Sadik-ef Fazlagić: Bajram ponovo okupio Bošnjake Trebinja

Sadik-ef. Fazlagić, Sadik Fazlagić
Saradnja sa lokalnim vlastima je dobra, ali uvijek može biti i bolja, kaže glavni trebinjski imam (Ustupljeno Al Jazeeri)

Sadik-ef. Fazlagić, rođen je 1980. godine u Trebinju. Završio je Karađoz-begovu medresu u Mostaru 1999. godine, kao učenik prve poslijeratne generacije.

Diplomirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Jednu studijsku godinu boravio u Pakistanu, gdje je sticao znanje iz arapskog i engleskog jezika.

Svoju imamsku misiju obavljao je u Medžlisu IZ Stolac kao imam, hatib i mualim u periodu od 2009 do 2018.godine.

Početkom 2018 godine, postavljen je na poziciju glavnog imama Medžlisa IZ Trebinje, na kojoj se i danas nalazi.

U mjesecu aprilu 2018 godine, postao je hafiz Kur'ana, a ovom titulom se okrunio nakon što je okončao učenje Kur'ana napamet.

Za Al Jazeeru govori o izazovima s kojima se Bošnjaci susreću u toj povratničkoj zajednici, na koji način obilježavaju dane Kurban-bajrama, koliko im znači podrška lokalnih vlasti i šta je ključ njihovog opstanka u Trebinju.

  • Muslimani svijeta ovih dana obilježavaju Kurban-bajram. Šta ovaj blagdan znači za islamske vjernike u Trebinju?

– Muslimani širom svijeta, pa tako i trebinjski Bošnjaci, u ovim trenucima dočekuju bajramske dane s radošću, veseljem i posebnim osjećajima i ljubavi prema ovom, za muslimane, najvećem blagdanu. Kako kroz minula vremena, mirna i burna razdoblja, tako i danas muslimani Trebinja slijede istu tradiciju bajramovanja kao i njihovi preci, od klanjanja bajram namaza, dolaska u džamiju i povratak svojim porodicama, bajramskog ručka, a posebno tradiciju darovanja, u današnje vrijeme i kod našeg naroda, poznatu kao “bajram banka”, kojoj se najviše raduju i vesele naši najmlađi.

Trebinjski Bošnjaci svoje bajrame opet dočekuju u jednom specifičnom ozračju i raspoloženju, posebno kada se radi o bajramskim danima u ovim ljetnim mjesecima, kada je ustvari i najveća koncentracija Bošnjaka u Trebinju.

Naime, poznato je da su Bošnjaci sa ovih trebinjskih prostora, u proteklom periodu raseljeni po cijelom svijetu. Tamo gdje su otišli, i zadržali su se, ali nikad nisu zaboravili svoj rodni kraj, svoje Trebinje i svoju islamsku zajednicu. Svake godine, najveći broj njih se okupi upravo u ovome periodu, upravo u ovim mubarek bajramskim danima. Koliko to sve za njih znači, govori i ta činjenica da sve svoje obaveze oko Bajrama i kurbana, izvršavaju upravo u krugu svojih porodica i prijatelja.

  • Za ovaj Bajram vezan je obred žrtvovanja kurbana. Na koji način Islamska zajednica u Trebinju raspolaže kurbanskim mesom?

– Kurban bajram je vrijeme kada svako onaj koji ima mogućnost, ima i obavezu odnosno vadžib mu je prinijeti žrtvu u ime Allaha dž.š., odnosno zaklati kurban.

Medžlis Islamske zajednice Trebinje je, u protekle dvije godine, u saradnji sa Karađoz-begovom medresom u Mostaru, kada je u pitanju prikupljanje kurbana. To znači da svi oni koji nemaju mogućnost svoje kurbane zaklati u krugu svojih porodica, iste imaju priliku uplatiti u Medžlisu Trebinje, nakon čega mi te uplate šaljemo medresi, a medresa u tom slučaju kurbane kupuje isključivo od bošnjačkih povratnika. To kurbansko meso služi za ishranu učenika u medresi, kao najvažnije odgojno-obrazovne institucije.

Medžlis IZ Trebinje je tako, zahvaljujući svojim vjernim džematlijama koji uplaćuju kurbane na ovakav način, uveliko olakšao rad i djelovanje KBM, a samim tim i boravak učenika u internatu.

  • Ovih dana traju i obradi hadža. Koliko vjernika je iz Vašeg medžlisa krenulo da obavi ovu islamsku dužnost?

– Hadž je peti islamski šart ili peta temeljna islamska dužnost. Dužnost hadža je potvrđena Kur'anom i sunnetom za svakog zdravog, pametnog, punoljetnog i materijalno situiranog muslimana i muslimanku. To je dužnost koju je obavezan ispuniti svako onaj koji ispunjava ove uslove, makar jednom u toku svog života.

Medžlis Islamske zajednice Trebinje je, i ove godine, učenjem ikrar dove u Osman-pašinoj džamiji, na hadž ispratio svoje džematlije. Njih ukupno troje je, ove godine, dobilo priliku da ispune ovu svetu dužnost, obave hadž i posjete sveta mjesta Mekke i Medine. Do sada smo, skoro svake godine, imali ikrar dovu u Trebinju i ispraćali smo naše hadžije, i nadamo se da će se ovaj trend nastaviti i u narednim godinama i da će što više naših ljudi zijaretiti Kabu i obaviti petu islamsku dužnost, dužnost hadža.

  • Predstavnici Srpske pravoslavne crkve osudili incident kada je grupa mladih ljudi ispred Medžlisa pjevala pjesme uvredljivog sadržaja. Kakav je odnos Medžlisa IZ Trebinje sa lokalnim vlastima?

– Nedavni nemili događaj koji se desio u blizini Medžlisa IZ Trebinje, kada je grupa mladića pjevala uvredljive pjesme, je nadamo se i posljednji takve vrste u ovom bosanskohercegovačkom gradu. To posebno iz razloga što su ga osudili i predstavnici Srpske pravoslavne crkve i lokalne trebinjske vlasti, zajedno sa Medžlisom IZ Trebinje. Inače, Trebinje je grad u kojem se ovakve stvari vrlo rijetko dešavaju, ali i kada se dese, radi se o izolovanim slučajevima protiv kojih se svi ovdje zajedno borimo, počevši od Islamske zajednice, preko SPC, lokalnih vlasti.

Saradnja sa lokalnim vlastima je dobra, ali uvijek može biti i bolja, i to nastojimo sa obadvije strane dodatno poboljšati i unaprijediti.

  • Kako žive Bošnjaci u Trebinju? Kakve su mogućnosti za povratnike? Kako biste ocijenili situaciju u obrazovanju?

– U Trebinju postoji veoma mali broj Bošnjaka povratnika. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Bošnjacima se pisalo 5.571 osoba, a prema drugom popisu iz 2013. godine, u Trebinju imamo 995 Bošnjaka. Međutim, od tog broja, u Trebinju tokom cijele godine imamo 100 do 150 Bošnjaka, koji su sa stalnim mjestom boravka u gradu na Trebišnjici.

Radi se isključivo o ljudima starije životne dobi. Oni mlađi koji su tu, a kojih je manji broj, uglavnom žive od sezonskog rada, a nije rijedak slučaj da egzistenciju za život traže i van granica BiH.

Kada je u pitanju obrazovanje, tu imamo slučaj da u cijeloj trebinjskoj opštini imamo upisano samo dvoje djece bošnjačke nacionalnosti, i to su moje dvoje djece. Dolaskom u Trebinje, ja i supruga smo upisali djecu u trebinjsku školu i to su ujedno prva bošnjačka djeca koja su se, u posljednjih 25 godina, upisala i uspješno završila školsku godinu bez ikakvih problema.

  • S kojim izazovima se susreću i kako vidite budućnost povratnika u tom gradu?

– Izazovi su veliki i raznovrsni. Prije svega, tu je nezaposlenost ili vrlo niska plaćenost radnika. To je opet problem sa kojim se susreću, ne samo Bošnjaci, nego i ljudi srpske nacionalnosti, što je razlog da veliki broj ljudi, prije svega onih mlađih generacija, bivaju primorani da napuste svoj grad i odlaziti u mjesta gdje mogu pristojno zaraditi za sebe i svoje porodice.

Ako znamo da je sigurna ekonomska situacija ključ opstanka jednog naroda u nekom mjestu, i bez te ekonomske, ali i političke i svake druge stabilnosti, teško je očekivati neki značajniji povratak Bošnjaka u ovaj grad.

Mislim da je to problem sa kojim se trebamo uhvatiti u koštac svi, kako mi službenici IZ, tako i svi politički subjekti u BiH, ali i narod u cjelini, kako bi mogli govoriti o nekoj boljoj budućnosti, ne samo u Trebinju, nego i u cijeloj državi BiH. Siguran sam da je to dug i težak proces, ali sam isto tako siguran da se zajedničkim snagama, dosta toga može i poboljšati i unaprijediti, uz Božiju pomoć.

  • Nedavno je Medžlis kupio kuću pored Sultan Ahmedove džamije. Prilikom kupovine istaknut je značaj vakifa Trebinja i nastavljanja tradicije uvakufljenja (zadužbine). Koliko je objekata obnovljeno u Trebinju? Koliko teška razaranja su pretrpjeli islamski objekti u tom gradu?

– Poznato je da je vakuf zadužbina u ime Allaha dž.š., odnosno to je davanje svoje vlastite imovine u korist zajednice i ljudi na Allahovom putu.

Trebinje je, kao grad, oduvijek bio poznat po svojim velikim i značajnim vakufima. Dovoljno je spomenuti samo Osman-pašu Resulbegovića, koji je svojim vakufima udario temelje grada Trebinja, i na taj način ostavio trajan spomen i svjedočanstvo koje je i dan danas primjetno na ovim prostorima. Osman pašina džamija, sahat kula, Arslanagića most, trebinjski platani, Begova kuća su samo neki od velikih vakufa po kojima je ovaj grad bio poznat. Neki od tih vakufa, na žalost, u prošlim sistemima, oduzeti su od Islamske zajednice, neki od njih su u proteklom ratu do temelja uništeni. Posebno teška razaranja su pretrpjele džamije i mesdžidi koji su do temelja uništeni.

Međutim, ljubav prema rodnom kraju i svojoj Islamskoj zajednici, nagnala je trebinjske Bošnjake da svaku od šest džamija i četiri mesdžida, koliko ih ukupno ima u Medžlisu Trebinje, u vrlo kratkom roku obnove i stave u funkciju sebi, Islamskoj zajednici i svim ljudima dobre volje.

Ali ono što je najvažnije, na tome se nije stalo. Nije se stalo ni 2014 godine, kada je obnovljena posljednja džamija, Sultan Ahmedova ili Careva u Starom gradu. Naprotiv, permanentnom borbom za očuvanje vakufa i njegovo unapređenje, trebinjski Bošnjaci su to dokazali i nedavnom kupovinom još jednog objekta u Starom gradu, privatne kuće, koja će služiti kao trajno vakufsko dobro sadašnjoj, ali i svim budućim generacijama uz Božiju pomoć.

Uvijek ističemo lijep primjer jednog od naših najvećih vakifa Čustović Kasima-Kamu, koji je jednu, već postojeću vakufsku kuću, u potpunosti finansirao, i koja je pretvorena u vrlo moderne i luksuzne apartmane unutar Medžlisa IZ Trebinje.

  • Da li je izgradnja džamija dovoljna za održivi povratak – kako u Trebinju tako u cijelom bh. entitetu Republika Srpska? Koje bi korake trebalo činiti kako bi povratak bio uspješan?

– Izgradnja džamija i vakufskih objekata je visoko važna za održivi povratak, ne samo u Trebinju nego i u čitavoj Bosni i Hercegovini, ali nije ni dovoljna. Vrlo bitno i važno je, pored obnove džamija, stvoriti uslove za njihovo uspješno održavanje i očuvanje, a to će se postići samo uspješnom obnovom džemata, odnosno ljudi koji će voditi brigu o svojim džamijama i vakufskim objektima.

Naravno, da bi se uspostavio i očuvao džemat, potrebno je ljudima obezbijediti i određenu ekonomsku stabilnost i sigurnost kao preduslov kvalitetnog povratka u jedno mjesto, jer samo tako možemo govoriti o uspješnom povratku ljudi na svoja prijeratna prebivališta.

  • Koju biste poruku uputili povodom bajramskih dana?

– Kurban ili Hadžijski bajram je jedan od dva najveća muslimanska blagdana. To su ujedno i dani koji u sebi nose mnogostruke i vrijedne pouke i poruke.

Bajramski dani su prilika da pokažemo svoju spremnost da bajramsku radost podijelimo sa svim ljudima dobre volje, sa našim porodicama, prijateljima i komšijama.

Želim iskoristiti priliku da svim Trebinjcima, ma gdje se oni u ovom trenutku nalazili, ali i svim muslimanima, uputim čestitku povodom nastupajućeg Kurban bajram, da bajramske dane provedu u sreći i zdravlju zajedno sa svojim porodicama.

Izvor: Al Jazeera