Sefardi u BiH čuvaju stoljetnu tradiciju

U španjolskom je parlamentu u proceduri zakon koji bi omogućio dvojno državljanstvo potomcima Židova Sefarda, izgnanih iz te zemlje prije više od pet stoljeća, u doba inkvizicije.

Dio te zajednice živi na području Bosne i Hercegovine. Danas ih ima svega nekoliko stotina, ali i dalje čuvaju tradiciju i kulturu koju su preci donijeli iz, tada, vrlo daleke Španjolske.

Savjetnik za kulturu i vjeru Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine Eli Tauber s ponosom pokazuje sarajevsku Hagadu, knjigu koja se obično čita za vrijeme Pesaha i jedan od najvrednijih rukopisa u Bosni i Hercegovini.

Hagada je naslijeđe Sefarda i nastala je davno u Španjolskoj, a Tauber navodi kako je to moglo biti 1314. godine. “Ne zna se tačno mjesto njenog nastanka – je li to Zaragoza ili Barcelona”, konstatira Tauber.

Hagada je trgovačkim putevima, preko Venecije, dospjela u Sarajevo, kao vjenčani dar, a njezinu su vrijednost prepoznali tek povjesničari Austro-Ugarske.

Posebna je jer, iako je knjiga o izlasku iz Egipta, počinje pričom o stvaranju svijeta, pri čemu je, što je vrlo smjelo za vrijeme nastanka, Zemlja prikazana okruglom.

“Ovo nekako prolazi sud Inkvizicije u Veneciji i dobija potvrdu da knjiga može da ostane”, dodaje Tauber, uz napomenu kako je originalna Hagada danas posebno čuvani izložak u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Brojni i jaki tragovi

Jedan od nezaobilaznih znakova Sefarda u Bosni i Hercegovini je i Staro židovsko groblje u Sarajevu – najveći kompleks u Europi, nakon onoga u Pragu.

“Brojni su i jaki tragovi Sefarda u kulturnoj i povijesnoj baštini Bosne i Hercegovine – ne samo u spomenicima i muzejima, već i danas, vrlo živo, u svijetu glazbe”, navodi Al Jazeerin reporter Ivan Pavković.

Profesor violine na Muzičkoj akademiji David Kamhi posebno je sretan kada studentima predstavlja sefardsku melodiju, jer u njoj prepoznaje sebe i svoje pretke. Pomiješana sa zvucima Španjolske, ta je melodija odavno postala dijelom bh. tradicije.

“Imamo specifične bosanske sefardske pjesme koje su inače poznate, tako da su i drugi uzeli od nas. Naprimjer, pjesma koju čujete kod nas se pjeva na melodiju ‘Kad ja pođoh na Bentbašu’ a, ustvari, to je jevrejska pjesma stara četiri vijeka”, ukazuje Kamhi.

Studenti, iako nisu ni Sefardi ni Židovi, te melodije rado izvode.

“U mojoj religiji takva vrsta muzike ne postoji. I onda, ja kroz tu muziku, to su nekad molitve Bogu nekad su veselja, proživljavam to sa svoje strane”, kaže studentica violine Amina Koldžo.

“To je naše bogatstvo i mi to trebamo na neki način potcrtati. Jer, to nema svaka zemlja, sigurno”, dodaje Belinda Krnić, studentica piana.

Španjolska dijaspora

Studenti spremaju koncert na koji će doći i veleposlanica Španjolske, budući da se nakon izgona 1492. godine Sefardi prihvaćaju kao španjolska dijaspora, a njihova kultura kao dio kulture zemlje koju su davno napustili.

“Kad razgovaraš s njima, oni se osjećaju na neki način ‘kao Španjolci’, i mi ih želimo tretirati tako. To je važan dio u povijesti Srednjeg vijeka. Židovi su u Španjolskoj bili jedan vrlo važan dio društva”, podsjeća španjolska veleposlanica Maria Aurora Mejia Errasquin.

Sačuvali su kulturu, tradiciju te, nakon više od pet stoljeća, čak i jezik. Dobar dio Sefarda u Bosni i Hercegovini govori ladino, odnosno judeo-španjolski.

“Vode koje su prošle ne melju mlinove”, prigodnom izrekom komentira promjenu odnosa iz Madrida profesor Kamhi.

Ali, ako im bude ponuđeno državljanstvo pradomovine, većina će ga, ipak, prihvatiti.

Izvor: Al Jazeera