Ružičasto samogranatiranje Markala

Zamislite situaciju da se oko vas ljudi na pijaci samoraznose ručnim granatama, tek tako iz hira. Njih 68 se samoubija, a ostatak je teško ranjen. Svako ko se 5. februara 1994. zatekao na Markalama, a ostao živ može da posvjedoči kako se upravo to desilo na sarajevskoj pijaci. Nevini ljudi, izmučeni glađu, žeđu, četničkim granatama, izmoždeni inertnošću međunarodne zajednice, odjednom su odlučili da se samoubiju. Izvadio ko šta ima iz džepova i raznio se. A onda je sve to prikazano kao četničko granatiranje.

Situacija broj dva: Predsjednik Predsjednišva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović tu pored Markala izdaje naređenje da se granatira svoj grad. Ma šta “svoj grad” – svoji ljudi, svoj narod, svoji građani. I onda ljudi ginu od svojih zaštitnika umjesto od četnika. Samogranatiraju se.

Da, svima vama diže se kosa na glavi od ove umobolnosti, morbidnosti, ovog patosa ljudskog, koji može da proizvede samo potpuni medijski šljam. Da, svi ste se vi naslušali i previše teorija zavjere koje pljuju po mrtvima, ranjenima i ponižavaju svaku ljudskost. E, ali upravo te dvije sulude teorije zagovara srbijanski TV Pink sa svojim prvim čovjekom, Željkom Mitrovićem. I ne, ne može da se pređe preko toga samo zato što se takva smijurija sa mrtvim ljudima kreira u “tamo nekoj drugoj državi”.

Plaćam te da se sprdaš s ubijenim ljudima

Naprosto zato što to nije u potpunosti tačno. Naime, taj Mitrovićev Pink ima pipke u Bosni i Hercegovini, posredstvom ovdašnje franšize. Ali to je samo pola muke. Druga polovina leži u pustom faktu da takav TV Pink servisira BH Telecom svojim reklamama i sponzorstvom. Najkonkretnije, Pinku je godinama unazad BH Telecom godišnje plaćao gotovo tri miliona konvertibilnih maraka (1,5 milion eura) za emitovanje programa u okviru platforme Moja TV. Što će opet reći da su građani koji koriste usluge BH Telecoma plaćali Pink da se sprda sa kostima ubijenih. Što će u konačnici reći da si ti, i ti, i ti, dobri građanine, svojim novcima isfinansirao Mitrovićev koncern.

E, to je vrhunac licemjerstva! To je ta nasmijana korporativna politika, koja zarad novca ždere sve, ide preko mrtvih, ali uvijek i iznova nekako tuđim, narodnim parama. Zbog dobrih duhova grada Sarajeva, najljudskije što može uraditi BH Telecom jest da prekine saradnju sa Mitrovićevim kerberima i izvini se za dosadašnju kolaboraciju. No, to je samo dio, mali dio mnooogo većeg problema.

Kad zlo (p)ostane ‘drugo mišljenje’

Naime, Mitrović se neće povući sa teritorije Bosne i Hercegovine. Neće opozvati svoju medijsku franšizu. Ne da neće nego on odlučno tvrdi da je iznošenje gnusnih laži po kojima se sarajevski narod samogranatirao samo “drugo mišljenje”.

“Slažemo se da je naslov senzacionalistički, ali cilj nije bio da se zločin na Markalama porekne nego da ukaže na činjenicu da ga prate kontradiktornosti u zavisnosti iz koje nacionalne vizure se posmatra i tumači”, kaže Mitrović u svom klasičnom bahatom maniru nekakvih otvorenih pisama.

Da podsjetimo, naslov je bio “PINK.RS PODSEĆA NA MASAKR NA MARKALAMA KOJI NE SME DA SE ZABORAVI ZBOG ISTINE – Telohranitelj Alije Izetbegovića priznao da je Alija naredio ubistvo civila!”

Dakle, Mitrović, taj glasnogovornik ratnog zločinca Slobodana Miloševića i njegove žene Mire Marković, priča o nekim “nacionalim vizurama” masakra na Mrakalama (sic!). Po njegovom mišljenju, ubistvo 68 civila je stvar nekakve vizure. To što je minobacački projektil kalibra 120 mm ispaljen sa srpskih položaja na području sela Mrkovići i to što su tu suvu istinu potvrdili svi svjetski balistički eksperti Mitrovića ne interesuje mnogo. Zapravo, on se zabavlja time.

Za njega su 68 ubijenih i 144 ranjena čovjeka tek nekakve cifre u nekakvom istorijskom rijalitiju, koji on i njegovi urednici mogu da prepravljaju kako hoće po potrebi. U njegovoj istorijskoj igranci i silovanju istorije prevladava budalaština po kojoj Alija Izetbegović naređuje ubistvo svojih sugrađana. I to je tako od 6. februara 1994, da se razumijemo. Mitrovićeva fabrika laži, koja je živjela od Miloševićeve milosti, sve jednako i danas djela i funkcioniše pod Vučićevom čizmom. Nije to ništa novo i nepoznato.

Trovanje do trećeg koljena

Manje je poznato to sufinansiranje Pinka od istaknutih bh. kompanija. Ali, sva nesreća na kraju počiva u premisi trajanja zla. A premisa je već dvije decenije ista: trovati ljude rijalitijima, čiji je lučonoša, pogađate, opet Mitrović. Tako je on, ima tome podosta, krenuo u konkvistadorski pohod i na Bosnu i Hercegovinu, uz rečenicu da svako ima daljinski upravljač. I onda se u konačnici djeca pobijenih na Markalama truju rijalitijima istog onog čovjeka koji smatra da su im se roditelji samoubili na sarajevskoj pijaci. Patologija koja traje!

Dabome, to je zločin bez kazne. Jednako kao što niko ne može dovoljno da kazni komandni četnički lanac koji je pobio i izmasakrirao nevine ljude. Ili to možda nije baš tako?

Evo, susjedi u Crnoj Gori odlučili su da ograniče prikazivanje rijaliti programa koje proizvode srbijanske televizije. Naravno, Crna Gora jest država koja ima kapacitet da koliko-toliko sačuva svoje građane. Logično, građanska država štiti građane od toksičnih sadržaja.

Bosna i Hercegovina, sa druge strane, nije građanska, a još manje ima kapaciteta, pa onda i ne čudi izjava predstavnika Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) Bosne i Hercegovine u kojoj stoji:

“Na osnovu člana 10. Kodeksa o audiovizuelnim medijskim uslugama i uslugama radija, gdje spadaju reality i pseudoreality programi, koji je Vijeće RAK-a BiH usvojilo na 19. sjednici održanoj 17. decembra 2015. godine, reality i pseduoreality programi mogu biti emitirani samo u periodu između 0:00 i 6:00 sati. Ovo ograničenje se ne primjenjuje na sadržaje koji se prikazuju uz tehničku zaštitu, kao ni na audiovizuelne medijske usluge na zahtjev.”

‘Samo ukucaš 1-2-3-4’

U prevodu, svako onaj ko ukuca 1-2-3-4 na daljinskom upravljaču u bilo koje doba dana ili noći može gledati Mitrovićev zadružni “imaginarijum”, može sebe i svoju djecu trovati do besvijesti. I izgleda da takvo stanje tzv. zabrane svima odgovara – i oglašivačima i Mitroviću i opijenom narodu. Licemjerno je da ne može da bude licemjernije što ovdašnji RAK pozdravlja odluku Crne Gore, ali im ne pada na pamet da istu odluku primijene na teritoriji svoje zemlje.

I lako ćemo mi to sve preboljeti, ali šta će nam reći Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić dok ih lažemo da su se samoubili na Markalama?

Gledamo li Markale ružičastim naočarama?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera