Sa ‘ja’ na ‘mi’: Druga strana pandemije

Crteži na kojima piše 'Zajedno možemo' u staračkom domu u Barcelonii dok se epidemija bolesti COVID-19 nastavlja (Reuters)

Uprkos tragičnim, mučnim vremenima, svijet se možda priprema da iskusi renesansu. Znam da ćete se možda vatreno protiviti mojim riječima. Znam da ćete se možda podsmijavati ili ustuknuti pred idejom da pandemija može proizvesti išta drugo do strah, nesigurnost i tugu. Možda ćete i prestati čitati ovu kolumnu, jer mislite kako je sugestija da korona virus koji hara može potaknuti renesansu samo trik da se dobije veći broj klikova. Ipak me saslušajte…

Poput vas, i ja posmatram, bespomoćan, dok se ovaj nevjerovatno otporni virus širi sa smrtonosnom efikasnošću koja izaziva paniku. Stare i ranjive je učinio tužno bolesnima. Ubija bez razlike. Nagnao nas je u hibernaciju, zapečatio ekonomije i ugasio brojna radna mjesta i nadu. Ali, maleni tvrdoglavi optimista u meni ostaje uvjeren da nada i prilika postoje čak i usred neumoljive globalne humanitarne krize, koja će i dalje praviti štetu i koja bi mogla premašiti našu sposobnost da reagiramo.

Ako provirimo preko sivog horizonta, ne samo da možda postoji način da izađemo iz oluje, mogli bismo i zgrabiti priliku da ponovo osmislimo ulogu nas kao građana, ne samo unutar nacija, već i među nacijama, i da ponovo potvrdimo primat naučnih činjenica. Ako napravimo ovako, a to, naravno, ostaje duboko nesigurno, svijet bi mogao doživjeti renesansu duha kolektivnog djelovanja u opipljivoj, dugotrajnoj službi zajedničkog dobra zasnovanog na činjenicama.

Od rezignacije do paralizirajuće strave

Prije svega, moramo slušati doktore i naučnike, muškarce i žene koji sačinjavaju brigadu u bijelim mantilima i sada vode borbu protiv ove podmukle bolesti. Potom, moramo dati sve od sebe da se ponašamo po njihovim uputama sa nepokolebljivom disciplinom i ustrajnošću gdje okolnosti to dozvole. Dok pandemija bijesni, mi ćemo, bez sumnje, nastaviti oscilirati od rezignacije do gotovo paralizirajuće strave.

Doktori i naučnici kojima se okrećemo za pomoć, uputu i još daleka terapeutska rješenja nužni su izvori znanja, smirenosti i ponekad, vjere da će sve biti u redu. Njihovo je prisustvo dobrodošlo i utješno. Više od toga, mi, vjerujem, svjedočimo odavno zakašnjelom preporodu inteligencije i ekspertize u našem javnom diskursu. Svaki dan to vidimo i čitamo u različitim vremenskim zonama, na različitim kontinentima i jezicima, dok istaknute stručnjake iz nauke i medicine pitaju da objasne šta trebamo raditi i kada to trebamo raditi i da, kada je to potrebno, naprave uzbunu.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

O, kako su nam nedostajali ovi pametni, elokventni i autoritativni glasovi. Predugo je preveliki broj neodgovornih urednika nudio primamljivu platformu beskrajnoj paradi lukavih šarlatana i varalica, koji su nam govorili da vakcine izazivaju autizam i da su klimatske promjene, i sada COVID-19, prevare koje su izmislili “budni” liberali. I predugo je bilo moderno, posebno među legijom desničarskih ideologa i samoproglašenih “kontraša”, da odbacuju i derogiraju nauku i učene žene i muškarce koji je proizvode s napornom brigom i pažnjom za detalje. Sve je jasno: brigada u bijelim mantilima davno nas je upozorila da će se desiti pandemija, baš kao što se dešavala i ranije, često siromašnima koji žive u dalekim zemljama.

Rekli su nam da bogati i privilegirani neće biti imuni. Rekli su nam da se pripremimo. Rekli su nam kako će se dogoditi i kako brzo će se dogoditi. Sve su ovo učinili sa zapanjujućom preciznošću i predviđanjem. Mi smo, umjesto toga, odabrali proždrljivost i ugodu. Bili smo preokupirani s ovdje i sada da bismo slušali i djelovali. Za daleko previše nas ovo je značilo kupovanje više stvari nego što nam je potrebno, zbog kratkotrajnog naleta zadovoljstva, budući da smo, prije nekoliko generacija, postali proždrljivi kupci, koji su odustali od tog da budu uključeni građani.

Tračak nade koju pružaju bijeli mantili

Preveliki broj lidera na previše mjesta pridružio se ovoj samodopadnosti i nezasitoj želji za zadovoljstvom sada sa svojeglavim neznanjem i kratkovidnošću koja im je išla u prilog. Doktore i naučnike koji su upozoravali na predstojeću opasnost su nazvali alarmistima, ako su ih uopće i slušali. Uvjeravali su nas da će se vrtoglava zabava na Wall Streetu nastaviti i podsticali su nas da nastavimo kupovati i kupovati. Pa, zabava je gotova, a gramzivo kupovanje je zaustavljeno – privremeno i ne svojom voljom. Drski, kratkovidi političari i njihovi jednako samodopadni omogućitelji su bili u krivu, doktori i naučnici su bili u pravu. Srećom, iako zakašnjelo, većina političara sluša i kalibrira svoju reakciju na zdravstveno vanredno stanje po savjetima doktora i naučnika, s predvidivim izuzetkom američkog glavnog tikvana Donalda Trumpa i njegovog brazilskog blizanca Jaira Bolsonara, između ostalih.

Moja porodica i ja slušamo brigadu u bijelim mantilima. Ostajemo kući, peremo ruke i često čistimo površine. Pokušavamo uraditi svoj mali, ali važan dio, kako bismo spriječili da se zarazimo mi i naše komšije. Oni među nama koji razmišljaju i ponašaju se na način koji štiti ne samo nas, već i one oko nas, odražavaju razumijevanje i posvećenost ideji o tome šta znači biti građanin u široj zajednici. Znamo da se zajednica proteže dalje od naših komšija. Također znamo da naše današnje ponašanje ima implikacije i posljedice za nebrojene ljude na nebrojenim mjestima sutra.

U ovom neizvjesnom trenutku, shvatili smo šta znači biti globalni građanin. Ovaj žilavi virus je potvrdio ono što su mnogi od nas zaboravili – da smo neraskidivo vezani jedni za druge. Zadovoljavanje naših stinih potreba i težnji ne smije ići na štetu potreba i težnji naših komšija kod kuće i vani. Moja je nada, koliko god nestvarna izgledala, da ako promijenimo naše shvatanje građanstva – sa ja na mi – mi ćemo pobijediti ne samo COVID-19, već i druge egzistencijalne prijetnje s kojima se suočavamo, uključujući, najhitnije, katastrofu klimatskih promjena. To bi se moglo pretvoriti u tračak nade koji pružaju bijeli mantili u ovoj užasnoj oluji, s kojom ćemo se, zajedno, suočiti u turbulentnim danima koji nam predstoje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera