Oglasi

Rusko povlačenje iz Sirije - znak uspjeha ili poraza?

Ruski analitičari su podijeljenih mišljenja o povlačenju glavnine ruskih snaga iz Sirije.
Rusija je ostavila otvoren prostor za nastavak napada na položaje onih koje naziva teroristimaAP

Piše: Iftikhar Mani 

MOSKVA - Odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina da obustavi, kako ih je nazvao, glavne vojne operacije u Siriji i povuče glavninu svojih snaga izazvala je mnoga pitanja, naročito zbog toga što je odluka uslijedila bez prethodnih najava. Jedno od najznačajnijih pitanja glasi: da li je odluka o povlačenju bila jednostrana ili je do nje došlo u okviru međunarodnog dogovora čiji detalji još nisu poznati?

Nejasnoće dodatno povećava i činjenica da povlačenje iz Sirije nije konačno jer je Rusija ostavila otvoren prostor za nastavak svojih napada na položaje onih koje naziva teroristima. 

Moskva je pokrenula svoju vojnu kampanju u Siriji u septembru prošle godine uz izgovor uništavanja organizacije Islamska država Iraka i Levant (ISIL). Međutim, nedugo nakon toga nailazi na brojne kritike iz cijelog svijeta jer je svoje napade usredotočila na sirijsku opoziciju koja se opisuje kao umjerena. Takva dešavanja ostavila su utisak da ruska intervencija prvenstveno ima za cilj pružiti podršku režimu Bashara Al-Assada kako bi uspio povratiti teritorije pod kontrolom njegovih protivnika.

Promišljena odluka

Ekspert Boris Dologov sa Instituta za orijentalne studije smatra da je do povlačenja došlo nakon što je rusko rukovodstvo procijenilo da su oružane snage ostvarile osnovne ciljeve zbog kojih su poslate u akciju, jer su uspjele spriječiti džihadske organizacije da sa vlasti svrgnu sirijski režim ali i pomogle snagama Bashara al-Assada da povrati veliki dio teritorije nad kojim je izgubio kontrolu.  

On dodaje: „Međutim, Rusija nije uspjela ostvariti svoj cilj da uništi grupu Islamska država i druge džihadske organizacije, poput Armije islama, pokreta Ahrar al-Sham i fronta Al-Nusre.

Dologov je kazao za Al Jazeeru, da se ovakvom ruskom odlukom želi potaknuti mirovni proces i pokretanje pregovora između sirijskih frakcija, kao i da se na taj način šalje pozitivan signal Sjedinjenim Američkim Državama, Kraljevini Saudijskoj Arabiji i Turskoj da Rusija nije došla u Siriju kako bi tu ostala, nego da očuva integritet sirijske države i spriječi njen kolaps te se suprotstavi haosu i terorizmu u regionu. 

O motivima povlačenja, Dologov kaže da „odluka nije bila iznenadna, nego je riječ o promišljenoj odluci koja je donesena na osnovu preporuka ruskih eksperata, političkih, vojnih i ekonomskih savjetnika. Ne smatram da je tome prethodila ruska koordinacija sa SAD-om, jer je predsjednik Putin o svojoj odluci obavijestio svog američkog kolegu telefonskim putem, a također i predsjednika Bashara al-Assada, kako bi Sirijcima pružio priliku da samostalno odlučuju o svojoj sudbini“. 

Moskva nije krila svoj strah od toga da bi snage sirijske opozicije mogle iskoristiti rusko povlačenje za jačanje svojih položaja i vraćanje kontrole nad područjima i gradovima koje su bili primorani napustiti, što znači povratak sukoba i ponovne borbe.

Djelomično povlačenje

Vojni ekspert Víctor Litovkin naglašava da su ruske snage u Siriji obavile svoju misiju „čišćenja“ zapadnog dijela države od boraca grupe ISIL.

Ishod operacije koja je trajala skoro pola godine bio je vraćanje pune kontrole nad Latakijom koja je povezana sa Halepom te opsada Palmire. Treba imati na umu da se i dalje vode borbe za vraćanje kontrole nad ovim mjestom, pored toga da je sirijski režim uspio povratiti i velike dijelove provincija Homs i Hame, zatim ponovo uspostaviti kontrolu nad zračnom bazom Kweiris, nakon što se tri godine nalazila u rukama militanata, te povratiti kontrolu nad naftnim i gasnim poljima nedaleko od Palmire.   

Litovkin kaže za Al Jazeeru, da „djelomično povlačenje ruskih trupa ne znači i konačni izlazak iz Sirije, jer je Rusija u stanju ponovo vratiti svoje snage u Siriju u bilo koje vrijeme ako se pojavi realna opasnost koja bi mogla dovesti do radikalnih promjena u odnosu snaga na terenu, što znači da ona i dalje ostaje na području Bliskog istoka.“  

On je naglasio da Rusija još drži svoje vojne baze u Tartousu i Humaimamu, te da ostaje raspoređen ruski protivvazdušni odbrambeni sistem S-400 za praćenje sirijskog zračnog prostora i nadziranje primirja. 

Slabljenje i neuspjeh

Nasuprot tome, opozicioni novinar Igor Jakovenko smatra da je Rusija već ranije iznenadila sve kada je odlučila intervenirati u Siriji, dok su sada ponovo svi iznenađeni njenom odlukom da izađe iz Sirije, što pokazuje kolika konfuzija postoji kada je u pitanju donošenje odluka.

Za Al Jazeeru dodaje da je Rusija poražena u Siriji jer nije uspjela ostvariti svoje ciljeve te uništiti grupu ISIL i oružanu sirijsku opoziciju. Također nije uspjela stabilizirati Assadovu vlast na sirijskoj teritoriji jer Assad drži kontrolu nad manjim djelom sirijske teritorije dok su njegove snage već iscrpljene i nisu u stanju izdržati bez pomoći Irana, iračkih šiitskih milicija i snaga Hezbollaha.  

Jakovenko smatra da će povlačenje ruskih snaga ponovo vratiti inicijativu sirijske oružane opozicije, što će dovesti do promjena na terenu.

On je naglasio da je Rusija napokon shvatila da sve više upada u sirijski vrtlog te da će njena misija potrajati godinama bez postizanja rezultata uz mogućnost pogoršavanja sukoba i ulaska regionalnih igrača na bojno polje, što prijeti širenjem rata, pored velikih finasijskih troškova i posljedica koje će to ostaviti na ionako iscrpljenu rusku ekonomiju.    

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.