SFF: Priznanje režiserima iz opkoljene Gaze

Nagrada u spomen na rano preminulu britansku glumicu Katrin Cartlidge, koja se dodjeljuje na Sarajevo Film Festivalu, pripala je dvojici autora dokumentarnih filmova iz Gaze.

Jedan od njih je Ashraf Mashharawi koji je, zahvaljujući nedavnom petodnevnom prekidu vatre, uspio doći po nagradu u Sarajevo.

Za čovjeka koji je izišao iz Gaze sve mu, kaže, djeluje posve nestvarno. Još ne može vjerovati da je uopće uspio izići iz grada pod opsadom i lagano prijeći granicu s Egiptom.

„To je neka sreća, čudo, ne znam ni kako bih opisao“, kaže Mashharawi.

Dok pije kavu ili čaj u Sarajevu muči ga, kaže, čak i grižnja savjesti što je uopće otišao u teškim trenucima. Stalno prati što se događa kod kuće, a obitelj i prijatelji šalju mu vijesti SMS-om.

„Djeca su mi tamo, prijatelji, ekipa koja radi pod paljbom. Tamo mi je duša. Samo je tijelo vani“, dodaje.

No, Sarajevo ga je oduševilo i dalo nadu. Razgleda obnovljene objekte. Rat je sada povijest, a on se nada da će to nekada uskoro moći reći i u Gazi.

„Dijelit ćemo ista iskustva čak i u budućnosti, kao povezani gradovi koji su iskusili nepravdu i sada su slobodni. Pravda je stigla, zločini su prestali, kriminalci su na sudu“, ukazuje Mashharawi.

Nagrada  Fondacije Katrin Cartlidge koju je primio u Sarajevu stoga mu znači još više, a dobio ju je zajedno s još jednim redateljem – Abdelom Salamom Shehadehom, također iz Gaze, koji nije uspio doći.

Vapaj za normalnim životom

Nagrade su zaslužene, kažu u Fondaciji, ali nije slučajno što baš sada idu u Gazu.

„Ovaj grad, među svim gradovima, onaj je koji razumije što se tamo događa. I veoma nam je važno da suština Srca Sarajeva, koje smo im dali, može biti prenesena srcima Gaze. Kao potpora jednog grada drugome, potpora jednog filmaša, mnogih filmaša drugim filmašima tamo“, objašnjava Cat Villiers iz Fondacije.

Inspiracija je nepresušna u Pojasu Gaze. „Nažalost“, govori autor.

Ondje on i ekipa stalno snimaju, dokumentiraju. Pričâ i previše, ali bi volio da ih je manje, onih tragičnih.

„Želim raditi filmove o životu, ljubavi… Ne o gubljenju života, uništenim kućama. Ali još… Vidimo život kroz taj pepeo“, dodaje Mashharawi.

Novi filmovi čekaju ga u Gazi, ali još ne zna kako će se u nju vratiti.

Nada se nekada otići i u Jaffu, grad iz kojeg je obitelj protjerana prije 60 godina.

Suviše iskustva za jedan život, suviše inspiracije za filmsko platno, a svaki je kadar vapaj za normalnim životom, kaže taj filmski redatelj.

Izvor: Al Jazeera