Oglasi

Ruski napad na sirijski Idlib je 'poruka' Turskoj

Posljednji napad na pobunjenike dešava se u momentu povećanog turskog vojnog prisustva u Siriji, Libiji i na Kavkazu.
U Idlibu je raseljeno gotovo milion ljudi, u jednoj od najgorih humanitarnih kriza sirijskog rataAP

Rusija i Turska su dvije strane različitog novčića; obje su umiješane u neke od najvećih svjetskih sukoba današnjice, uključujući Libiju, Kavkaz i Siriju.

Podržavajući suprotne strane, obje zemlje se nadaju da će produžiti svoje vojno prisustvo i politički utjecaj na Bliskom istoku i Mediteranu.

Dvije države, također, vode proxy bitke i rijetko ih se može vidjeti kako direktno ratuju.

Međutim, smrtnosni ruski zračni napad u kojem su poginuli deseci pobunjeničkih boraca koje podržava Turska na sjeverozapadu Sirije u ponedjeljak ozbiljna je eskalacija.

Posmatrači kažu da je napad u području Jabal al-Dweila, čija je meta bio vojni kamp za trening Failaq al-Shama, jedne od najvećih oružanih grupa koju Turska podržava u tom području, bio "poruka" Ankari.

Ovo nije bio "ruski napad na sirijsku opoziciju koliko je bio direktni udar na - i poruka - Turskoj", kaže za Al Jazeeru Charles Lister, direktor Bliskoistočnog instituta sa sjedištem u SAD-u.

S obzirom na "veličinu" napada, u kojem je ubijeno najmanje 35 boraca i ranjeno više od 50, Lister navodi da je moguće da je šira geopolitika možda navela Rusiju na napad.

Sukobi na Kavkazu i Libiji

Iako su Rusija, saveznica predsjednika Sirije Bashara al-Assada, i Turska ispregovarale krhko primirje u Idlibu u martu, posljednja eskalacija sukoba ukazuje na znakove koliko je Truska razvučena zbog umiješanosti u različite sukobe.

Prije svega na Kavkazu, gdje je Ankara dala podršku Azerbejdžanu u borbi protiv Armenije u spornoj regiji Nagorno-Karabah.

Moskva, tradicionalno bliža Armeniji, izrazila je zabrinutost zbog izvještaja koji su ukazivali na to da se sirijski plaćenici bore uz azerbejdžanske snage - što je otvorilo novi front u proxy sukobu.

I u Libiji je navodno Turska poslala hiljade sirijskih boraca tokom godine da se bore na strani priznate Vlade nacionalnog jedinstva u Tripoliju, koja je u ratu sa snagama koje podržava Rusija.

Međutim, u Siriji, iako podržavaju različite strane u devetogodišnjem ratu, Moskva i Ankara su radile zajedno da održe primirje u posljednjoj enklavi koju drže pobunjenici na sjeverozapadu.

Ranije ove gdine su dogovorili primirje u Idlibu, da zadrže vladinu ofanzivu, u kojoj je raseljeno gotovo milion ljudi, u jednoj od najgorih humanitarnih kriza sirijskog rata.

Od toga se više od 200.000 ljudi vratilo u svoje domove od kako je primirje stupilo na snagu.

Međutim, prekid vatre u Idlibu, provinciji u kojoj živi više od tri miliona ljudi, ostalo je krhko, s povremenim bombardiranjem, koje su činile obje strane.

'Radikalne' grupe u Ildibu

Drugi stručnjaci, uključujući turskog kolumnistu Semiha Idiza, slažu se da je vrijeme ruskog napada "značajno", u momentu kada Ankara "vježba mišiće" na Bliskom istoku i Kavkazu.

"Armensko-azerski sukob je pogotovo osjetljivo pitanje, jer se dešava na prostoru koje Moskva smatra svojim dvorištem i svojom sferom utjecaja", kaže Idiz.

Međutim, dodaje da je možda drugi razlog zbog kojeg je došlo do napada nesposobnost Ankare da riješi probleme grupa u Idlibu, koje Moskva vidi kao "radikalne".

Savez Nacionalnog oslobodilačkog fronta, kojeg podržava Turska, čini 11 frakcija Slobodne sirijske vojske, međutim, tu nije Hay’et Tahrir al-Sham (HTS), bivši ogranak mreže Al-Kaida, koji trenutno kontrolira velike dijelove provincije.

Kada je prvi veliki dogovor o Idlibu potpisan između Rusije i Turske 2017. godine, glavni uslov Moskve je bio da Anakra mora raspustiti HTS.

Rusija je često koristila prisustvo Tahrir al-Shama da napadne Idlib.

Ali, Turska se nije skroz udaljila od grupe, jer ili ne može, ili ne želi to, kaže Idiz.

"Posljednji napad Rusije je način da se kaže da vrijeme ističe ili je isteklo", kazao je, misleći na uslove dogovora između ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovog turskog kolege Recepa Tayyipa Erdogana na samitu ranije ove godine.

Dareen Khalifa, sirijska analitičarka u Međunarodnoj kriznoj grupi, slaže se s ovim te navodi da će Moskva nastaviti koristiti kao opravdanje potrebu da napadne određene pobunjeničke grupe.

"Ovakva eskalacija sukoba je u konzistentna s pristupom Moskve prema primirju u Idlibu. Ovaj dogovor, kao oni prije njega, ima mane, jer je izgrađen na premisi da će Turska ići za jednom od najsnažnijih pobunjeničkih grupa u ovom području", kazala je.

Je li moguća Turska osveta?

Prethodni napadi Rusije su imali za cilj da odbiju opozicione borce sa ključnog autoputa na sjeveru Sirije, gdje Turska i Rusija često provode zajedničke patrole kao dio dogovora.

Međutim, posljednjih mjeseci ove patrole su zaustavljene, jer nisu postigle puno u praktičnom smislu, kaže Idiz.

"Samo su dale dojam saradnje dvije zemlje. Zaustavljanje patrola je jasan znak da se dogovor o primirju postepeno raspada, ponovo ostavljajući vojne opcije na stolu."

Ipak, postoji veoma mala vjerovatnoća da će Ankara odlučiti da se osveti zbog napada u ponedjeljak.

Idiz kaže da će Turska možda napasti snage sirijskog predsjednika koje su u savezu s Rusijom.

U utorak su sirijske opozicione snage ispalile stotine rakaeta i granata na pozicije vlade.

Obnovljena ofanziva bi bila katastrofalna za stanovnike Idliba, koji se još suočavaju i s pandemijom korona virusa.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.