Separatisti su ugrozili katalonsku autonomiju

Politička budućnost Katalonije je neizvjesna (EPA)

Katalonija prolazi kroz napeta i teška vremena. U proteklom mjesecu, regionalna vlada – sastavljena od koalicije nacionalističkih stranaka nazvane Junts pel Si (Zajedno za da) koju je euroskeptična i antiestablišment stranka (Kandidatura za narodno jedinstvo, CUP) podržala u regionalnom parlamentu – odlučila je po svaku cijenu ići naprijed sa svojim separatističkim projektom. Ova ambicija ne samo da krši španski Ustav i Statut o katalonskoj nezavisnosti, već čak nema ni podršku većine Katalonaca.

Tanka nacionalistička parlamentarna većina u katalonskom parlamentu ne znači da su separatisti dobili glas naroda u regiji. Njihova većina prije je rezultat Izbornog zakona zasnovanog na korigovanoj proporcionalnoj zastupljenosti koja pogoduje najmanje naseljenim pokrajinama (glas stanovnika pokrajine Lleida or Girona, naprimjer, vrijedi dvostruko više od glasa onoga iz pokrajine Barcelona, koja je daleko najnaseljenija).

Spremni na otcjepljenje

Međutim, katalonski predsjednik Carles Puidgemont, spreman je da se otcijepi na osnovu najnovijih regionalnih izbora iz 2015., na kojima su separatističke stranke osvojile 47,8 posto glasova, i pokušaja referenduma održanog prvog oktobra, iako ga je suspendovao Ustavni sud, bez demokratskih garancija, bez postojećeg zakona i bez izbornog ovlaštenja da potvrdi rezultate. Podrazumijeva se da ovaj pseudo-referendum isto tako nije zadovoljio nijedan od glavnih zahtjeva koje je postavila Venecijanska komisija Vijeća Evrope, koja postavlja standarde za referendume koji se održavaju u Evropi.

Sa 37,8 posto izbornog tijela koje je glasalo „za“ (samo 42 posto registrovanih birača učestvovalo je u referendumu i 90 posto njih glasalo je „za“ prema upitnim rezultatima koje je dala regionalna vlada), desetog oktobra Puigdemont se pojavio pred katalonskim parlamentom i izvršio iluzorno proglašenje nezavisnosti. Međutim, posljedice je odmah obustavio, zahtijevajući da španska vlada prihvati međunarodnu medijaciju kako bi iznašla rješenje za „sukob“ kao da je, umjesto unutrašnjeg pitanja koje treba biti adresirano unutar okvira španskog zakona, to rasprava između dvije suverene države ili borba jednako gorka kao borba Kolumbije sa gerilama FARC-a.

Samo pominjanje međunarodne medijacije je uvredljivo jer Katalonija nije kolonija, već jedna od najbogatijih regija Španije, koja uživa najveći kvalitet života u državi i u Evropi. To je također jedna od regija koja uživa najveći nivo samouprave u svijetu. Bivši premijer Francuske Manuel Valls, koji je katalonskog porijekla, nedavno je skrenuo pažnju na ovo. „Katalonija ima regionalne ovlasti nezamislive u Francuskoj“, izjavio je Valls. „Postoji istinska autonomija koju Španija poštuje.“

Naprimjer, u školama u Kataloniji, nastava se odvija na katalonskom jeziku, dok se španski uči svega dva sata sedmično. Posljedica toga je da Katalonija ima tu neobičnu čast da je jedino mjesto u zapadnom svijetu gdje većina populacije nema čak ni opciju da upiše djecu u škole u kojima se nastava održava na njihovom maternjem jeziku, španskom. Najveći nivo samouprave bio je očit kada je regionalna katalonska policija preuzela istragu o terorističkom napadu koji se dogodio u Barceloni 17. augusta.

Najdemokratskiji ustav na svijetu

Valls dodaje da je „španski Ustav iz 1978. jedan od najdemokratskijih na svijetu“ i da „Katalonci nisu ugnjetavan narod“. Njegove se riječi mogu činiti očiglednim bilo kome ko je donekle upoznat sa stvarnom situacijom u Kataloniji i Španiji, ali Puigdemontova vlada je pokrenula globalnu kampanju da diskredituje špansku demokratiju i da ubijedi međunarodnu zajednicu da Katalonce ugnjetava autoritarna država koja sistematski krši ljudska prava. Nema veze što je prema globalnom indeksu demokratije koji je objavio The Economist Španija opet među „potpunim demokratijama“, bolje rangirana od država kao što su SAD, Italija, Japan, Belgija i Francuska, između ostalih.

Ova međunarodna operacija odvija se uporedo sa još jednom dugogodišnjom uznemirujućom i propagandnom kampanjom  koju regionalna vlada već godinama provodi na katalonskom  javnom radijskom i televizijskom servisu, gdje sistematski potiče konfrontaciju sa ostatkom Španije i pokušava prenijeti izopačenu ideju da Španija nije potpuna demokratija.

Slika prezentera na javnoj televiziji (koju svi Katalonci plaćaju kroz porez) koji spaljuje primjerak španskog Ustava uživo u programu sama je suština govora mržnje zaogrnutog nekažnjivošću katalonskih javnih medija. Nije samo problem to što su pristrasni prema vladi, već što izmišljaju vijesti i kriju istinu o posljedicama secesije od stanovnika Katalonije. Neki od njih sada uspijevaju prozrijeti ono što Puigdemont prikriva, koji namjerava ići do kraja u svom prkošenju našoj demokratskoj državi i vladavini zakona.

Više od 1000 kompanija (uključujući dvije najveće finansijske institucije u Kataloniji, Sabadell i CaixaBank) proteklog mjeseca je premjestilo sjedišta iz Katalonije u druge španske regije, iako je bivši katalonski predsjednik Artur Mas 2015. rekao da do ovog „nikada neće doći“.

Uspostava ustavnog poretka

Oni također insistiraju na tome da secesija ne znači da će Katalonija izaći iz Evropske unije, iako su Evropska komisija i glavni šefovi država i vlade EU-a to kristalno jasno dali do znanja. Uprkos očiglednim procjepima u njihovom separatističkom projektu, katalonski javni mediji, kao orkestar na Titaniku, i dalje sviraju muziku koju im je dala populistička regionalna vlada koja je, shvativši da ne može ostvariti ujedinjenu Kataloniju, odlučila radije da je podijeli nego da odustane od svog cilja. Katalonci ne zaslužuju ovakvu neodgovornost.

Ustavni poredak mora biti ponovo uspostavljen čim prije. S tim ciljem, španska vlada, suočena sa Puigdemontovim upornim odbijanjem da se vrati na put demokratske legalnosti, odlučila je pozvati se na Član 155 Ustava iz 1978.  Ovo je stavka (prisutna u ustavima drugih država kao što su Njemačka, Austrija i Italija) na osnovu koje vlada naređuje autonomnoj zajednici da poštuje Ustav i zakon, i koja omogućava vladi da s tim ciljem poduzme „potrebne mjere“.

Ipak, treba napomenuti da primjenom Člana 155, nije suspendovana katalonska autonomija, kako neki kažu. Naprotiv, oni koji ugrožavaju katalonsku autonomiju su separatisti koji se stavljaju izvan zakona. Upravo se pozivanjem na Član 155 vraća ova autonomija, koju su separatisti oštetili svojim odlukama i postupcima u suprotnosti sa Ustavom i Statutom o autonomiji Katalonije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera