Ruska dominacija o pitanju Sirije

Piše: Oqbah al-Ahmad

Kako se bliži kraj 2016. godine, političko rješenje rata u Siriji postaje sve komplikovanije. Nasuprot ruskoj dominaciji nad odlukom o rješenju krize stoji međunarodna nemoć da se suprotstavi opstruiranjima iz Moskve, koja podržava svog saveznika Bashara al-Assada. Štaviše, stvari idu do te mjere da su se “zapadne zemlje udaljile od prioriteta obaranja sirijskog režima te se okrenule borbi protiv ‘terorizma'”.

Ruska superiornost jasno se pokazala kad je ova država dva puta upotrijebila pravo na veto u Vijeću sigurnosti. Štaviše, počinje uzimati inicijativu u svoje ruke, najavivši nove pregovore o Siriji pod pokroviteljstvom Moskve i Ankare u glavnom gradu Kazahstana, bez navođenja datuma.  

Početak 2016. godine obilježila su intenzivna politička i diplomatska dešavanja, što je uslijedilo nakon formiranja Vrhovnog pregovaračkog vijeća sirijske opozicije krajem 2015. godine u Rijadu. Međutim, taj intenzitet počinje opadati s najavom indirektnih pregovora pod okriljem Ujedinjenih nacija u Ženevi između predstavnika sirijske opozicije i režima Bashara al-Assada 25. januara. Pregovori su potom odgođeni za 29. januar zbog nesuglasica.

Zatim je uslijedio period “povuci-potegni” odnosa nakon što je sirijska opozicija uvjetovala da se stvori atmosfera za pregovore uz inicijative dobre volje od režima, koje se odnose na prestanak bombardiranja, deblokadu i oslobađanje zatvorenika. Ponekad se sirijski režim čvrsto držao svog stava o dijalogu bez uvjeta, a ponekad je odbijao pregovarati s pojedinim stranama u sastavu delegacije sirijske opozicije. Pregovori su pokrenuti bez velikih nada u njihov uspjeh.  

Nekoliko dana kasnije pregovori su obustavljeni. Specijalni izaslanik UN-a u Siriji Staffan de Mistura najavio je novi datum za nastavak pregovora prije kraja februara nakon što se pripreme odgovarajući uvjeti za dogovor o prekidu vatre. Iako je primirje postignuto 26. februara, zbog njegovog konstantnog kršenja, pregovori su prolongirani za 14. mart.  

Nova runda sirijskih pregovora u Ženevi poklopila se s ruskim saopćenjem o djelomičnom povlačenju njenih snaga iz Sirije. To je navelo sve strane da budu optimistične u vezi s ovim dešavanjima. Međutim, takav optimizam nije dugo potrajao nakon što je De Mistura zatražio od delegacija sirijske opozicije i režima da ponude viziju za političku tranziciju, koju bi izložili u dokumentu pod nazivom “Dokument načela političkog rješenja”. Sirijska opozicija pozdravila je takav prijedlog, dok ga je sirijski režim odbacio.    

Kurdska federacija

U jeku pregovaračke atmosfere pojavile su se nove komplikacije na sirijskoj političkoj sceni. Kurdska Demokratska unija i njeni saveznici 18. marta najavili su uspostavljanje federalnog sistema na područjima pod njihovom kontrolom na sjeveru Sirije pod nazivom “Rojava”. To je naišlo na protivljenje drugih strana u Siriji: sirijskog režima, opozicije i kurdskih saveznika.

Sirijski režim pokušao je zaobići pregovore Ženeva-3, kada je predsjednik Bashar al-Assad u intervjuu za rusku agenciju izjavio da je cilj ovih pregovora postizanje dogovora o formiranju jedinstvene vlade režima i opozicije. Sirijski režim zatim poduzima korake koji imaju za cilj poremetiti ove pregovore i umanjiti njihov značaj, te najavljuje održavanje parlamentarnih izbora 13. aprila, odnosno na dan ponovnog pokretanja pregovora.

Kao i u ranijim situacijama, i ovaj krug indirektnih pregovora završava bez ostvarivanja ikakvog napretka. Osim toga, delegacija Vrhovnog pregovaračkog vijeća sirijske opozicije obustavila je učešće u pregovorima u Ženevi zbog intenziviranja zračnih udara na civile i nastavka opsade gradova i manjih mjesta u Siriji, ali i zbog toga što nije ostvaren bilo kakav napredak u vezi s oslobađanjem zatvorenika.

Neuspjeh i veto

Od tog perioda diplomatske aktivnosti u cilju rješavanja problema u Siriji, koje su se odvijale između američkog državnog sekretara Johna Kerryja i njegovog ruskog kolege Sergeja Lavrova, nisu se pokazale uspješnima. Nije ostvaren napredak ni nakon konferencija Grupe prijatelja naroda Sirije, pa čak ni nakon sastanaka Međunarodne grupe za podršku Siriji održanih u Parizu, Berlinu, Londonu, Moskvi i Ženevi.

U pokušaju da se sirijska kriza izvede iz ćorsokaka međunarodna zajednica prebacila je sukob u kuloare Vijeća sigurnosti, no to je dovelo do novih podjela jer je Rusija 8. oktobra uložila veto na rezoluciju o prekidu borbi u Halepu i uspostavljanje primirja kako bi se dostavila humanitarna pomoć u različite dijelove Sirije.    

Moskva ponovo poseže za vetom 5. decembra, zajedno s Kinom, na nacrt rezolucije kojom se poziva na sedmodnevni prekid vatre i okončanje borbi širom Sirije. Rusija je protivljenje ovom nacrtu rezolucije opravdala time što se ona ne odnosi izričito na povlačenje boraca iz istočnog Halepa.  

Ovakva stajališta Rusije nagnala su Vrhovno pregovaračko tijelo vijeća sirijske opozicije da uzme u obzir Rusiju i Iran kako dvije okupatorske države, te pozvalo na rješavanje sirijske krize izvan Vijeća sigurnosti.

S obzirom na ovakav razvoj dešavanja, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je 9. decembra neobavezujuću odluku kojom se zahtijeva trenutni prekid neprijateljstava u Siriji, pristup humanitarnoj pomoći i okončanje svih opsada, uključujući i onu u Halepu.

Rusija je 19. decembra na kraju dozvolila da prođe rezolucija UN-a u korist njihovih saveznika u Damasku, kojom se dozvoljava da UN nadzire proces evakuacije civila iz istočnog Halepa.    

Novi ruski napori

Ruska dominacija ide i dalje od toga, pa je tako ruski predsjednik Vladimir Putin saopćio kako se složio s turskim kolegom Recepom Tayyipom Erdoganom da se novi mirovni pregovori između strana u sirijskom sukobu održe u Astani, glavnom gradu Kazahstana.  

Nakon toga je uslijedila Moskovska deklaracija 20. decembra, koju su odobrili ministri odbrane i vanjskih poslova Rusije, Turske i Irana, a koji su se složili da se u rješavanju sirijske krize treba dati prednost borbi protiv terorizma, a ne smjeni režima.

U svjetlu posljednjih dešavanja u Moskvi i oprezne reakcije sirijske opozicije prema njima te iščekivanju da Donald Trump preuzme predsjedništvo SAD-a postavlja se pitanje hoće li Rusija u sljedećoj godini uspjeti donijeti političko rješenje u Siriji ili će se na sceni pojaviti nova iznenađenja koja će ponovo promiješati karte.

Izvor: Al Jazeera