Ruska ‘Medovik’ torta sa ukusom Krajine

Bosna i Hercegovina je poznata u regionu po tradicionalnim kulinarskim bogatstvima, među kojima posebno mjesto zauzimaju slatkiši i poslastice.

Gastronomskom ponudom BiH uglavnom dominiraju adaptirane izvedbe orijentalnih slatkiša, koji bez konkurencije, uglavnom bivaju neporaženi  više stotina godina. Uglavnom… je ključna riječ.

Olga Sadovaja porijeklom iz Moldavije, jedna je od najpoznatijih stanovnica Cazina. Ljubav je dovela u Bosnu i Hercegovinu 1991. godine, a ubrzo zatim je ostala udovica i samohrana majka u ranim dvadesetim godinama života.

Olga je u ratu izgubila supruga, ali osim okupirane teritorije, nešto je još održalo vezanom za cazinski kraj.

„Muž mi je poginuo u ratu, i 1994. godine mi se ukazala prilika da se vratim u Moldaviju. Tada sam svekru obećala da ću se vratiti čim se završi rat, mada mi on nije vjerovao. Prvom prilikom sam došla nazad u Bosnu i započela da vodim život i proživljavam probleme sa kojima se susreću svi stanovnici ovoga kraja. Inače, ja sam po profesiji frizerka i time sam se bavila kad god da sam imala priliku, ovo što sada radim, sasvim je slučajno započelo i nikad to nisam smatrala opcijom za zaradu“, kaže Sadovaja.

Olga Sadovaja je slučajnim isprobavanjem recepta koji je sa sobom donijela iz rodne Moldavije postala nekrunisana kraljica torti na široj teritoriji Cazina. Ona je napravila svoju prvu Medenu tortu, koja će ubrzo postati sasvim pristojan izvor prihoda.

„Svoju prvu tortu, koja se izvorno zove Medovik, napravila sam za kćerkin desti rođendan i to kao rezervni slatkiš uz čokoladnu tortu. Kad sam je prvi put iznjela pred goste nastala je nevjerica, koliko torta izgleda jednostavno i kako je bila snažanog ukusa. Po narudžbi napravila sam jednu za svoju prijateljicu, a ubrzo zatim, svima sam počela raditi takve torte. Krug zainteresiranih se nevjerojatno brzo širio jer do tada nitko nije radio slične slatkiše u ovom kraju. Pošto sam bila nezaposlena i imala kredit koji sam morala otplaćivati, shvatila sam da bih od prodaje torti mogla nešto i zaraditi. Za samo godinu dana stekla sam izuzetan krug lojalnih kupaca koji se redovno vraćaju“, navodi Olga Sadovaja.

Olgina torta je svojim kvalitetom uspjela izgraditi toliku reputaciju da je počela dobijati oblik neformalnog brenda. Pedantno prelomljene bijele kutije bez ikakve oznake u Cazinu su već prepoznatljive i većina zna da su upravo u njima nalazi Olgin delikates.

Skoro k'o Olgina torta

Medenu tortu su počele da prave i druge žene u Krajini, ali Olgina torta je definitivno ostala prototip, odnosno mjerna jedinica kvaliteta slatkiša, „skoro k'o Olgina“ i „ni blizu Olgine“. Čak su mnoge od njih po ugledu na zaradu koju Sadovaja ostvaruje, započele komercijalnu proizvodnju torti.

Recept ove torte Sodova je donijela iz rodne Moldavije, međutim, riječ je tradicionalnom ruskom slatkišu koji se uz varijacije priprema širom teritorija koje su se nalazile u sastavu Sovjetskog saveza.

„Ovo nije izvorni moldavski recept, ali se zadnjih 25 godina Medovik može naći gotovo u svakoj slastičarni u mojoj rodnoj zemlji“, govori ona.

Medenu tortu jedu i oni koji ne preferiraju slatko, jer njen ukus je istovremeno umjereno sladak i blago nakiseo, neko će pojednostaviti i reći, torta je “punog ukusa”.

„Interesantno je da sam recept za ovu tortu dobila od svoje sestre koja nit’ voli jesti, nit’ praviti slatkiše, ali jedino što zna napraviti je Medena torta. Nema neke velike mudrosti osim što u svom sastavu torta mora imati kvalitetne prirodne sastojke i još nekoliko sitnica koje držim kao poslovnu tajnu“, kaže Olga.

Svi sastojci su Medovik torte su prirodni, ali osnova koja torti upravo daje karakter slatkiša je neutralni livadski med. Upravo se i za taj sastojak vezuje i jedna anegdota.

„Jednom prilikom mi je nestalo meda u kući, i izašla sam do supermarketa da kupim namirnice. Uzela sam prvu teglu meda sa police za koji bi se ispostavilo da je bio med hrvatskog proizvođača. Nekoliko žena je uočilo šta sam kupila da bi se za nekoliko dana pročula priča kako je otkrivena tajna Olgine torte, a tajna je bila u medu koju sam kupila da bih ustvari zasladila čaj“, rekla je ona.

Cazinska kraljica torte je posebno ponosna na činjenicu da se njena torta ili bar slatkiš pripremljen po njenom receptu nalazi odmah uz baklavu na bajramskoj trpezi.

„Meni je fascinantno da je moja torta našla svoje mjesto ovdje, rame uz rame sa baklavama, hurmašicama i tulumbama, i postala je već dio tradicije posljednjih deset godina. Ja imam mušterije koje isključivo za Bajram naruče moju tortu, meni je čast, koliko sam prihvaćena i kako mogu imati udio u tradiciju ovoga kraja“, navodi Sadovaja.

Preporuka od usta do usta

Medena torta iz Olgine kuhinje, isključivo se preporukom i inicijativom sladokusaca distribuira širom Bosne i Hercegovine. Redovna je i pošiljka namjenjena Cazinjanima u dijaspori. Direktnim autobuskim linijama šalje se u Švicarsku, Austriju, Njemačku i druge zapadnoevropske zemlje.

„Ja imam svoje mušterije iz Bihaća, Kladuše, Krupe, ali i veliki broj mušterija iz naše dijaspore, upravo sam danas primila veliku narudžbu torti koje bi se trebale poslati u Švicarsku. Moram napomenuti da nemam nikakve reklame niti osobu koja organizuje prevoz, moj posao je razvijen na preporuci i dobroj namjeri“, kazala je.

“Svaki put kada dolazimo iz Austrije neizostavno je da naručimo i Olginu tortu. Danas je to bila moja rođendanska ali za Olginu tortu ne čekamo povod”, navodi Ema Velic Bosnić, redovna mušterija koja je prekinula intervju sa Olgom da bi preuzela svoju narudžbu.

Izvor: Al Jazeera