Ruski Balkan

Piše: Janusz Bugajski

Iako je Sjeverni Kavkaz često nazivan ruski “unutrašnji Afganistan”, u stvarnosti ova nestabilna regija sve više liči na zapadni Balkan prije pada Jugoslavije. Da bi se pripremili za rastuće kavkaske sukobe, zapadni kreatori politike moraju podrobnije ispitati primjer Balkana.

Za razliku od Afganistana, Sjeverni Kavkaz je dio federalne države koja se sastoji od različitih autonomnih teritorijalnih jedinica sa utvrđenim administrativnim granicama. Dok Afganistan ima homogenu muslimansku populaciju i islamska je republika, Sjeverni Kavkaz ima više vjerski miješano društvo u kojem su Rusi i Osetijci većinom pravoslavci.

Mogući scenariji

Osim toga, Afganistan se ne cijepa na manje državice i izgleda za to gotovo da nema, osim ako ne bude šire nestabilnosti u centralnoj Aziji. Afganistanske etno-plemenske vođe nisu mobilizirale stanovništvo da uspostavi odvojene nezavisne države.

Da bi bolje razumjeli sukobe u Sjevernom Kavkazu i predvidjeli moguće scenarije, vrijedi uporediti prilike i okolnosti sa onim u bivšoj jugoslovenskoj federaciji, multietničkoj državi koja nije mogla suzbiti unutrašnje političke i etničke sporove.

Jugoslovenski ratovi završili su prije više od decenije nastankom nekoliko novih država, ali tenzije koje su izazivale te sukobe i dalje postoje, pogotovo oko legitimnosti državnih granica, kredibiliteta određenih vlada i trajnosti spornih država.

Sjevernokavkaske republike trenutno su dio jedne državne strukture, Ruske Federacije. Međutim, od kraja drugog rusko-čečenskog rata u augustu 1999. stabilnost regije i dalje je nesigurna.

Teroristički napadi i gerilske aktivnosti, u kombinaciji sa lokalnim sukobima oko teritorije, državnosti, političke zastupljenosti i vjerskih vlasti, mogu eskalirati u pobunu velikih razmjera, pa čak i regionalne ratove.

Jugoslovenski ratovi završili su prije više od decenije nastankom nekoliko novih država, ali tenzije koje su izazivale te sukobe i dalje postoje, pogotovo oko legitimnosti državnih granica, kredibiliteta određenih vlada i trajnosti spornih država.

Sa federalnim i lokalnim snagama sigurnosti koje nisu u stanju da se bore protiv nastale nestabilnosti i nasilja, Ruska Federacija bi se mogla početi raspadati.

Eventualna eskalacija

Jedna od glavnih posljedica bila bi stvaranje novih državnih entiteta čije postojanje ne samo da bi osporila Moskva, već bi njihov nastanak mogao generirati nove nestabilnosti širom Kavkaza i zone Kaspijskog bazena.

Eskalacija sukoba među zajednicama u Sjevernom Kavkazu učinila bi regiju sve više neobuzdanom i dovela bi do teritorijalnih i političkih pretenzija među raznim etničkim grupama.

To bi, također, moglo podstaći pobune protiv Moskve u drugim dijelovima Ruske Federacije, kao što su muslimanske republike u regiji srednje Volge.

Pojačani pokušaji Moskve za pomirenje će se pokazati skupim i neostvarivim ako nemiri, pobuna, politička opozicija i sukobi među zajednicama znatno eskaliraju.

Tokom proteklih dvadeset godina, postjugoslovenske republike su se podijelile u tri različite kategorije: uspješne države Sloveniju i Hrvatsku koje su učvrstile svoju državnost i ušle u NATO i EU (Hrvatska bi u EU trebala ući sredinom 2013.), sa Crnom Gorom spremnom da ih slijedi u narednih nekoliko godina; sporne države Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju, čije je članstvo u NATO-u i EU i dalje blokirano zbog unutrašnjih ili vanjskih aktera; te ambivalentnu Srbiju sa neriješenim sporovima sa nekoliko susjeda i bez skorih izgleda euroatlantskih integracija.

Jedna od glavnih posljedica bila bi stvaranje novih državnih entiteta čije postojanje ne samo da bi osporila Moskva, već bi njihov nastanak mogao generirati nove nestabilnosti širom Kavkaza i zone Kaspijskog bazena.

Zemlje koje bi nastale u Sjevernom Kavkazu od raspada Ruske Federacije spadale bi u drugu kategoriju spornih država, jer niti jedna ne bi bila primljena u međunarodne institucije ili bila priznata kao nezavisna država.

One bi ostale kao “zamrznute” države sa neriješenim unutrašnjim etničkim i teritorijalnim sukobima ili tekućim vanjskim sporovima sa susjedima.

Proces podjele usred pretenzija prema državnosti bi se pokazao destabilizirajućim, kako za Rusiju tako i za regiju južnog Kavkaza. To bi moglo dovesti do brojnih štetnih scenarija – da li širenja oružanih sukoba, talasa izbjeglica ili ruskih vojnih pokušaja oduzimanja teritorija u susjednoj Gruziji ili Azerbejdžanu.

Poređenje okruženja

Dvije otcijepljene gruzijske regije Abhazija i Južna Osetija bi, također, bile uvučene u šire borbe za državnost. Rusija bi mogla odlučiti da iskoristi priliku vlastite podjele, koja se nazire, kako bi potkopala teritorijalni integritet svojih susjeda i odvratila pažnju sa vlastitih federalnih neuspjeha.

Za razliku od Rusije, Srbija nije imala imperijalne ambicije izvan granica jugoslovenske federacije. Osim toga, zemlje susjedi bivše Jugoslavije izbjegle su uplitanje u sukob, iako je nekoliko njih na kraju dalo podršku mirovnim misijama NATO-a pod vodstvom SAD-a u Bosni i Hercegovini i Kosovu. Poređenje ta dva međunarodna okruženja će omogućiti više informiranu analizu distinktivnosti Sjevernog Kavkaza.

Rane godine jugoslovenskih ratova bile su obilježene međunarodnom neodlučnošću u vezi sa vanjskom intervencijom. Diplomatski angažman EU-a i SAD-a pokazao se nedovoljnim da bi se spriječilo širenje nasilja, čak i nakon što je potvrđen kraj Jugoslavije i priznata nezavisnost novih država. NATO se efikasno uključio kada je Washington odlučio intervenirati.

Dvije otcijepljene gruzijske regije Abhazija i Južna Osetija bi, također, bile uvučene u šire borbe za državnost. Rusija bi mogla odlučiti da iskoristi priliku vlastite podjele, koja se nazire, kako bi potkopala teritorijalni integritet svojih susjeda i odvratila pažnju sa vlastitih federalnih neuspjeha.

Američka administracija se bojala da je kredibilitet Alijanse sve više doveden u pitanje s obzirom na trajni pokolj civila, i sa Zapadom koji se činio bespomoćnim. NATO je na kraju bio uspješan u zaustavljanju daljeg krvoprolića, ali je bio manje sposoban za uspostavu integriranih i funkcionalnih država sa održivim izgledima za članstvo u EU-u i NATO-u.

‘Reset’ odnosa

U ruskom slučaju, vjerovatnoća za borbene ili mirovne intervencije od strane vanjskih snaga ili multinacionalnih saveza je zanemariva. To bi se smatralo osporavanjem teritorijalnog integriteta Rusije, te bi ubrzalo direktni sukob sa Moskvom.

Međutim, prelijevanje oružanih sukoba u Južni Kavkaz bi direktnije utjecalo na zapadne interese, naročito ako Gruzija ili Azerbejdžan zatraže vojnu pomoć.

To bi stavilo Washington u direktni sukob sa Moskvom – scenarij koji je izbjegnut u zemljama Zapadnog Balkana – te bi dalo potpuno novo značenje američko-ruskom “resetu” odnosa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera