Sarajevske pećice – priče iz opkoljenog grada

Život u opkoljenom Sarajevu bio je nezamislivo težak, a njegovi stanovnici, osim što su neprekidno strahovali za svoj život, morali su se boriti i sa nedostatkom osnovnih životnih namirnica i energenata nepohodnih da se vodi pristojan i civiliziran život. U gradu koji je svakodnevno bio granatiran nije bilo struje, vode i plina pa su stanovnici bili primorani koristiti maštu kako bi nadomjestili stvari koje su u prijeratnom životu bile svakodnevnica.

Omaž toj dosjetljivosti i odlučnosti da se preživi pod svaku cijenu Historijski muzej Bosne i Hercegovine odao je već 2003. godine kada je postavio stalnu izložbenu postavku nazvanu Opkoljeno Sarajevo u kojoj su memorabilije poslagane tako da se na najslikovitiji način posjetiocima objasni kako je izgledao život u opsadnom Sarajevu. Četrnaest godina kasnije, u izložbenoj galeriji najmnogoljudnije sarajevske opštine, Novi Grad, kustosi muzeja postavili su reprezentativnu izložbu Sarajevske ratne pećice – priče iz opkoljenog grada koja na jedan poseban način daje uvid u svakodnevni život građana tokom četiri godine opsade.

Nema političke interpretacije rata

Kada govori o muzejskim aktivnostima i predstavljačkoj funkciji izložbe, direktorica Historijskog muzeja Elma Hašimbegović kaže da se izložbom Opkoljeno Sarajevo pokušava prikazati život i preživljavanje građana u ratu apostrofirajući činjenicu da se izložbom ni na jedan način ne želi praviti politička interpretacija rata. Izložba pokazuje kreativnost i inovativnost s kojom su se građani Sarajeva suočili sa ratnim nevoljama pokazujući zadivljujuću volju za životom i opstankom. Izložbom o pećicama cijeli projekat pamćenja života u Sarajevu, kaže, podignut je na viši nivo.

„Sa izložbom ratnih pećica htjeli smo podignuti izložbu na drugačiji nivo i donijeti je u općinu Novi Grad, jer smo u kolekciji prikupili značajni broj ratnih pećica i jedan dio je izložen u stalnoj postavci, a drugi dio nezasluženo stoji u depoima muzeja. Ideja je bila da izvučemo pećice iz depoa a svaka od pećica ima svoju priču jer je svaka imala svog vlasnika koji je napravio ili koristio. Te priče su po prvi put ispričane. Pećica je ratni predmet, a danas je eksponat, koji su građani Sarajeva podijelili sa muzejom kako bi muzej imao svoje predmete i kako bi ostavili vrijedno svjedočanstvo o periodu 92. – 95.“

Ratna torta od hljeba

Pećice koje su izložene oslikavaju dosjetljivost građana Sarajeva tokom godina opsade pa stoga ne smije nikoga čuditi što su pravljene od konzervi, bolničkih stočića ili pretis lonaca, pojašnjava Hašimbegović. Osim pećica, na izložbi su predstavljeni i ratni recepti iz kojih se vidi kolika je bila domišljatost ljudi koji nisu pristajali podnijeti životni poraz. U ratu su se pravile torte od hljeba ili eurokrem i boza od zamjenskih namirnica, priča Hašimbegović pojašnjavajući kako su kreativnost i inovativnost, iznad svega, bili najvažnija supstanca u preživljavanju građana opkoljenog Sarajeva.

A o pećicima ili pećici kao simbolu te volje za životom kaže:

„Simbolički predstavlja prekid grada Sarajeva i građana koji su živjeli u njemu sa normalnim životom. Nestanak struje, prestanak normalnog života i potreba da se ljudi prilagode potpuno novim uslovima življenja i način na koji su oni pristupili je, zapravo, cilj naše izložbe i ono što smo htjeli pokazati a to je kako su se prilagodili uslovima rata i razvili različite sposobnosti, način na koji je taj duh i želja za preživljavanjem bila jača od svih nedaća. Imate taj prekid u odvijanju normalnog života – bez struje, bez vode, bez grijanja i uz stalno granatiranje i na koji način se ljudi prilagođavaju novim uslovima. Ta borba za preživljavanjem, taj duh je zapravo nešto što zrači iz ove izložbe, kreativnost koju prikazuju peći. Oni su danas mala umjetnička djela i svjedoče jednom nevjerovatnom periodu, teškom ali i kreativnom. To je priča o ovim pećicama i priča opkoljenog Sarajeva“.

Pećica od konzerve grijala 20 kvadrata

Iako je život u ratnom Sarajevu bio težak to je istovremno bio i period u kojem su građani pokazali veliku hrabrost, srčanost i solidarnost kaže kustosica izložbe Ivana Križanović. Ta spremnost da se pomogne drugome i ta snaga domišljatosti, koja je pokretala život, bile su odlike Sarajlija, a izložba na kojoj su predstavljeni, samo naizgled, obični predmeti pokazuje koliko je život u ratu bio izazovan, neočekivan i nepredvidiv. Ono što je najuočljivije na izložbi jeste način na koji izrada pećica pokazuje nagli prelaz sa normalnih životnih navika na one koje diktiraju ratna zbivanja.

„Ja bih voljela da istaknem da je to sami početak rata i taj nagli prelaz sa normalnih životnih uslova na improvizirane životne uslove. Tada peći nastaju od konzervi i dosta ih imamo koje su bile malih dimenzija i korištene su uglavnom za pravljenje kafe, međutim na takvim pećicama se i kuhalo i grijala se prostorija. Najmanja pećica koja je izložena grijala je prostoriju od 20 kvadrata i grijala je petoročlanu porodicu. Čovjek koji je napravio pećicu Mehmed Zulčić, on je dodao i limenu podlogu kako bi na njoj mogao peći krompire na pepelu koji pada, a koji i zagrijava tu pećicu“.

I materijali od kojih su izrađivane i način na koji su pravljene dosta govore o kreativnosti njihovih majstora, nastavlja objašnjavati Križanović.

„Neke su napravljene od medicinskog ormarića, zatim su tu pećice od konzervi humanitarne pomoći, pećica od metalnog lonca za veš i brojne pećice koje su pravljene od pretis lonca, odnosno lonca pod pritiskom za kuhanje. Jedan takav je i roštilj napravljen od pretis lonca, sa ručkom od savijene kašike za jelo“.

Ratni recepti

Ratna stanovnica Dobrinje Nasiha Šabanović, koju smo zatekli pri razgledanju izložbe, kaže da je odluka Historijskog muzeja da pokaže ratne pećice, koje su do sada čuvane u muzejskom depou, odličan potez. Razgledajući eksponate prisjetila se nekih događaja iz rata koje je potpuno smetnula sa uma i emotivno kaže da je ovo najbolji čas historije koji se može održati.

„Vrlo je specifično, ja sam se vezala emotivno za ovu izložbu s obzirom da sam se podsjetila na jedan detalj iz rata.  Ne znam koliko vi znate o tome da smo u ratu koristili infuziju koju smo stavljali u plastična crijeva i na osnovu toga smo osvjetljavali naše domove, a koristili smo taj plinski razvod koji je bio improviziran. Ono što je interesantno, u tom periodu cijela Dobrinja je na taj način pravila neke rasvjete i osim kandila koje smo koristili, koristili smo i te bolničke infuzije. Ubodemo u crijevo i onda imamo kao neki plamenik, gorionik unutar kuće. U tom periodu niko od nas nije imao nikakav nesretan slučaj kad smo koristili plin, što je vrlo interesantno spomenuti“.

Kaže da je i sama koristila jednu pećicu veoma nalik izloženim, prisjećajući se kako je život tada bio strašan i jednostavan, i kako je čovjek većinu vremena razmišljao kako da dođe do hrane i vode i kako da napravi ili podgrije neko jelo. Pećice na drva bile su rješenje za mnoge probleme. Detalj sa otvaranja izložbe, kojem je prisustvovala, posebno ju je pogodio jer oslikava stanje u kojem se društvo nalazi danas i pokazuje kakav odnos gradimo prema sopstvenoj prošlosti.

„Ovdje sam se podsjetila na neke ratne recepte kada smo pravili hranu od ‘ikara’, riže, od jaja u prahu, odnosno od mlijeka u prahu i tih nekih drugih stvari. Bilo je interesantno na samom otvaranju izložbe kada je jedna curica iz osnovne škole rekla: ‘Jao, pa moja nana ima ovakvu pećicu, šta li je s njom radila’. Dijete je prvi put dobilo uvid u to šta smo to mi radili u tim ratnim godinama, u tri i po godine koliko je trajao rat u našoj državi“, zaključuje Šabanović.

Izvor: Al Jazeera