Ruska cipela u balkanskim vratima

LNG, Krk
Rusija, između ostaloga, poručuje da nema ništa protiv izgradnje plutajućeg LNG-a i da je spremna dobavljati Hrvatskoj plin koliko je potrebno (Al Jazeera)

Slučajevi Agrokor i INA-MOL, posao dugo odugovlačene i razmatrane izgradnje LNG terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku, samo su neki u kojima se spominjao i isticao, između ostalih, i ruski interes te njegov utjecaj na događanja u Hrvatskoj.

U hrvatskim medijima se nagađalo i o ulozi Sberbanka u Agrokoru samo kao sredstvu da još jedna tvrtka u ruskom državnom vlasništvu, Rosnjeft, preuzimanjem MOL-ova udjela u INA-i uđe u tu kompaniju, a da je ruski interes i ulazak u Hrvatsku elektroprivredu (HEP).

Slučajevi Agrokor i INA-MOL opterećeni su aferama, istragama i izvidima vezanim uz moguću korupciju i slično, a INA-MOL i aktualnim ponovljenim suđenjem bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu zbog navodnog primanja mita za prepuštanje upravljačkih prava u hrvatskoj naftnoj kompaniji mađarskoj tvrtki.

Rašeta: Zloćudni politički utjecaj i elementi korupcije

Krunski svjedok tužiteljstva u slučaju INA-e i MOL-a Robert Ježić ostao je pri svom ranijem iskazu protiv Sanadera i kazao da će u državni proračun uplatiti pet milijuna eura, koje je MOL na račun njegove tvrtke navodno uplatio za Sanadera, čim se za to “steknu svi uvjeti”.

Ježić je ponovio tvrdnje s ranijeg suđenja da ga je Sanader tražio da organizira primitak MOL-ovih 10 milijuna eura, čiji je predsjednik Uprave bio Zsolt Hernadi, a s kojim je Sanader, barem kako ga sumnjiči Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), dogovorio i izdvajanje nerentabilnog dijela plinskog poslovanja iz INA-e.

Pet milijuna eura navodno su mu uplatile dvije ciparske tvrtke, a kaže da je shvatio o čemu se radi tek po Sanaderovom odlasku s dužnosti i nakon što su mediji počeli pisati o odnosima njegove vlade i MOL-a. Sanaderu je tada navodno rekao da odbija primiti drugih pet milijuna eura. Na upit ravnateljice USKOK-a je li taj novac ikada bio namijenjen njemu, odgovorio je odgovorio da nije. Na novom suđenju uz Sanadera je optužen i direktor MOL-a Zsolt Hernadi, koji je i dalje nedostupan hrvatskom pravosuđu.

U procesima i aferama vezanim uz poslove u kojima je i Rusija imala svoj interes i u kojima se pojavljuju ili spominju razna imena, uz zloćudni politički utjecaj, smatra Rašeta, bilo je i dosta elemenata korupcije.

“Ne znam je li ruska gora od drugih. Slično smo iskustvo imali i s mađarskim MOL-om, austrijskim bankama i sl. Amerikanci nisu ostavili loš dojam u tom smislu, ali oni su u Hrvatskoj mali investitor, tu nema velikih američkih ekonomskih operacija”.

Pravci ruskog ‘proboja’

U slučaju Agrokora, uz ruske Sberbank i VTB banku, pojavio se i američki investicijski fond. SAD je jasno poručio da se protivi ruskom ulasku u INA-u. LNG je, pak, podržao i osobno Donald Trump, a američki veleposlanik odmah je čestitao hrvatskoj Vladi na nedavnoj odluci o odobravanju novčanih sredstava za projekt izgradnje.

I dok jedni tvrde kako je LNG neisplativ te će višu cijenu tog plina plaćati građani, a drugi kažu da se radi o dobrodošloj opskrbnoj alternativi, ruski veleposlanik Anvar Azimov kaže da Rusija nema ništa protiv izgradnje i da je Moskva spremna dobavljati Hrvatskoj jeftini plin koliko je potrebno, u skladu sa stalnim pozivima Zagrebu na tješnju suradnju.

Boris Rašeta, novinar koji godinama prati ova događanja, kaže kako ruski utjecaj u Hrvatskoj kontinuirano jača, a postojala su, navodi, dva pravca ‘proboja’.

“Jedan je išao preko HDZ-a, čiji je vrh prije dolaska prozapadnog [premijera, Andreja] Plenkovića na čelo stranke imao snažan oslonac u Kremlju. Teško je razlučiti sve kadrovske, političke, ekonomske, obavještajne, ideološke i druge linije utjecaja, ali bilo ih je mnogo”, kaže Rašeta.

Drugi važan pravac, navodi, bio je Agrokor.

“Sberbanka i VTB banka dale su [osnivaču koncerna, Ivici] Todoriću kredit kad su sve zapadne banke procijenile da je to prerizična operacija, da bi to mogao biti bačen novac. Stručnjaci Sberbanke i VTB-a sigurno su s lakoćom, istim instrumentima kao i zapadne banke, procijenili rizik, no izveli su obrnut zaključak – da je ta investicija opravdana. Vjerujem da nisu imali na umu samo visoke kamate, već i nešto drugo. Mogućnost preuzimanja Agrokora, do kojeg je na koncu i došlo”.

Poluge moći i ‘ruski igrači’

Tada su, kaže, poluge moći preuzele ruske banke.

“Oni su stavili ‘cipelu u vrata’ cijele regije. Amerika je za Obamine administracije žestoko osujećivala taj prodor u Hrvatsku, ali nisam siguran da je pod Trumpom na snazi ista politika. Mislim da SAD danas ležernije gledaju prodor Rusa jer se bave Kinom, jer im je Trump sklon itd. Oni, vjerujem, žele imati LNG, ali ne fanatično, i više im to nije glavno sredstvo onemogućavanja prodaje ruskog plina, već više trgovačka operacija”.

U međuvremenu, kaže, ruski je veleposlanik demantirao najavu skore prodaje udjela u Agrokoru.

“Oni će se Agrokora riješiti, ali ne tako brzo. Ruski cilj je olakšati i povećati prodor svojih energenata, plina  i nafte u cijelu regiju jer je to izvor velikog bogatstva, a onda i političke moći. Usto vrlo jednostavan – napraviš cjevovod, pa na jednoj strani cure plin ili nafta, a na drugoj novac i politička moć. Dok god drže Agrokor, Rusi mogu upravljati svojim imageom u Hrvatskoj, stjecati simpatije, govoriti da su spasili najveću tvrtku od propasti itd. Jednoga je dana možda opet prodaju nekom hrvatskom konzorciju, u dijelovima – čime bi napravili uslugu vladi – a zauzvrat ući u INA-u ili HEP”.

Kovačević: Rusija remetilački politički faktor

Kad je u pitanju regija, ruski interes je, kaže Kovačević, da na svojim investicijama zarade. Agrokor je, navodi, bio jedan od kanala njihova ulaska u regiju te pretpostavlja da su ruski investitori očekivali veliku zarada, a za sada je upitno hoće li prodajom dionica ostvariti ikakvu zaradu.

“Ali isto tako treba reći da su ruske banke, vjerojatno slijedeći logiku svog interesa, u ključnim momentima ipak pomogle da Agrokor opstane”.

No, kako često na odluke ruskih kompanija utječe i ruska politika, navodi, njihov se dolazak sagledava i u geopolitičkom kontekstu. Ne samo ekonomski, Rusija je prisutna u BiH, Hrvatskoj, izrazito u Srbiji, a politički se na Balkanu, smatra, pojavljuje kao remetilački faktor.

“Čini se da Ruska federacija želi otežati daljnju integraciju balkanskih zemalja u euroatlanske integracije. To je, po mom mišljenju, posljedica njihovog razumijevanja da je svako širenje tih integracija, osobito širenje NATO pakta, ugrožavanje nacionalnih interesa Ruske federacije”.

U tim se nastojanjima Moskva za sada, kaže, pokazala neuspješna – nisu uspjeli spriječiti ulazak Crne Gore u NATO, kao ni Makedonije, dok bi to mogli otežati što se tiče Srbije. No, ako se pogledaju ekonomski interesi, onda je ipak ovisnost srpske ekonomije o EU-u puno veća nego o Ruskoj federaciji. Teško je, kaže, reći zašto se Rusija odnosi prema Balkanu kako se odnosi – ako bi Zapad generalno promijenio odnos prema njoj, smatra, onda bi možda i Rusija bila manje spremna raditi probleme tamo gdje ih može raditi.

Bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević, kaže kako se s velikom sigurnošću može pretpostaviti da su neki ‘igrači’ čija se imena spominju u različitim procesima tajno radili za Rusiju.

“S velikom vjerojatnošću može se pretpostaviti da je do zastoja i realizacije projekta terminala za ukapljeni plin došlo i zbog umiješanosti ruske strane, ali sad je to postao i europski strateški projekt u okviru strategije diverzifikacije nabavnih pravaca i dobavljača, tako da taj terminal na Krku više nije samo hrvatski projekt”.

Kovačević: SAD mijenja vlastita pravila 

No, koliko god je Rusiji energetika snažno oruđe, ističe, ona u prevelikoj mjeri ovisi o izvozu energenata pa je to i njezina slaba strana.

“Kao što je već pokazano na primjeru plinovoda Sjeverni tok 2, Rusija je spremna prilagoditi se pravilima EU-a da ne bi izgubila to tržište. Plin još na ruskom tlu kupuju europske kompanije i plin koji prolazi tim plinovodom nije vlasništvo Gazproma, to je bio uvjet da bi do realizacije tog projekta moglo doći”.

S druge strane, navodi, trenutačno je SAD taj koji u ekonomiju uvodi političke pritiske, dok Rusi – po pitanju europskog tržišta energenata – inzistiraju na tržišnim kriterijima jer tu imaju prednost.

“Što se tiče terminala na Krku, ne možemo reći da je to baš nalog, nego je Hrvatska na takav način definirala svoje nacionalne interese da su oni sukladni sa strateškim projekcijama EU-a i poklapaju se s trenutnim interesima SAD-a”.

Kovačević navodi da sve ono što je poznato javnosti o aferi INA-MOL ukazuje da su stanovitu ulogu u “zakulisnim” poslovima imali i ljudi koji su istodobno povezani i s ruskim energetskim kompanijama.

No, govoreći o tome je li ruska strana spremna na poduzimanje koraka koji bi izlazili izvan okvira zakona da bi ostvarila svoje ekonomske interese, smatra da je s obzirom na izolaciju, njihovim kompanijama i vlasti važno da ih se prepozna kao korektne partnere.

“Problem u energetici je taj da se Rusija pokazala uspješnija igrajući po pravilima koja je definirao Zapad i SAD kao lider Zapada sada nastoji promijeniti pravila kako bi ona po nekom automatizmu njima donosila prednost”.

Protekcionizam i ‘nasilje’ Zapada

Ideologija globalizacije, navodi, kaže da radi omogućavanja nesmetanog odvijanja ekonomskih djelatnosti treba uspostaviti slobodno globalno tržište, a na njemu su se, navodi, ‘igrači’ koji nisu liberalne demokracije – Kina i Rusija – pokazali uspješnijima od zapadnih država.

“Nakon što se to počelo događati, Zapad se okrenuo protekcionizmu ili golom nasilju radi onemogućavanja ostvarivanja gospodarskih interesa koje ti igrači ostvaruju u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije”.

No, velika država koja ima presudan utjecaj na način funkcioniranja svjetske ekonomije može posredno dovesti i do toga da se poslovni običaji i tehnički standardi uobičajeni za nju počnu tretirati kao univerzalno prihvatljivi.

Štern: Nismo posvađani s Rusijom

Energetski stručnjak Davor Štern navodi da se kroz energetiku prepucavaju velike sile, a interes Hrvatske je da ostane vjerna svojim saveznicima i osigura stratešku ulogu i mjesto za energente u Hrvatskoj. LNG, kaže, prvenstveno treba promatrati u političkom smislu, a tek onda u komercijalnom i to je nešto što ima svoju cijenu.

“Imamo partnere u Americi, imamo partnere u Europi, s Rusijom nismo posvađani – dapače, vrlo dobro surađujemo, ruski plin koji dolazi u Hrvatsku već dugi niz godina je uz domaći plin jedina energetska sirovina u plinskom dijelu, tako da oko toga treba biti pragmatičan i realan. Ništa se neće promijeniti, ovaj LNG je marginalan u odnosu na ostale količine plina kojima se trguje u Europi i svijetu i kao takav ne bi smio biti nikakav problem ni za rusku energetiku ni za američke interese i američku politiku”.

Gazprom je 2017. potpisao ugovor o opskrbi Hrvatske plinom idućih 10 godina kojim ona, kaže, zadovoljava potrebe, no treba imati na umu mogućnost prekida opskrbe i zato je, ističe, dobro imati alternativu jer i domaća proizvodnja pada, a LNG je najbrži način osiguranja. Što se tiče regije, navodi da Rusija nije ušla u neke velike energetske projekte, već su utjecajem prisutni gotovo isključivo kao isporučitelji nafte i plina.

Pitanje o ulasku u INA-u ili HEP, kaže, hipotetsko je u ovom trenutku – MOL, navodi, nije ušao duboko u INA-u, odnosno ne vidi na koji bi način ruski ulazak tu mogao biti od velikog značaja, a i pitanje je kako će se riješiti pitanje INA-e za koju je hrvatska Vlada najavila otkup MOL-ovog udjela. Daleko je, kaže, do odgovora dok se ne ispune određeni uvjeti, promjena zakonskog okvira ili strateškog partnera i slično. Slično važi i za HEP.

“HEP za sada nije ponuđen ni za kakvu privatizaciju. Vidimo da je krenuo samostalno u alternativne oblike energije i valjda će se iz toga nešto izroditi”.

“Ako takva zemlja nije liberalna demokracija, onda je jedna od mogućih posljedica ta da se putem gospodarskog interesa kompanija iz te zemlje i putem nametanja poslovnih praksi i tehničkih standarda na neki način ‘prošvercaju’ i politički standardi karakteristični za tu državu”.

Bogoljub Lacmanović, dugogodišnji dopisnik iz Moskve i bivši diplomatski savjetnik u hrvatskom veleposlanstvu u Rusiji, smatra da se često preuveličava utjecaj Rusije na hrvatsku unutarnju ili vanjsku politiku.

Rusija i hrvatska situacija

Njezino ekonomsko prisustvo je, navodi, značajno, ali smatra da time ne ugrožava unutarnju političku stabilnost Hrvatske ni njezinu vanjskopolitičku transatlansku orijentaciju, koju je odavno prihvatila i podržavala je njezin ulazak u EU.

“Ali nije joj bilo drago, to je otvoreno govorila, što ulazimo u NATO. Međutim, mi smo se, kako su govorili, odlučili za NATO, ali to nije razlog da ne razvijamo ekonomsku i političku suradnju, kao što je razvijaju i neke europske zemlje u našem okruženju koje pripada srednjoj Europi – mislim i na Sloveniju i na Austriju i na Italiju”, kaže Lacmanović.

Istovremeno, kaže, SAD godinama svoju vanjsku politiku i svoje ‘uspostavljanje discipline’ ostvaruje pritiskom i zastrašivanjem EU-a, pa tako i Hrvatske, ekonomskom suradnjom s Rusijom, no pritom, kaže, nije primijetio da je za Zagreb bilo kakva takva suradnja ekonomski ili politički bila štetna.

Osim toga, navodi, Moskva je imala i ima određenog razumijevanja za situaciju Hrvatske u međusobnim odnosima.

“Znaju da Hrvatska kao članica NATO-a vrlo disciplinirano sluša odluke NATO-a i postupa bez ikakvog gunđanja i protivljenja, što imamo kod Italije, Austrije ili recimo Njemačke, Mađarske, Slovačke. Oni razumiju razlog zašto Zagreb nastupa tako kako nastupa”.

Lacmanović: Ruski interesi ekonomski i neširenje NATO-a

Što se ostatka regije tiče, Rusija je, kaže, uvijek podržavala orijentaciju ulaska u EU država nastalih na području bivše Jugoslavije, ali se protivila njihovom ulasku u NATO.

U tom kontekstu treba sagledavati i zahlađenje odnosa sa Crnom Gorom u koju je Rusija mnogo ekonomski ulagala, da bi se Podgorica na kraju ipak okrenula NATO-u.

Principijelno je isti slučaj i s Makedonijom, budući da je NATO, navodi, suprotno obećanjima pri raspadu SSSR-a, ipak praktički došao na granice Rusije, a i bliske veze s bh. entitetom Republika Srpska treba sagledavati i u okviru protivljenja RS-a ulasku BiH u NATO.

Rusija, kaže, u regiji ima dva interesa – ekonomski i da ovdje ne dolazi do daljnjeg širenja NATO-a i to su, zaključuje, osnovni principi ruske vanjske politike na Zapadnom Balkanu.

Izvor: Al Jazeera