Saudijski udar na Iran – blef ili eskalacija

Najnoviji događaji u Rijadu su uznemirujući i nose veliki rizik regionalne konfrontacije. Samouvjereni saudijski prestolonasljednik riješen je da učvrsti moć čistkom protiv neistomišljenika u domovini, dok istovremeno zaoštrava retoriku u inostranstvu.

Takva diverzija, koja je naizgled upotrijebljena da preusmjeri pažnju sa domaće oluje, izaziva ohrabreni iranski režim, čiji naoružani izaslanici jačaju stisak od Levanta do Jemena. Iako su ove okolnosti jednake predstojećem ratnom scenariju između Rijada i Teherana, postoje indicije da to, zapravo, možda nije slučaj.

Četvrtog novembra, u razmaku od nekoliko sati, desile su se dvije važne stvari: libanski premijer Saad Hariri podnio je ostavku iz Rijada, kao izazov Hezbollahu, kojeg podržava Iran, a potom su saudijske odbrambene snage presrele raketu dugog dometa koja se iz Jemena kretala ka saudijskoj prijestolnici. Suadijska Arabija je prvobitno optužila Huse i zatvorila kopnene, pomorske i zračne granice Jemenu, ali taj politički narativ promijenio se 6. novembra.

Najslabije karike

Saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Jubeir rekao je da je to bio “iranski projektil, koji je lansirao Hezbollah, iz teritorije u Jemenu koju su okupirali Husi”. Isti dan je drugi saudijski ministar potvrdio da će Rijad tretirati libansku Vladu da je “objavila rat Saudijskoj Arabiji zbog agresije Hezbollaha”.

Postoje četiri razloga zbog kojih ove saudijske izjave ne treba uzimati bez rezerve. Prije svega, Rijad baca oko na najslabije karike u teheranskoj orbiti: Liban i Jemen, umjesto na konsekventnije Irak i Siriju. Liban ima poznati konsocijacijski sistem i male su šanse za politički napredak u ovoj državi. Libanski saveznici Saudijske Arabije svjesni su da Rijad neće intervenirati da im pomogne u slučaju konfrontacije s Hezbollahom. U Jemenu, nakon 33 mjeseca rata, ne postoji dodatna ljudska i materijalna šteta koja se može nanijeti i dovesti do promjene teritorijalne kontrolne mape ove države.

Osim toga, saudijska retorika se ne podudara s vanjskopolitičkim stavom ovog kraljevstva. Dva saudijska ambasadora u Iraku i Libanu imenovana su prošle sedmice, pokazujući spremnost na angažman. Saudijska Arabija i Iran su 25. oktobra konačno dogovorili da će švicarska Vlada biti posrednik za konzularne i diplomatske usluge, nakon što su prekinuli diplomatske veze početkom 2016. godine.

Rijad se vratio u Irak nakon dugog odsustva, nadajući se da će povećati politički utjecaj i istražiti novo tržište. Vojna konfrontacija s Iranom je kontraproduktivna za saudijski angažman u Iraku. A u Siriji je Saudijska Arabija bila suzdržana, s utjecajem ograničenim na elemente u izgnanoj civilnoj opoziciji.

Nadalje, sukob za sada nije u interesu Irana. Iranski režim, koji je ujedinjeniji od kako je predsjednik Hassan Rouhani ponovo pobijedio na izborima u maju, fokusiran je na obnavljanje ekonomskih koristi nuklearnog sporazuma i očuvanje postignuća ostvarenih u Siriji. Mohammad Ali Jafari, zapovjednik iranske Revolucionarne garde, 31. oktobra je najavio da će Iran ograničiti svoje rakete dugog dometa na 2.000 kilometara, što može dosegnuti Izrael i američke interese na Bliskom istoku. Ovaj potez je izvršen s namjerom da se umire evropske države i uvjere da su one izvan dometa.

Ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je posjetio Teheran 1. novembra, ubijedio je Teheran da ublaži retoriku protiv SAD-a. Dok je Rusija fokusirana na unapređenje političkog rješenja u Siriji, Iran vidi da sirijski rat neće biti završen ni nakon poraza grupe Islamska država u Irak i Levant i umoran je od američko-ruskog sporazuma, koji bi mogao ići na štetu iranskih interesa u regiji.

Ko je ispalio raketu na Rijad?

Naposlijetku, ambivalentna američka politika daje Saudijskoj Arabiji prostor da pooštri retoriku protiv Irana; međutim, toleriranje saudijskih eskapada vjerovatno neće dugo trajati u Washingtonu. Izgleda da opet postoji razlika u politikama između Bijele kuće i američkog establišmenta. Iako je predsjednik Donald Trump izjavio 5. novembra da je “raketu ispalio Iran, po mom mišljenju, na Saudijsku Arabiju”, State Department je 7. novembra saopćio da se još “pouzdano ne zna” ko je ispalio raketu.

State Department i Pentagon se, također, distanciraju od saudijske kampanje u Libanu, ponavljajući američku podršku libanskoj Vladi i oružanim snagama. Najvažnije od svega, američki vojni stav na Bliskom istoku ne podržava vojni sukob s Iranom – bilo direktno, ili preko posrednika. Naprotiv, sirijski režim i njegovi saveznici trenutno su u konačnoj fazi kontroliranja prelaza Al-Boukamal i autoputa Damask – Bagdad, dok Rusija i SAD izgleda dogovaraju podjelu kontrole nad Deir Ez-Zorom, sirijskom pokrajinom na granici s Irakom.

Saudijsko vodstvo će vjerovatno ublažiti retoriku kada sanira posljedice čistke u domovini. Iako će Bijela kuća dati prostora Rijadu neko vrijeme, pritisak će rasti u Washingtonu da se spriječi daljnja regionalna eskalacija. Iran, očekivano, rezervirano reagira i radije neće riskirati da izgubi svoje rezultate u regiji zbog neočekivanog sukoba. Ukoliko SAD ne regulira situaciju, mogle bi uslijediti neželjene posljedice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera