je sazvao sednicu Saveta kako bi “u novonastalim okolnostima bile razmotrene sve mogućnosti da se mir i stabilnost sačuvaju na najbolji mogući način” i dodao da će javnost biti “potpuno i blagovremeno obaveštena o svim dodatnim detaljima”.

Posle sednice izdato je saopštenje u kojem se navodi da je Srbija stabilna zemlja i da “ne postoji mogućnost značajnijeg ugrožavanja mira i bezbednosti na teritoriji naše države”, ali da je situacija u regionu turbulentna i složena.

Zloupotrebe moguće, ali teško dokazive

Ovakve najave sednica Saveta za nacionalnu bezbednost (SNB) neminovno otvaraju pitanje da li se ova institucija zloupotrebljava i u dnevnopolitičke svrhe.

Profesor Bogoljub Milosavljević, stručnjak Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, kaže da se gromoglasnim najavama da će biti sednica Saveta i o čemu će se raspravljati nepotrebno podiže tenzija.

“Time se na neki način politizuje rad tog Saveta i to ne bi trebalo raditi. To nije uloga tog tela”, objašnjava.

“Ipak, ono što pada u oči je da brojna pitanja povodom kojih se održavaju sednice Saveta imaju i političke i bezbednosne dimenzije i u tom smislu nekad može široj javnosti izgledati da se taj Savet nekad koristi kao neka vrsta tela koje će izreći neki stav o aktuelnoj političkoj krizi ili događaju. Međutim, teško je reći da neko od pitanja koja su bila na dnevnom redu ne zaslužuje pažnju tog tela”, dodaje Milosavljević.

I predavač na beogradskom Fakultetu za bezbednost, dr. Milan Lipovac, kaže da je “veoma teško ocenjivati celishodnost održavanja sednice SNB-a u odnosu na konkretne slučajeve”.

“Naročito je to teško onima koji nisu članovi tog tela, imajući u vidu da gotovo sve u vezi sa njegovim radom predstavlja klasifikovane podatke, a što verovatno dodatno pojačava interes predstavnika medija i javnosti da se upoznaju sa tim sadržajima”, objašnjava Lipovac.

“Hipotetički, upravo zbog svoje tajnosti u radu (konspirativnosti) i mistifikacije kao prirodne posledice, članovi SNB-a (koji su uglavnom političari najvišeg ranga) mogu nastojati da ovo telo koriste za ostvarivanje srednjeročnih i dugoročnih političkih ciljeva, ali i u svrhu dnevne politike podvodeći je pod nacionalne interese i/ili interese nacionalne bezbednosti. Međutim, govoriti o ‘zloupotrebi Saveta za nacionalnu bezbednost Srbije u dnevnopolitičke svrhe’ je prilično nategnuto ukoliko nema utvrđenog kršenja propisa, a što bi onda povlačilo i određenu vrstu pravne odgovornosti”, kaže Lipovac.

Otežavajuću okolnost za utvrđivanje eventualne zloupotrebe Saveta za nacionalnu bezbednost predstavlja i činjenica što Zakonom o službama bezbednosti, koji uređuje rad ovog tela, nije predviđena demokratska kontrola rada Saveta. Drugim rečima, Savet nije obavezan da podnosi izveštaj o radu Narodnoj skupštini.

Tako čak ni izabrani predstavnici naroda ne mogu da znaju da li se na sednicama Saveta donose ozbiljne odluke i mere koje se tiču nacionalne bezbednosti ili se mistifikacija, koja, inače, prati rad bezbednosnih struktura, koristi da se skrene pažnja javnosti sa drugih, krupnijih tema.

Izvor: Al Jazeera