Šećerna bolest, ‘tihi ubica’ s kojim se živi

Procjenjuje se kako će od posljedica šećerne bolesti u 2017. godini umrijeti približno četiri miliona ljudi (Al Jazeera)

Gotovo pola milijarde žitelja planete boluje od dijabetesa, mnogi svjesni da imaju ovu bolest, a navedena cifra će, kako svi pokazatelji i sagovornici Al Jazeere kažu, i dalje rasti.

Osim visoke učestalosti, zabrinjava i izraziti trend porasta; predviđa se kako će do 2040. godine broj oboljelih sa 424,9 miliona, koliko ih ima trenutno, porasti na 628,6 miliona. U 2017. godini zabilježeno je 327 miliona oboljelih od šećerne bolesti u dobnoj grupi od 20 do 64 godina i 123 miliona oboljelih od šećerne bolesti u dobi od 65 godina i starijih.

Prema podacima Međunarodne dijabetičke federacije, procjenjuje se kako će od posljedica šećerne bolesti u 2017. godini umrijeti približno četiri miliona ljudi u dobi između 20 i 79 godina, što znači kako će svakih osam sekundi umrijeti jedna osoba od šećerne bolesti, ističe za Al Jazeeru Zrinka Mach, predsjednica Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga.

Bolest ‘kao plivanje’

Da ova bolest više nije samo “staračka”, pokazuje primjer 22-godišnje Jelisavete Fotić, studentice četvrte godine sociologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, koja ima dijabetes tip 1 već 17 godina. Ona je aktivistkinja u Plavom krugu, udruženju za borbu protiv dijabetesa, i ove godine je postala IDF Europe (International Diabetes Federation) mladi lider u dijabetesu…

“Dijabetes mi je otkriven u novembru 2000. godine. Tome je prethodio virusni bronhitis, od kojeg mi je imuni sistem drastično opao. Imala sam poznate simptome učestalog mokrenja i žeđi, zajedno sa gubitkom telesne mase. Roditelji tada nisu imali uviđaj u to da dijabetes mogu imati i deca, već su bili upoznati samo sa tada i dalje nazivanim ‘staračkim’ tipom dijabetesa. Naravno da su roditelji prvo bili u šoku, ko ne bi bio davne 2000. godine, kada knjiga o dijabetesu u Srbiji jedva da je postojala. Informisali su se preko interneta onoliko koliko je to tada bilo moguće, naručivali su knjige i časopise iz Amerike i Evrope”, ističe ona i pravi zanimljivo poređenje bolesti sa sportom kojim se dugo bavila…

Simptomi dijabetesa

Dijabetes ima mnogo simptoma, ali se zna desiti da neki od njih budu jako slabi, pa čak i da izostanu i tako se stvori lažna slika stanja.

‘Simptomi su učestala žeđ, učestalo mokrenje, hroničan umor, povećanje apetita uz gubitak težine. Najveći problem je situacija kod osoba koje imaju tip 2, a to je 90 posto svih obolelih, ti simptomi mogu biti veoma blagi, pa čak i izostati u nekim situacijama’, objašnjava Uroš Bogdanović.

‘Onda osoba vodi normalan život, a u organizmu nešto ozbiljno se pogoršava. To može trajati i više godina, ili da osoba onda primeti šta se dešava, ili, kako je u najvećem broju slučajeva, to se slučajno otkrije. Na nekoj rutinskoj kontroli otkrije se da je šećer u krvi izvan granica normale.’

“Dijabetes se može gledati kao plivanje. On jeste individualna stvar, ali bez podrške porodice, prijatelja (tima) rezultati su mnogo lošiji. I to je ono što se ja trudim da promenim. Svest o dijabetesu u Srbiji jeste na višem nivou, ali ako živimo u društvu u kojem toliko mnogo ljudi ne zna da boluje od bilo kod tipa dijabetesa, moramo da se menjamo. A Dijabetološki savez i sva udruženja se trude da to rade.”

Stigma i dalje postoji

Ističe kako je društveni kontekst prije 17 godina bio mnogo drugačiji od današnjeg.

“Kada sam bila mala, dijabetes je smatran bolešću starijih osoba i značio je da se ne jede slatko. I znanje nije išlo dalje od toga. Da ne pričam o tome da, kada ljudi osobu sa dijabetesom vide na ulici kako meri šećer ili daje insulin, misle da se drogira, ili kada ima hipoglikemiju, kada im je ugrožen život, da je pijana. To su opasne stvari.”

“Danas jeste malo bolje. Vidim koliko su deca sa dijabetesom slobodnija nego što sam ja bila u njihovim godinama, socijalizuju se i pričaju o svemu otvoreno. I to je velika stvar. Čak nekada drže časove svojim vršnjacima, gde im objašnjavaju kako i kada im je potrebna pomoć”, govori ona za Al Jazeeru.

Ipak, cijela stigma oko dijabetesa i dalje postoji, naročito kako se udaljavamo od velikih gradskih centara, gdje ljudi kod doktora odu samo kada se rode, ako i tada, nastavlja sagovornica svoju priču i zaključuje:

“Dijabetes je opasan kada osoba nije svesna da ga ima, ili, još gore, kada jeste svesna, ali se njime ne bavi. Komplikacije koje se od dijabetesa dobijaju su brojne i bolne i dijabetes je šesti vodeći uzrok smrti u Srbiji. Edukacija, prevencija i podizanje svesti – te termine treba zapamtiti i njima se voditi, jer je to jedini put da ljudima bude bolje, a sa dijabetesom se, kao što vidite, živi.”

Ne dešava se nekom drugom

Za šećernu bolest može se reći da je “tihi ubica”, jer, naročito kad je u pitanju dijabetes tipa 2, kako ističe Zrinka Mach, nema izrazite i burne simptome zbog kojih bi se oboljeli javio ljekaru i dodaje se kako se događa kako se osobi tek pet do deset godina nakon nastanka bolest dijagnosticira.

“U medijima se, naročito u prigodnim danima kao što je obilježavanje Svjetskog dana šećerne bolesti, govori o šećernoj bolesti, rizicima nastanka i prepoznavanju bolesti. O svakome od nas ovisi koliko ćemo to percipirati ili zanemariti i smatrati da se bolest dešava nekom drugom. Naravno, važno je neprestano ponavljati o učestalosti šećerne bolesti te ukazati na značaj edukacije i prevencije”, navodi sagovornica.

Prema podacima koje njeno udruženje ima, do 2016. godine u Hrvatskoj je registrirano 284.185 osoba s dijabetesom, no ona dodaje kako se procjenjuje, s obzirom da 40 posto osoba ne zna da ima šećernu bolest, da u Hrvatskoj više od 400.000 osoba ima šećernu bolest.

“Zbog toga je važno da, osim oboljelih, i članovi obitelji, prijatelji i rodbina budu educirani o šećernoj bolesti. Također, s obzirom i da je sve veći broj oboljelih od šećerne bolesti tipa 1 u dječjoj i adolescentnoj dobi, važno je i da je osoblje u vrtićima i školama također educirano kako bi se oboljelima pomoglo u trenucima kada su u hipo ili hiperglikemijama”, objašnjava Zrinka Mach i dodaje kako dijabetes predstavlja veliki problem, jer skoro svaka deseta odrasla osoba u svijetu ima ovu bolest.

Uroš Bogdanović, aktivista Udruženja za borbu protiv dijabetesa Grada Beograda Plavi krug za Al Jazeeru kaže kako se procjenjuje da u Srbiji dijabetes ima više od 700.000 ljudi, te kako je ono što je najveći problem to da polovina od njih ne zna da ima dijabetes…

Proglašena globalna pandemija

“U izradi je registar koji ima za cilj da pobroji sve obolele od dijabetesa. Sa druge strane, radi se na podizanju svesti da svako može da ima dijabetes, da bi se on na vreme otkrio”, ističe sagovornik.

Objašnjava kako je proglašena globalna pandemija dijabetesa.

“Znači proglašena je epidemija na globalnom nivou, i to je ozbiljna situacija, na koju ukazuje Međunarodna dijabetes federacija, koja je jedna od glavnih institucija za istraživanje, povezivanje udruženja, a tu su Ujedinjene nacije i vladine institucije. Svi ukazuju da je situacija zaista ozbiljna”, govori Bogdanović.

Da li je gore ili bolje na Balkanu nego u Evropi kada se uzmu u obzir svi faktori koji utječu na život pojedinca?

Kako se nositi sa dijabetesom

Ukoliko se nivo šećera u krvi kod dijabetičara drži što bliže normalnim vrijednostima, mogućnost da dođe do komplikacija je manja, a time je i kvalitet života bolj, navodi Zrinka Mach.

‘Ukoliko je bolest dobro regulirana, oboljeli od dijabetesa može živjeti životom kao zdrave osobe. Pri tome mora voditi računa da, uz redovito uzimanje terapije, mora voditi računa o održavanju optimalne tjelesne težine, pravilno se hraniti i biti tjelesno aktivan. Pridržavanje zdravih stilova života, uostalom, preporučava se svim osobama koje nemaju dijabetes, a kako do bolesti ne bi došlo ili bi je odgodili”, ističe ona.

“Prema svim statistikama, ne razlikujemo se uopšte od većine evropskih zemalja, a činjenica je da kod nas jednostavno postoji umišljeni strah, tendencija da se kod lekara ne ide dok nije baš neizbežno”, kaže on.

“Sa druge strane, dijabetes ne boli i zajedno sa svim simptomima koje može izazvati osoba nema tendenciju da se javi lekaru. Najgore je što ima dosta ljudi koji znaju da su oboleli od dijabetesa, ali se oni ne pridržavaju terapije i misle: ‘Ih, izmerio sam jednom, nemam ja šećer… Jedem, pijem, radim sve…’ Neko će raditi tako i onda dolaze komplikacije i shvaćanje ozbiljnosti situacije, a tada je prilično kasno.”

Bogdanović dodaje da kada bi društvo vodilo računa ne bi imali tendencije enormnog rasta kakav postoji, a to je 50 posto rasta za nepunih 25 godina, od ove do 2040. godine.

Diskriminacija u Bosni i Hercegovini

Prema podacima Međunarodne dijabetičke federacije, procjenjuje se da broj oboljelih od šećerne bolesti u Bosni i Hercegovini u 2017. godini iznosi 336.000 oboljelih od dijabetesa, a politika prema njima je različita u bh. entitetima, ističe Midhat Mujić, pedijatar, subspecijalista dijabetolog i predsjednik Saveza udruženja dijabetičara entiteta Federacija Bosne i Hercegovine.

“U Federaciji je sa esencijalne liste ukinut lijek za hipoglikemiju ‘Glukagon, čime su direktno ugroženi životi oboljelih. Da su najmlađi dijabetični bolesnici diskriminirani u Federaciji potvrdili su i ombdusmeni, koji su u svom mišljenju iz 2016. godine naveli da je stanje u kojem se nalaze osobe s dijabetesom i njihovi najbliži u Bosni i Hercegovini veoma teško te da su s razlogom su zabrinuti za svoju i budućnost svoje djece”, ističe on za Al Jazeeru.

Zbog specifičnosti terapije, česte kontrole mjerenja glukoze i korekcije inzulina, dnevno se zahtijeva više uboda za oboljele. Zahvaljujući napretku u nauci i istraživanju, danas su dostupni kontinuirani mjerači glukoze (libre) i terapija inzulinskim pumpama.

U bh. entitetu Republika Srpska je od dijabetes melitusa oboljelo je približno 120.000 pacijenata.

“Procenat oboljelih je nešto niži u odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine zahvaljujući činjenici da je više od decenije bio na snazi projekat u organizaciji Ministarstva zdravlja RS-a, koji je dao doprinos podizanju opšte populacione svijesti o dijabetesu kao jednoj o najčešćih hroničnih nezaraznih bolesti”, navodi endokrinolog Danijel Đekić.

Izvor: Al Jazeera