Saradnja Hrvatske i Kine: Vrata razdoru u EU ili prkos licemjerju saveznika

Li Keqiang, Andrej Plenković, Kina, Hrvatska
Hrvatska i Kina potpisale su niz sporazuma, koji tek trebaju zaživjeti kroz konkretne projekte (EPA)

Hrvatska i Kina u, čini se, srdačnom su ozračju odnosa hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i njegovog kineskog kolege Lija Keqianga, koji je bio u posjetu Hrvatskoj, te na summitu Inicijative 17+1 u Dubrovniku, potpisale niz memoranduma, neobvezujućih sporazuma i ugovora o načelnoj suradnji na nizu područja, od ekonomije do kulture.

Posjet kineskog premijera s obje je strane doživljen iznimno značajnim, pa je tako Keqiang ocijenio da dvije zemlje u odnosima ulaze u “dijamatno razdoblje”.

Dok jedni ocjenjuju da se radi o dobrodošlom gospodarskom i političkom otvaranju prema Pekingu, čiji je trenutačno najveći projekt u Hrvatskoj izgradnja Pelješkog mosta, drugi ukazuju na moguće problematičnosti tog odnosa te neraspoloženje dijela velikih članica Europske unije, poput Njemačke, Bruxellesa i SAD-a prema tome i dvojakoj, ekonomskoj i političkoj Inicijativi 17+1, jer to navodno smatraju pokušajem Kine da izazove razdor u EU.

Povoljan geoprometni položaj

S druge, pak, strane, poslovanje dijela EU-a s Kinom cvjeta – primjerice, s Pekingom je nedavno, kako su prenijeli mediji, dogovorena kupovina 300 zrakoplova Airbus.

Izazov Huaweija

Posebno je pitanje suradnja s Huaweijem, kojem se posebno protivi SAD – Washington čini sve kako bi odvratio saveznice od suradnje s kineskim tehnološkom divom, zbog navodne opasnosti špijuniranja Pekinga putem opreme Huaweija.

‘Na ovoj razini otpora mislim da neće biti. Otpori se prvenstveno odnose na mreže nove generacije – 5G, no vidimo proteklih dana kako su i Belgija i Poljska, a od ranije i Njemačka, odagnale rezerve glede Huaweija. Realno, pritisak će ipak biti manji, posebno dođe li do američko-kineskog trgovinskog dogovora’, smatra Malus.

Plevnik ističe da se radi o sporazumu koji je pomak u odnosima, jer će stvoriti okvir za razmjenu znanja hrvatskih i kineskih eksperata u području digitalizacije hrvatske ekonomije.

U tom smislu, ističe, ovdje se ne radi o dogovoru kako će Huawei graditi 5G mrežu u Hrvatskoj.

Novotny naglašava da se radi o tehnologiji važnoj za prostrane zemlje poput Kine ili SAD-a, jer omogućuje prijenos podataka velikim brzinama.

No, za male zemlje ili Europu ta tehnologija nije presudna za daljnji digitalni razvoj, jer je moguće povezivanje kablovima.

‘Hrvatska ima relativno razvijenu kabelsku širokopojasnu mrežu, koja je, zapravo, najkvalitetnija veza, te je veliko pitanje hoće li telefonske kompanije uopće pokazati interes za razvoj relativno skupe ponude 5G usluga mobilnog interneta.’

Protivljenja Huaweiju Jakić gleda u ekonomskom kontekstu – zemlje EU-a su podijeljene po tom pitanju, a iz Washingtona bi pritisaka moglo biti, iako SAD i sam prisluškuje mnoge, uključujući šefove država i vlada saveznika.

‘Dakle, da Huawei svojom tehnologijom može nešto što Zapad svojom tehnologijom ne može, to je izvan pameti. Pa se onda opet vraćamo na ekonomski interes – nemojte kupovati uređaje od Huaweija, kupujte naše.’

Kineske investicije, kao i u ostaku EU-a, već su prisutne u Hrvatskoj – osim Pelješkog mosta, kako navodi Siniša Malus, komunikacijski menađer Kinesko-jugoistočno europske poslovne asocijacije – CSEBA, u realizaciji su projekti zdravstvenog turizma u Krapinskim Toplicama te Luka Zadar, dok od nedavno potpisanih projekata izdvaja onaj Rimac Automobila s kineskom Camel Group, a odjeknula je i namjera kineske investitorice da kupi bivšu partijsku Političku školu u Kumrovcu, gdje bi se razvijali turistički sadržaji.

Od svega potpisanog izdvaja željeznicu Rijeka – Zagreb i riječku Luku. Ističe da se radi o prilici za dobivanje najsuvremenije željeznice, a lučki kapaciteti u Rijeci i Zadru mogli bi donijeti ono što je preuzimanje COSCO-a donijelo luci u Pireju, gdje je prošle godine kontejnerski promet porastao 19,4 posto.

Kao najvažniji razlog kineskog interesa navodi povoljan geoprometni strateški položaj Hrvatske, koji nije iskoristila na najbolji način.

“Uzmemo li u obzir da Slovenija uskoro počinje graditi drugi kolosijek pruge Divača – Koper, a da su Mađarska i Srbija potpisale s Kinom  sporazum o izgradnji pruge Beograd – Budimpešta, kojom bi Pirej bio povezan sa srednjom i zapadnom Europom, dobivamo vrlo neugodnu sliku Hrvatske, koju zaobilaze  budući prometno-trgovinskih koridori i logistički centri nužni za  spajanje ekonomija Azije i Europe. No, sada se otvorio novi prostor za Hrvatsku, posebno zato što je pravac koji iz Pireja ide preko Makedonije i Srbije do Mađarske ipak nešto usporen u razvoju. Zato Kinezi žele i alternativni pravac preko Hrvatske.”

Mreža evropskih željeznica

S druge strane, pitanje je što Hrvatska može ponuditi Kini. Malus ističe zdravstveni turizam, luke, sport – u čemu se Kinezi Hrvatskoj dive. pogotovo nakon Svjetskog prvenstva u nogometu prošle godine u Rusiji – ili izvoz zdrave hrane, što je, zaključuje, velika prilika, jer iako Hrvatska nema velike količine, ima kvalitetu.

Jasna Plevnik iz Geoekonomskog foruma također ističe važnim dogovor o suradnji na projektu nizinske pruge te dogovor o zajedničkoj uspostavi intermodalnog prometnog koridora u Hrvatskoj, s naglaskom na Mediteranskom koridoru.

“Zato što je suradnja u tom pravcu od strateškog interesa za Hrvatsku, koja kroz nju može bitno dalje razvijati  svoju geoprometnu poziciju i zarađivati od nje. Moguća je i izgradnja nove luke Rijeka. Pruga Rijeka – Zagreb neće biti pruga samo za kineski teret, a hrvatske luke skladište za kinesku robu, nego će biti i povezana s mrežom europskih željeznica velikih brzina za teretni i putnički promet”, navodi Plevnik.

Potpisani memorandumi trebaju se gledati i u odnosu na jedinstveni kineski megaprojekt “Jedan pojas, jedan put”, čiji pomorski koridori se od luke Pirej protežu do Venecije i na tom putu prolaze uz hrvatsku obalu i njezine luke. Ipak, kaže, to su veliki infrastrukturni projekti, za koje će trebati mnogo vremena, no stvorili bi uvjete za dolazak kineskih ‘green field’ investicija te korištenje znanja i radne snage hrvatskih tvrki.

Druga ekonomska sila svijeta

“Sigurno da bi Hrvatska željela odmah živjeti od proizvoda visoke dodane vrijednosti, ali u sadašnjoj fazi treba joj rast prihoda od transporta.”

Pitanje brodogradnje

Hrvatsku političku i gospodarsku scenu već neko vrijeme trese posrnuće brodogradilišta Uljanik grupe.

Najavljen je skori dolazak kineskih stručnjaka u brodogradilište kojem prijeti stečaj.

Malus smatra da Kinezi tu investiciju mogu iznijeti, iako je pitanje kako tretirati goleme financijske terete Uljanika i ‘3. maja’.

“Kineski China Shipbuilding Industry Corporation svakako može donijeti dugoročnu stabilnost domaćim brodogradilištima putem novih poslova-narudžbi. Podaci dovoljno govore – među deset brodogradilišta s najvećim brojem novih narudžbi četiri ih dolazi iz Kine, a ako se gledaju isporučeni brodovi, među deset najvećih u svijetu pola je kineskih’, navodi Malus.

Plevnik kaže da bi se to moglo pokazati kao dobra prilika za kineske ulagače, jer brodogradilište nije posrnulo zato što ne zna graditi brodove, ali za to će trebati vremena – pitanje je ima li ga Uljanik, a i za Kinu to mora biti ‘win-win’ situacija.

‘Kinezi su u Srbiji uložili u dva velika gubitaša i sada posluju s profitom, ali to se nije dogodilo brzo. Dugo se pregovaralo.’

Kineske državne kompanije, navodi Novotny, mogle bi biti zaintersirane za lučku infrastrukturu, ali je to malo vjerojatno, jer su već preuzeli luke Solun i Pirej te razvili željeznički koridor kroz Srbiju, dok ulaganje u Uljanik smatra nevjerojatnim, osim nakon eventualnog stečaja.

Navodi kako ne vidi ozbiljniju argumentaciju da Peking u Zagrebu ima posebne političke interese te da mu ne treba Hrvatska da uđe u EU, jer tamo već sudjeluje u mnogim razvojnim strateškim projektima, unatoč pritiscima iz SAD-a.

“Jedno istraživanje je pokazalo  presudni utjecaj na vanjsku politiku EU-a prema Kini imaju Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Španjolska i, nešto malo, Poljska. U tim zemljama Kina ima najveća ulaganja u visoki tehnološki sektor i ta ulaganja su i prošle godine rasla baš u te zemlje, dok su na razini cijele Europe i Sjeverne Amerike značajno pala.”

U tom smislu i sama Inicijativa 17+1, zaključuje, članicama pruža važnu priliku da se s drugom gospodarskom silom svijeta suradnja i odnosi vode izravno.

Moguće političke štete

S druge strane, ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da su kineske državne kompanije zainteresirane za prodaju inženjerskih i građevinskih usluga u kojima bi koristili svoje tehnologije i zapošljavali svoje inženjere i radnike. Tako, primjerice, od ugovora za izgradnju Pelješkog mosta, iako ga financiraju EU i Vlada Hrvatske, kaže,  vrlo malo izravnih koristi ima hrvatsko gospodarstvo.

“Sličan model  bi vjerojatno bio primijenjen u projektu izgradnje nizinske pruge od Rijeke do Bosiljeva. Nakon iskustva s mostom, malo je vjerojatno da bi za takve projekte bilo moguće osigurati sufinanciranje iz EU fondova. U tom bi slučaju kineski partner, državna kompanija za željeznički inženjering, morala izgraditi po koncesijskom modelu ovu prugu, od čega ponovo RH ne bi imala posebnu korist”, objašnjava Novotny.

Hrvatska, smatra, neće imati posebne koristi od razvijanja političkih i trgovinskih odnosa s Kinom, jer ako nije moguće pokrenuti ciklus izravnih ulaganja kompanija iz zapadne Europe, bit će još manje moguće pokrenuti kineska.

“Hrvatska može samo poslužiti kao ‘tunel’ prema srednjoj i istočnoj Europi, od čega će hrvatsko gospodarstvo imati vrlo malo koristi. Političke štete u odnosima s vodećim zemljama EU-a i SAD-om bi mogle biti značajno veće. Utoliko bi se hrvatska politička elita trebala pozabaviti strukturnim reformama kojima bi privlačila investitore iz savezničkih zapadnih zemalja”, zaključuje Novotny.

Iskorak u samostalnoj vanjskoj politici

U drugom važnom, političkom kontekstu analitičar Tomislav Jakić kaže kako je ključna kineska poruka da je voljna i spremna na razgranitije odnose s Hrvatskom u sklopu svoje šire globalne politike, posebno novog “Puta svile”, a i poruka Zagreba je na tom tragu.

“Da se Hrvatska usudila napraviti iskorak prema Kini, koji se nekima u EU nimalo ne sviđa, i da je demonstrirala barem na jednom ključnom segmentu svojih vanjskopolitičkih aktivnosti da ipak još zna što znači voditi samostalnu politiku u vlastitome interesu”, kaže Jakić.

‘Da’ Pekingu i sankcije Moskvi

Uz Kinu, s istoka na ovim prostorima i Rusija želi što jači utjecaj, no mnogi ističu da je Moskva pritom zainteresirana i za onaj politički.

Jakić smatra da Kina u Hrvatskoj nije konkurent Rusiji i nema politički interes, a razlog za to što Zagreb kaže ‘da s Kinom, a s Rusijom ne’ nalazi u činjenici sankcija Moskvi.

‘Kada bi Hrvatska išla probijati te sankcije, onda bi došla trenutno pod vrlo jaki udar i Washingtona, i Bruxellesa. Očito je računica na Markovu trgu da će taj pritisak biti znatno manji ako idemo na otvaranje prema Kini, koje je rezultat spoznaje da mi sve svoje ekonomske interese, pogotovo ekonomske interese, ne možemo zadovoljavati kroz odnose s visokorazvijenim zemljama Zapada.’

Otpor koji dio članica EU-a i Bruxelles pokazuju kada je riječ o odnosu manjih članica EU-a ili manjih država Europe koje još nisu članice s Kinom smatra licemjerjem i odrazom isključivo ekonomskih interesa, u kojima se, kada im to ide na ruku, primjerice, prigovori stanju ljudskih prava u Kini ostavljaju po strani.

“Jer, kada se Hrvatskoj neizravno poručuje, kao što je, na primjer, njemački ministar vanjskih poslova poručio: ‘Onaj koji ulazi u poslove s Kinom jako će se iznenaditi jednog dana kada ustanovi da je u dugovima’. Prevedeno na svakodnevni jezik, to samo znači jedno: ‘Bolje da dugujete meni, nego Kinezima.’ Prema tome, velike članice EU-a imaju samo taj interes da spriječe ulazak Kine na europsko tržište u funkciji zaštite vlastitih ekonomskih interesa.”

Ono što se moglo vidjeti, smatra, upućuje na zaokret Zagreba i odmak od tradicionalnih saveznika, Washingtona i Bruxellesa. No, pitanje je, navodi, koliko je on iskren i dugoročno promišljen.

Pitanje pritisaka i interesa

“Hrvatska je već nekoliko puta bila na putu da oživi, razgrana svoje odnose s Kinom i uvijek je to padalo na bilo glasnim, bilo manje glasnim otporima iz Washingtona i Bruxellesa. Uopće ne sumnjam da će hrvatska Vlada i sada doći pod pritisak i Washingtona i Bruxellesa, a ovisi koliko ima snage i volje da brani i zastupa ono što je zaista nacionalni interes Hrvatske pa da se takvim otporima odupre.”

U svemu, uključujući Inicijativu 17+1, smatra, Kina nema političke interese. jer je u temeljima novog “Puta svile”, navodi, konstatacija da ne postoji jedan društveno-ekonomski model koji se može primijeniti na svaku zemlju.

“Kinezi izrijekom priznaju pravo svake zemlje da se razvija u skladu sa svojim nacionalnim interesima i potrebama. Kineski interes je prvenstveno ekonomski i u odnosu na EU i u odnosu na Hrvatsku i Balkan”, zaključuje Jakić.

Izvor: Al Jazeera