Sead Kajtaz: Mostarci nikada nisu bili miljenici selektora
Piše Muhamed Bikić
Sead Kajtaz, nekadašnji desnokrilni napadač Veleža ubraja se u igrače koji su obilježili nekadašnji jugoslavenski fudbal osamdesetih godina prošlog stoljeća, a u kojima su postignuti najveći uspjesi u historiji mostarskog kluba. Svi se sjećamo legendarnog tandema Kajtaz – Tuce, te parole iz mostarske mahale „Sead i Semir unose vam nemir“.
„Dobro se sjećam tih lijepih vremena, upravo tog transperenta kojeg su naši vijerni navijači nosili širom bivše Jugoslavije i šire i redovno nas bodrli“, kaže Sead Kajtaz, koji danas živi u rodnom gradu, gdje smo se i susreli, u blizini čuvenog Starog mosta.
Čuvena mostarska familija
A čuvena „Veležova sedmica“ rođena je 14. febuara 1963. godine u Mostaru, tačnije u Čelebići ulici. Potječe iz poznate mostarske familije Kajtaz. Fudbalsku abecedu je naučio u Veležu, niz godina nosio dres „rođenih“, a potom otišao u Njemačku, gdje se i relativno rano oprostio od aktivne igračke karijere. Zanimljivo je da je u prvi tim „uskočio“ u onoj čuvenoj generaciji Veleža koju su tada činili Bajević, Marić, Vukoje, Vladić…
„Bila je to sezona 1981/82., a ja sam bio osamnaestogodišnjak. Debitovao sam u Titogradu protiv ‘Budućnosti’. Vodio nas je Miloš Milutinović sa kojim smo te godine osvojili tadašnji Kup Maršala Tita. Od starijih igrali su Bajević, Marić i Vladić, a od mlađih Tuce, Goran Jurić, Karabeg, Bijedić. Inače, prvi treneri su mi bili Zeka Selimotić, Salem Halihodžić i Omer Oručević, a kada sam prešao u prvi tim Miloš Milutinović, zatim Muhamed Mujić, Duško Bajević, Enver Marić, Žarko Barbarić i Franjo Džidić“.
Odlazak sjajne Veležove generacije nije se puno osjetio, jer su Kajtaz, Tuce, Jurići, Hadžiabdić, Skočajić, Bijedić, Šišić, Prskalo, Karabeg, Gudelj, Petranović napravili sjajne rezultate koji niti jednoj generaciji do tada nisu pošli za rukom. U sezoni 1985/86. Velež je bio jesenji prvak tadašnje države, a osvojili su drugi put tadašnji Kup Maršala Tita.
„Velež je poslije 1981. Osvojio ponovo kup i 1986. godine. U finalnom susretu u Beogradu savladali smo ‘zagrebački’ Dinamo s 3:1. U toj utakmici pružio sam jednu od najboljih partija u mojoj karijeri. U Beogradu je bilo 10.000 navijača ‘Veleža’, a po povratku u Mostar priređen nam je nezapamćen doček na stadionu Pod Bijelim brijegom. Te 1986. osvojili smo treće mjesto u prvenstvu, a naredne sezone smo bili drugi. Bili smo blizu i titule prvaka“.
Kobna povreda
Za reprezentaciju bivše države Kajtaz je standardno nastupao gotovo u svim selekcijama, osim u „A“. Nekako su u to vrijeme selektori zaobilazili mostarske igrače, za razliku od sarajevskih, beogradskih…
„Mi Mostarci nikada nisu bili neki miljenici selektora. Odigrao sam samo četiri utakmice u ‘A’ selekciji. Debitovao sam za najbolju selekciju 1986. godine protiv Belgije u Bruxellesu, kada smo slavili pobjedu od 3.0. Zabilježio sam i oko 40 nastupa za mladu i olimpijsku selekciju. Sjećam se da sam sa mladom selekcijom 1982. godine u Francuskoj, tačnije Toulonu osvojio jedan turnir. U to vrijeme za mladi tim se igrali Smajić, Tuce, Stojković, Pančev, Baljić, Čapljić… Bili smo sjajna generacija, samo što su drugi imali više sreće od mene kada su bili nastupi u ‘A’ timu. Istina i povrede su me sprečavale da ostvarim više nastupa“.
Upravo te povrede su „kumovale“ brzom okončanju karijere. Prije te teške povrede Kajtaz je nakon Veleža karijeru nastavio u inostranstvu.
„U jednom trenutku želio sam neku promjenu, tako da sam se odlučio na odlazak u Njemačku. To je, ustvari, bilo nakon odsluženja vojnog roka. U svakom slučaju, to je bila pozitivna promjena, jer sam u Njemačkoj upoznao drugi sistem igre. Uslovi su bili idelani. Trener nam je bio Holanđanin Ari Han. U to vrijeme u Nurnbergu su igrali Martin Vanger, Andreas Kepke kojeg upravo gledamo u stručnom štabu Njemačke na EURO-u Francuskoj. Potpisao sam dvogodišnji ugovor, ali sam zbog povrede odradio godinu i po. Tada sam teško povrijedio skočni zglob i to je okončalo moju karijeru. Nakon toga sam bio trener u nižim njemačkim ligama“.
Kćerka bh. olimpijka u Riju
Po povratku u rodni Mostar, nekadašnji as Veleža odmah se stavio na raspolaganje Klubu, jedno vrijeme je bio trener, pa direktor, da bi kasnije bio izabran za člana Komiteta za normalizaciju Nogometnog saveza BiH.
„Prije svega što se desilo Veležu u posljednje dvije decenije, dobro da je uopšte opstao. Nažalost ove sezone je napustio društvo najboljih, ali se iskreno nadam da će se Velež vrlo brzo vratiti u Premijer ligu BiH. Što se tiče komiteta za normalizaciju Nogometnog saveza BiH mislim da smo napravili velike pomake, posebno nakon one suspenzije. Plasman na Mundijal u Brazil je tome najbolji dokaz. Nažalost nismo uspjeli se plasirati na EURO“.
Legendarno mostarsko desno krilo se osvrnuo i na EURO u Francuskoj.
„Moj je favorit od prvog dana je bila i ostala Njemačka i to je pokazala. Kako se odvija prvenstvo, aktuelni svjetski prvaci igraju sve bolje i bolje. Možda sam malo subjektivan zbog Njemačke, jer sam igrao u toj zemlji, ali treba biti realan i reči da je to najkompletnija reprezentacija u svim segmentima igre“.
Za vrijeme susreta sa legendarnim desniokrilnim napadačem Veleža, prisutne su bile Sejina supruga i kćerke. Inače, porodica Kajtaz u doslovnom smislu je sportska. Supruga Maja, nekadašnja je državna prvakinja u plivanju. Kćerke Delila i Amina nastavile su majčinim stazama. Kao članice Plivačkog kluba Velež, odnosno Jug iz Dubrovnika ostvarivale su odlične rezultate i nekoliko puta su obarale državne rekorde, a Amina će ove godine Bosnu i Hercegovinu predstavljati na olimpijskim igrama u Rio de Janeiro.
Izvor: Al Jazeera