Sarajevo Roses: Film o gradu pod opsadom i krhkosti civilizacije

Richards u opkoljenom Sarajevu: Trebale su mi 24 godine da napravim ovaj film, od 1992. do 2016. godine (Ustupljeno Al Jazeeri)

Film „Sarajevske ruže“ (Sarajevo Roses), djelo režisera i fotoreportera AP-a Rogera Richardsa koji je dva puta bio nominiran za Pulitzerovu nagradu, ovih dana prikazuje se pred odabranom publikom u kinima širom Sjedinjenih Američkih Država.

Richards je boravio u glavnom gradu Bosne i Hercegovine tokom skoro cijelog perioda opsade tokom rata od 1992. do 1996. godine.

Richards priželjkuje skori povratak sarajevskoj publici

Za Al Jazeeru kaže kako je tokom tog perioda odlučio pokušati prenijeti iskustva Sarajlija, njihove načine za očuvanje duše i života i prikazati „šta se dešava modernom gradu kada se civilizacija raspadne“.

Raspad civilizacije

„Sarajevo Roses“ čine lične priče pet osoba koje su bile u opkoljenom gradu tokom rata: Sanela Tasić, Sanda Škrabić, Asim Haračić, Armin Oprašić i Vedran Smailović koji je cijelom svijetu poznat kao „sarajevski čelista“. On je i na zvaničnom plakatu filma.

„Dok sam radio kao fotoreporter tokom opsade Sarajeva odlučio sam dokumentirati šta se dešava gradu tokom dužeg perioda i kako ću od toga napraviti film. Film govori o tome šta se dešava modernom gradu kada se civilizacija raspadne i priča se govori kroz pet građana Sarajeva. Trebale su mi 24 godine da napravim ovaj film, od 1992. do 2016. godine“, ističe Richards u razgovoru za naš portal.

Ističe kako se film trenutno prikazuje u odabranim kinima u SAD-u.

„Prijem publike je svugdje nevjerovatan. Skoro svako prikazivanje je brzo bilo rasprodato. Na primjer, čak i u malom gradu u saveznoj državi Vermont, gdje se inače prikazuju serije dokumentarnog filma iz cijelog svijeta u lokalnom pozorištu, uobičajeno je prisustvo približno 40 osoba. Za ‘Sarajevo Roses’ došlo je približno 100 ljudi da pogleda film. To je zapanjujuće. Mnogo ljudi je čulo za opsadu Sarajeva i pitali su se šta se dešavalo“, navodi naš sagovornik.

U glavni grad BiH stigao je ratne 1992. godine kao iskusni fotoreporter.

Biti novinar znači biti pošten

U svijetu gdje internet služi za podjelu fotografija i informacija, Richards ističe kako njegovoj profesiji najviše prijeti činjenica kako postoji malo razumijevanja šta profesionalni fotoreporter zapravo radi

„Fotoreportera ne čini samo kamera koja je posljednji krik tehnike, već njegova spremnost da izvještava o istini, kao i poštovanje za one sa kim on ili ona stupe u kontakt. Društveni mediji si alatke za podjelu informacija, ali se ne dijele činjenice onda je riječ samo o propagandi. Svako može imati svoje mišljenje, ali se činjenice ne mogu mijenjati. Biti novinar znači biti pošten, te pratiti dokaze i izvještavati o činjenicama. Ništa više niti manje“, kaže on.

„Prije nego što sam došao u BiH 1992. godine radio sam kao fotoreporter u mjestima kao što su Nikaragva i El Salvadoru tokom građanskih ratova tamo. Dobro je bilo što sam imao nekog iskustva jer mi je to pomoglo da preživim, premda mi je većinom za to najviše pomogla dobra sreća. Tokom opsade su ljudi mogli raditi sve da se spasu, ali su uprkos tome ginuli“, navodi Richards.

Ranije projekcije

Otkud ideja i inspiracija da se napravi ovaj film?

„Boravio sam u Sarajevu tokom najvećeg dijela opsade od 1992. do 1996. godine. Moj rad je bio većinom fokusiran na dokumentiranje načina otpora i preživljavanja grada tokom tih užasnih dana. Postala mi je lična misija da ispričam svijetu šta se desilo u BiH, te kako je moderna civilizacija veoma krhka“, govori on i nastavlja:

„Kao i većina mojih kolega, bio sam uvjeren kako rat, ako može doći u Sarajevo, može doći bilo gdje. To nas je najviše plašilo, premda je ostatak svijeta smatrao kako je nemoguće i kako se to ne može desiti na Zapadu. Sada svi vidimo istinu toga.“

Prije dvije godine nezavršena verzija „Sarajevskih ruža“ prikazana je u bh. i evropskoj prijestolnici. Richards priželjkuje skori povratak sarajevskoj publici.

„Nadam se kako ću naš film uskoro opet dovesti u Evropu i Bosnu i Hercegovinu. Nezavršena verzija filma prikazana je na Sarajevo Film Festivalu 2016. godine i u oba prikazivanja je kino bilo rasprodano. Decembra 2016. godine je prikazan članovima Evropskog parlamenta u Briselu na specijalnom dešavanju.“

On je posljednji put bio u Sarajevu tokom augusta 2016. godine i govori kako se grad dosta oporavio, ali kako ima još mnogo prostora za napredak društva i samog grada.

„Mislim kako je napravljeno dosta napretka u gradu, ali su ožiljci rata ostali u mislima i srcima ljudi. Politička nestabilnost ne pomaže, dok vođe, umjesto da prave neki napredak i unapređuju stvari, drže ljude u osjećaju nesigurnosti. Nema nikakvih šansi za ekonomski i društveni napredak, kao ni za dugoročni mir, ukoliko se to stanje nastavi“, zaključuje naš sagovornik.

„Ljubav je jača od mržnje“

O prijemu samog filma najbolje govore komentari i ocjene na Internetskog bazi filma IMBd, gdje se nalaze ocjene i pregledi desetina miliona filmskih ostvarenja i registriranih korisnika. Film ima visoku ocjenu 9,4 od 10, a neki od komentara kažu:

„Normalno, u sklopu analize bilo kojeg filma, opisao bih neku scenu koja ističe poruku i osjećaje ostvarenja. No, u ovom slučaju ću napraviti izliku. Moja idealna scena nije ona koju sam vidio na platnu, već koju sam vidio pored sebe. Dok sam gledao ‘Sarajevo Roses’ nisam mogao ne primijetiti par koji je sjedio pored mene. Njihova tuga i suze dok su gledali svaku scenu učinili su da shvatim utjecaj na građane koji su preživjeli opsadu Sarajeva i kako ‘Sarajevo Roses’ može pomoći da ovaj prekrasni grad izliječi svoje rane“, napisao je Louis Monroy Santander iz Postkonfliktnog istraživačkog centra.

Helene Pawlikowski je napisala slijedeće:

„Ovo je bolan, proganjajući, prelijepi i traumatični film. Jedva sam disala. Na kraju, izdahnula sam i željela plakati, a suze su već bile tu, na ivicama moji trepavica. Zašto je tako ovaj film meni bitan i zašto me je toliko taknuo? Imam članove porodice koji žive u Sarajevu i koji tamo pokušavaju pomoći. Zapravo, moj jedini unuk je tamo rođen. Muž i ja smo posjetili Sarajevo, tako prekrasan grad označen crvenim ružama, spomenicima i tugom koja proganja. Pila sam vode sa česme i očekujem da se tamo vratim. Voljela bih da se vratim i znam kako ću gledati grad drugačijim očima nakon što sam gledala ovaj film. Niti riječi, muzike i priča povezuju iskustvo nevjerovatno. Bravo, nadam se kako ćemo svi iz filma naučiti lekcije. Ljubav je jača od mržnje.“

Izvor: Al Jazeera