SAD – Rusija: Između čekića i nakovnja

Situacija na relaciji Rusija – američki kandidati nije potpuno crno-bijela, kažu sagovornici Al Jazeere

Piše: Mario Pejović

Sjedinjene Američke Države i Rusija desetljećima zbog različitih pogleda na svijet i želje da budu ‘broj jedan’ hodaju po ivici noža. Nekadašnji saveznici u Drugom svjetskom ratu planetu su držali na ivici nuklearne katastrofe tokom Hladnog rata, okončanog početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Iako su ostale zemlje malo odahnule nakon raspada SSSR-a i dolaska Borisa Jeljcina na čelo Ruske Federacije, dolaskom Vladimira Putina na vlast stvari su se ponovno zakomplicirale.

I dok je aktuelni američki predsjednik Barack Obama tokom proteklih osam kriznih godina, zahvaljujući favoriziranju diplomatije uspio održati status quo između Washingtona i Moskve, izbor novog predsjednika SAD-a donosi nove probleme koji bi odnose te dvije zemlje stavili u stanje tenzija kakve nisu viđene već dvije decenije, a koje bi osjetio cijeli svijet.

Razlog za takav stav su hladni odnosi Hillary Clinton i ruske vlasti, ali i potpuno nepoznavanje vanjske politike i ratoborni stavovi kandidata Donalda Trumpa.

Kako navodi Bill Schneider, jedan od vodećih američkih političkih analitičara i profesor političkih nauka Univerziteta George Mason, poznato je da Hillary Clinton i Putin nemaju dobre odnose. Putinu smetaju kritike Clinton na račun poštivanja ljudskih prava u Rusiji, intervencije u Siriji i nedemokratskih izbora. “Putin očito favorizira Donalda Trumpa, a pretpostavljam da je to zbog toga što je Trump iskazao divljenje za Putina kao ‘moćnika’  – nešto za šta američki glasači pretpostavljaju da i Trump sam želi biti.”

Razlozi za podršku

Razlog za favoriziranje Trumpa se očituje i u ekonomskom stanju u Rusiji. Ruski politički establišment osjeća posljedice pogoršanja ekonomske situacije zbog sankcija i dok god su one na snazi, Moskva ima vrlo malo opcija da izađe iz te situacije bez promjene političkog i ekonomskog modela, kaže Mariusz Antonowicz, predavač na Institutu za međunarodne odnose i političke nauke Univerziteta u Vilniusu i stručnjak za rusku vanjsku i unutrašnju politiku.

S obzirom na Trumpove poslovne, lične i ekonomske odnose sa Rusijom i s obzirom na njegove izolacionističke stavove, Moskva ga očito smatra dobrom prilikom da ostvari svoje ciljeve, kaže. S druge strane, Clinton definitivno nije opcija za Kremlj, jer bi ona nastavila sa trenutnim pristupom Rusiji, pa čak ih možda i pooštrila.

Odnosi sa Rusijom

Hillary Clinton je bila državna sekretarka SAD-a u periodu kada je Dmitrij Medvedev naslijedio Putina na čelu Rusije. Putin je ponovno izabran za predsjednika nekoliko mjeseci prije nego što je okončan mandat Cliton, ali ih to nije spriječilo da imaju prilično hladan odnos.

Tako je Clinton 2008. više puta upozorila tadašnjeg američkog predsjednika Georga W. Busha da ne bi trebao zasnivati vanjsku politiku na osnovu ličnih odnosa sa Putinom, dok je ruskog predsjednika 2014. uporedila sa Adolfom Hitlerom. Također ga je nazvala “nasilnikom”. Javno je izjavila da je spremna nastaviti sankcije nametnute Putinovom užem krugu saradnika, te da će se zalagati da i EU to isto uradi.

Mediji često navode da Donald Trump ima lične i poslovne veze sa Vladimirom Putinom i Rusijom. Godine 2013. je kandidat republikanaca rekao da ima “veze” sa Putinom, a godinu dana kasnije rekao da je “razgovarao indirektno i direktno sa predsjednikom Putinom, koji nije mogao biti finiji”. Međutim, ove godine je Trump rekao da “nema veze” sa ruskim predsjednikom i da se nikad s njim nije susreo, odnosno “da nikad nije telefonski razgovarao s njim”.

Iako je Kremlj u saopćenjima davao pozitivne komentare o Trumpu kao “živopisnom” i “bez sumnje talentiranom”, Putin je naglasio da Rusija neće reći kojeg kandidata favorizira. 

Ulrich Kuehn, saradnik u organizaciji Carnegie Endowment for International Peace u Washingtonu, ističe da Clinton sigurno neće zaboraviti da je bila meta napada ruskih hakera tokom kampanje, ali da lični animozitet ne bi trebao utjecati na odnose dvije zemlje, s obzirom da je ona poznata kao izuzetno profesionalna političarka. Što, naravno, ne znači da neće biti spremna da pojača pritisak na Kremlj korištenjem različitih sredstava kao što su dodatne sankcije Putinovim prijateljima i saradnicima, pojačanjem vojne pomoći ukrajinskoj Vladi i možda čak naoružavanju sirijskih pobunjenika protuzračnim oružjem, kako bi bili veća prijetnja ruskoj avijaciji. A svi ti potezi bi mogli dodatno potpiriti već postojeće tenzije sa Rusijom.

Antonowicz podsjeća da ne treba precijeniti ulogu američkog predsjednika u kreiranju američke vanjske politike i njene implementacije. S obzirom na veličinu zemlje i ogroman broj ljudi uključenih u američku politiku, promjene, pogotovo one na strateškom nivou, dešavaju se postepeno, što dodatno koči dvostranački sistem s često oprečnim stajalištima. Kako će u administraciji Trumpa biti i predstavnici Pentagona, CIA-e, Ministarstva vanjskih poslova i tako dalje, ti faktori će dodatno usporiti Trumpovu radikalizaciju u vanjskoj politici.

Dvojaka uloga

Rusija to vrlo dobro zna i zato njena naklonost Trumpu ima dvojaku ulogu. A to je da pokaže svoju moć, odnosno dokazivanjem da mogu utjecati na američke izbore, ali i da izazovu haos među zemljama Zapada tokom prvih 1,5 godine potencijalne Trumpove administracije, tokom kojih će on pokušati implementirati neke od svojih radikalnih ideja. Kasnije, nakon što američka vanjska politika pretrpi više gubitka i kriza, situacija će se vratiti u uobičajeno stanje između Rusije i SAD-a. “Rusija to vrlo dobro zna i može se očekivati da iskoristi tih godinu i po da razruši jedinstvo Zapada, ukine nametnute sankcije i pruži inspiraciju i politički momentum evropskim populistima, koji su proruskog i antiameričkog stava, čime bi dodatno oslabila euroatlantsko uređenje”.

Profesor Schneider podsjeća da je SAD svojevrsni svjetski lider od 1947. godine, koji je imao ulogu svjetskog policajca i koji je Sovjetski Savez, a zatim i Rusiju držao na odstojanju. Prema njegovim riječima, bez američkih intervencija, Kuvajt bi danas bio dio Iraka, etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini bi vrlo vjerovatno do kraja bilo provedeno, zločini bi se nastavili u Kambodži, Ruandi, Darfuru…

Sa druge strane, Trump otvoreno želi odbaciti politički okvir američke vanjske politike koji je na snazi od polovine prošlog stoljeća, čemu se Hillary Clinton protivi i koja je kazala kako Amerika treba da ostane poštovani svjetski lider, posvećen odbrani i promoviranju svjetskog poretka.

Schneider navodi da Trump šalje poruku da je SAD previše siromašan da bi bio svjetski policajac i da to više neće činiti, što je nešto Rusija i Vladimir Putin pozdravljaju. “Rusija bi mogla napraviti iskorak i nametnuti više svog utjecaja, kako je to uradila u Siriji.”

Sporna Sirija

A Sirija je jedna od najvećih pitanja oko kojeg se Clinton i Putin ne slažu, dodaje Kuehn. On podsjeća da je američka vojska upozorila da bi uvođenje zabrana letenja iznad Sirije, koje bi provodile američke snage, moglo dovesti do otvorenog sukoba, zbog čega bi kandidatkinja demokrata mogla izabrati manje očitu taktiku, kao što je davanje raketa zemlja-zrak pobunjenicima, kojim bi mogli ugroziti ruske avione. “To bi doista moglo naškoditi Kremlju, jer bi porastao broj mrtvih na ruskoj strani, dok bi Washington javno mogao negirati ikakvo učešće u tim događajima”.

Međutim, kao i u mnogo čemu drugom u svjetskoj politici, situacija na relaciji Rusija – američki kandidati nije potpuno crno-bijela.

Saradnik u organizaciji Carnegie Endowment for International Peace u Washingtonu navodi da bi Trump na poziciji predsjednika bio potpuno nepredvidiv.

“Ta činjenica predstavlja prijetnju po američki narod, njihove saveznike, ali također i po Rusiju. Prije svega jer se sam Vladimir Putin oslanja na taktike nepredvidivosti. Bez obzira na retoriku Rusije, mislim da bi Putin osjećao veliku nelagodu u slučaju izbora Trumpa”, ocjenjuje Kuehn.

“Štaviše, velike su šanse da bi se Trump mogao osjećati lično uvrijeđenim zbog ruske politike, zbog čega su šanse da bi mogao djelovati na veoma nepredvidiv i opasan način veoma visoke. Mislim da se može smatrati da bi Trump kao predsjednik veoma povećao šanse za iznenadne krize kojim je teško upravljati u mnogim dijelovima svijeta”.

Američki izbori se često mogu zvati i svjetskim, jer njihova vanjska politika utječe na cijelu planetu, a Kuehn navodi da iz evropskog ugla nijedan kandidat nije dobar za odnose sa Rusijom.

“Trump je potpuno nepredvidiv, bez ikakvog iskustva i sa opasnim temperamentom, dok Clinton ima reputaciju zagovornika sukoba koja se zalaže za politiku skloniju intervencijama od one za koju se zalagao Barack Obama.”

Prema njegovim riječima, oba kandidata bi mogla naškoditi sigurnosti Evrope.

S druge strane, Putinu se proteklih mjeseci previše “gledalo kroz prste”, tako da bi u tom slučaju čvršća politika Clinton mogla podsjetiti Kremlj da njegove riskantne politike imaju svoju cijenu.

Izvor: Al Jazeera