Oglasi

Sarajlija s imenom na Mozillinoj statui

Kerim Kalamujić: Moja priča sa Mozillom kreće 2008, kad sam kao student bio željan dokazivanja.
Kalamujić (lijevo) je radio na adaptaciji Firefoxa i Thunderbirda na bosanski jezikFacebook/ Kerim Kalamujić

Piše: Sead Fadilpašić

„Ne možeš ti mene malo platiti, koliko ja mogu malo raditi. To je mantra bosanskog čovjeka“, počinje Sarajlija Kerim Kalamujić, čije ime se nalazi na Mozillinoj statui u San Franciscu.

Njegovo ime, kao i imena Adija Zeljkovića i Aleksandra Savića, ukleasana su u statuu u znak zahvalnosti za doprinos koji su dali razvoju Mozille, te, između ostalih stvari, internetskog preglednika Firefox, po kojem je Mozilla globalno i poznata.

Upravo je to jedan od glavnih razloga zašto, prema njegovom mišljenju, Bosna i Hercegovina ima problema da se pomakne sa „mrtve tačke“.

„Velika je čast imati ime na tom monumentu koji su izgradili ispred svog sjedišta. Ja to vidim kao nagradu za uloženi trud i potrošeno vrijeme“, kaže Kalamujić i naglašava kako novac treba biti nagrada za rad, a ne da rad bude nagrada za dobiveni novac.

„Moja priča sa Mozillom kreće 2008. godine, kada sam kao student na Elektrotehničkom fakultetu bio željan dokazivanja i učenja. U to vrijeme sam mnogo istraživao, a istovremeno je krenuo i rat internetskih preglednika. U svojim istraživanjima sam naišao na Mozillu, neprofitnu organizaciju i globalni projekt otvoren svim ljudima. Želio sam vidjeti kako ja, jedan student ETF-a iz Sarajeva, mogu učestvovati u tom projektu.“


[Izvor: Facebook/ Kerim Kalamujić]

Pronaći svoje mjesto

„Ljudi iz Mozille su bili ljubazni, vrlo brzo odgovorili na moj upit i predložili da dovedem još ljudi, pa da krenemo sa osnovnim zadatkom – prevodom i lokalizacijom Firefoxa i Thunderbirda.“

Za Kalamujića je volonterski rad u Mozilli bio spoj lične koristi i patriotizma. Cilj nije bio zaraditi veliki novac, već upoznati ljude i steći neko novo iskustvo. A to je nešto što se, kako kaže, kasnije vrati desetostruko.

„Htjeli smo poslati svijetu sliku o BiH koja ne prikazuje samo rat, razaranje, tugu i neimaštinu. Htjeli smo poslati sliku o mladim ljudima koji se bave tehnologijom, koje interesuje učenje i rad i koji doprinose nekoj višoj ideji. Htjeli smo promijeniti pogled stranaca na BiH, koji često pitaju da li su Bosna i Hercegovina, zapravo, dvije države.“

„Jeste, velika je čast imati ime na toj statui, ali još je veća čast poznavati sve te ljude iz Mozille, koji čine dio internetskog konzorcija. To je tijelo koje diktira razvoj weba i biti s njima u svakodnevnom kontaktu i biti na samom izvoru informacija o tome u kojem će se smjeru razvijati internet, e to je prava čast.“

Mozilla je u Bosni i Hercegovini registrovana kao nevladino udruženje, koje je sebi za cilj postavilo edukaciju mladih ljudi, pogotovo onih kojima je pristup obrazovanju, iz različitih razloga, otežan.

„Internet pruža nevjerovatne mogućnosti. Nažalost, mladi to slabo koriste u smislu edukacije, obrazovnih materijala, koji su dostupni najčešće na engleskom jeziku. Ne koriste ga kao priliku za povezivanje sa ljudima za posao, za stvaranje mreže kontakata."

Manjak razumijevanja

"Kroz Mozilla zajednicu u BiH radimo na edukaciji omladine i ugroženih grupa u društvu: djece iz problematičnih porodica, djece bez jednog ili oba roditelja i slično.

Trenutno prikupljamo tehničke resurse, računare i ostalu opremu, a mi ćemo pružiti znanje i iskustvo, mogućnost školovanja i pristupa tehnologiji“, kaže Kalamujić.

Mozilla je neprofitna organizacija i dobrim dijelom živi od donacija, te od ugovora sa Googleom, koji donosi prihode. Ipak, to nije dovoljno da se u potpunosti podrže projekti poput ovog u Bosni i Hercegovini, što predstavlja i najveću prepreku.

Vlasti te zemlje, ali i privatne kompanije, ne vide važnost edukacije mladih i ne pokazuju spremnost da pomognu, kaže Kalamujić.

„Nažalost, resursima smo jako limitirani. U velikom smo nedostatku podrške i razumijevanja, ne samo kod vlasti nego i kod informatičkih firmi. Pitamo ih ukoliko imaju neki stari kompjuter ili laptop koji ne koriste da ih ustupe nama, da djeca koja nemaju tu mogućnost mogu doći u naše prostorije i učiti. Često ne dobijemo nikakav odgovor, pa čak ni pismenu odbijenicu. Kao da ne postojimo“, kaže on.

Internet kao izvor prihoda

Ipak, ne gube nadu i kažu da će nastaviti raditi na „otvaranju očiju mladima o beskrajnom potencijalu interneta kao resursa“.

„Internet je fantastičan medij i odličan resurs. Mozilla ga često u svom manifestu spominje i kao javno dobro. Ja radim kao freelancer i od toga se može izuzetno lijepo zaraditi i od toga živjeti.“

Kalamujić naglašava kako u BiH, ali i u drugim zemljama regije, postoji mnogo visokoobrazovanih, sposobnih ljudi, koji ne moraju napuštati svoje domovine da bi dostojanstveno živjeli, već da se jednostavno moraju okrenuti – internetu.

„Naš je cilj ostati ovdje i davati doprinos razvoju bh. društva kroz projekte edukacije. BiH ima puno da ponudi svijetu, a može i da uzme puno od svijeta. Želimo otvoriti oči mladima da ne moraju ići ni u Njemačku, ni u Norvešku, ni bilo gdje drugo da bi ostvariti svoje snove. To mogu raditi iz svog doma, a to bi i trebali raditi, da se svi zajedno borimo, ne samo za svoje dobro, već za dobro kompletne zajednice.“

„Ko će podići ovu zemlju na noge“, pita Kalamujić, „ako nećemo mi?“

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.