Šećerbegović: U Tuzli opet ‘stanuje’ Evropa

Dževad Šećerbegović je igrao za sve reprezentativne selekcije bivše Jugoslavije (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Muhamed Bikić

Kao i u sezoni 1976/77. u bivšoj Jugoslaviji, Fudbalski klub Sloboda igrat će na međunarodnoj sceni, u Ligi Evrope, nekadašnjem Kupu UEFA. Prije skoro četiri decenije, nakon osvojenog trećeg mjesta u prvenstvu, Tuzlaci su izborili plasman na inoscenu. 

Za protivnika su imali špansku ekipu i nakon poraza u Las Palmasu od istoimene ekipe (5:0) i pobjede u Tuzli (4:3), Sloboda se oprostila od daljeg takmičenja, ali i danas se priča o tim sjajnim nastupima Tuzlaka. 

‘Hora, hora, Šećeru’

A tih sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća na Tušnju se skandiralo i “Hora, hora, Šećeru”. Povici sa tribina su bili upučeni legendarnom Dževadu Šećerbegoviću. Upravo priču o članu te nezaboravne tuzlanske generacije počinjem s tim simpatičnim povicima.

„Kod nas je u Tuzli bio običaj kad bi se djeca počela ganjati da jedni drugima dovikuju ‘Je l’ ti hora?’, a odgovarali bi ‘Jeste, vazda’. Otuda i ovo skandiranje meni, a Šećeru zbog prezimena. Baš simpatično i nezaboravno. I danas ima raje koji viknu kad me sretnu“, prisjeća se Dževad Šećerbegović.

Legenda Tuzle svoje prve fudbalske korake napravio je u rodnom Gornjem Rahiću.


Sjajne igre nekadašnje generacije Slobode najbolje su opisane u knjizi ‘Poker asova’ [Ustupljeno Al Jazeeri]

„Za prvi prvi tim tadašnje ekipe Gornjeg Rahića zaigrao sam već sa trinaest godina. Pomalo nestvarno… Ustvari, igrao sam pod tuđim imenom, jer nisam imao pravo nastupa zbog godina. Rado se sjetim tih lijepih trenutaka kada sam tek počinjao. To se nikada ne zaboravlja, svaki detalj, korak… Lijepa vremena“.

Naredna Šećerova destinacija je bila Tuzla, gdje ostaje trinaest sezona, odigravši 187 utakmica i postigavši 10 golova.

„Za prvi tim zaigrao sam prije punoljetstva. Imali smo tu sjajnu generaciju o kojoj se i danas priča, a u sezoni 1976/77., bili smo treći u tadašnjoj Jugoslaviji, plasirali se u Kup UEFA i dostojno predstavili tadašnji jugoslavenski fudbal. Mnogi se i danas sjećaju tih utakmica i uvijek se rado sjetim te naše sjajne generacije“.

Upravo ta generacija najbolje je opisana u knjizi “Poker asova” koja govori o legendarnom četvercu s Tušnja (Dževad Šećerbegović, Mersed Kovačević, Mustafa Hukić i Fuad Mulahasanović).

Nastupi za Jugoslaviju

Dževad Šećerbegović je igrao za sve reprezentativne selekcije bivše Jugoslavije. Za „A“ selekciju odigrao je devet susreta.

„Igrao sam kvalifikacije za Mundijal u Španiji 1982. godine i bio standardni reprezentativac protiv Danske, Italije i Luksemburga. Nažalost, nekoliko mjeseci prije odlaska na Svjetsko prvenstvo dobio sam tešku upalu pluća. Morao sam nekoliko mjeseci pauzirati i tako nisam otišao u Španiju.“

Nakon što je napustio Tušanj, Dževad Šećerbegović Slobodin dres zamijenio je Bešiktaševim. Za ovaj turski klub odigrao je 63 utakmice i postigao trinaest golova i bio je proglašen najboljim stranim igračem u historiji ovog kluba.

„U Istanbulu sam proveo dvije sezone. U tom periodu osvojili smo prvenstvo i Kup Turske. I pored ponude da ostanem u Bešiktašu, vratio sam se u Tuzlu. Lijepo je bilo u Turskoj, ali ja sam uvijek bio vezan za Tuzlu.“

Po okončanju karijere, Šećerbegović je uvijek bio na dispoziciji Slobodi. Bio je trener omladinskih selekcija kluba, šef stručnog štaba… Legendarni Šećer je bio i u stručnom štabu mlade reprezentacije Bosne i Hercegovine.

„Sa selektorom Šenerom Bajramovićem selektirali smo  jednu sjajnu generaciju bosanskohercegovačkih igrača, Kenan Hasagić, Zlatan Bajramović, Saša Papac, Dalibor Šilić, Dragan Blatnjak, Mirsad Bešlija… Mnogi su od njih igrali i u A selekciji i napravili sjajne karijere.“

Tuzlaci hit sezone

Šećerbegović je trenutno na funkciji direktora stadiona Tušanj u Tuzli i, naravno, ne propušta niti jednu utakmicu Slobode.

„Sada sam i u ulozi navijača sa mojim bivšim saigračima. Redovno pratimo utakmice i mislim da je Sloboda ove sezone napravila veliki iskorak. Igrali smo najbolji fudbal i da smo samo imali više sreće, osvojili bi i titulu prvaka države. U svakom slučaju, mnoge stvari su došle na svoje mjesto. Od uprave, preko stručnog štaba, pa do igrača. Jedino mi je žao što ove sezone nećemo igrati na Tušnju međunarodne utakmice, ali već naredne sigurno hoćemo. Prijavljena je Zenica kao domaćin naših utakmica u Evropi.“

I na kraju Dževad Šećerbegović privatno. Sa suprugom Edinom ima dvoje djece. Sin Elmir je prošao sve selekcije Slobode, zaigrao i za prvi tim, dok je njegova kćerka Edina bila perspektivna teniserka i član teniske reprezentacije BiH.

„Oboje djece su bili u sportu, a onda su se posvetili nauci i sretan sam zbog toga. Kćerka je profesor engleskog u Istanbulu i trenutno priprema magistaski rad, dok je sin doktor eletrotehnike. Tu su i unučad i mojoj sreći nema kraja“, kaže popularni Šećer, koji je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 20. stoljeća važio za jednog od najboljih lijevokrilnih napadača bivše države. 

Nekoliko puta je proglašavan najboljim na toj poziciji. Njegov centaršut iz snova tako je bio precizan da je ispred gola dovoljno bilo postaviti drvo i lopta bi se od njega odbila i ušla u gol.

Izvor: Al Jazeera