Rupe izraelskog sigurnosnog sistema

Posljednji napadi na izraelske snage i naseljenike u Jerusalemu i na Zapadnoj obali ponovo su pokazali pukotine u sistemu izraelske sigurnosti, smatraju eksperti i analitičari.

„Izrael prati Palestince svake minute; prati njihove živote i kretanja. No, ovaj nadzor ne radi cijelo vrijeme. Postoje rupe u sistemu. Ovakve napade je teško predvidjeti i ono što se desilo kod al-Aqse je dokaz toga“, za Al Jazeeru kaže Elia Zureik, pisac i istraživač kolonijalizma i nadzora.

„Napadi su relativno rijetki i još uvijek se ne mogu kontrolirati u jednoj od najnaprednijih država svijeta. Ona nije uspjela da ih izbjegne“, ističe Zureik.

U protekle dvije godine, u dešavanjima koja se mogu okarakterizirati kao Jerusalemska Intifada (ustanak), Palestinci – većinom djelujući svojom voljom – izveli su rutinske napade, uglavnom na izraelske vojnike na okupiranim teritorijama. Mnogi ove napade Palestinaca vide kao činove oružanog otpora okupatoru.

Od početka ustanka, približno 285 Palestinaca je poginulo u navodnim napadima, protestima i vojnim upadima. Istovremeno, Palestinci su ubili 47 Izraelaca u napadima nožem ili udarima automobilima.

Većina pokušaja napada nije imala izraelske žrtve i okončana je ubistvom palestinskih napadača. No, nedavno su dva izraelska čuvara ubijena ispred kompleksa džamije al-Aqsa u okupiranom Istočnom Jerusalemu, u vatrenom okršaju sa tri palestinska stanovnika Izraela koji su potom ubijeni. Nekoliko dana ranije, Palestinac je ubio nožem tri izraelska naseljenika u nelegalnom naselju Halamish na okupiranoj Zapadnoj obali.

Uprkos povećanom prisustvu izraelskih snaga u palestinskim četvrtima i uprkos naprednim sistemima sigurnosti države, Izrael nije uspio kontrolirati takve sporadične napade, što je izazvalo pitanja o efektivnosti sistema državne sigurnosti.

Gdje ima volje – ima i načina

Hani al-Masri, direktor Palestinskog centra za istraživanje politike i strateške studije Masarat, kazao je kako Izrael, iako koristi sve mjere da „špijunira Palestince, uključujući njihove mobilne telefone, socijalne medije i sve tehnologije kao vrhunska obavještajna služba“, postoje „rupe u sistemu“ kada Palestinci izvršavaju uspješne operacije otpora.

„Hiljade Palestinaca ulaze u Izrael svakodnevno bez dozvola. Ovo znači kako postoje hiljade koje uspijevaju probiti izraelski sigurnosni sistem. Tako, gdje ima volje – ima i načina“, kaže Masri za Al Jazeeru.

Od svog kontraverznog nastanka 1948. godine, država Izrael je stavila sigurnost kao najviši prioritet. U 69 godina postojanja, Izrael sebe označava kao model hi-tech sigurnosti i odbrambenih sistema, izvozeći proizvode tog tipa u cijeli svijet.

Stavljajući sebe u okvir ranjive države koja ima egzistencijalnu prijetnju, ova država koristi izgovor sigurnosti da kontrolira više od šest miliona Palestinaca koji žive unutar njenih granica i pod njenom okupacijom u Istočnom Jerusalemu, Zapadnoj obali i u Gazi.

Uglavnom kroz Shin Bet, državnu službu internet sigurnosti, te kroz armiju, Izrael provodi jedan od najnaprednijih sigurnosnih sistema u regiji. Shin Bet i špijunska agencija Mossad imaju godišnji budžet od 2,4 milijarde američkih dolara.

Neke od metoda koje Izrael koristi da prati i kontrolira svoju palestinsku populaciju uključuju i zakon „Velikog brata“ koji dozvoljava izraelskoj policiji pristup komunikacijskim sistemima građana i nadzornim kamerama, prisluškivanje, postojanje mistaarivima – prikrivenih izraelskih jedinica koje su obučene da se asimiliraju sa Palestincima kako bi sakupljali podatke, postojanje saučenika, te izdavanje biometrijskih ličnih karata.

„Nekada su se samo telefoni prisluškivali, no sada je to detaljnije – oni koriste stvari kao što su bespilotne letjelice. Također mogu pratiti signale mobitela Palestinaca i pronaći ih, a imaju i armiju doušnika koji špijuniraju Palestince u samom Izraelu i na okupiranim palestinskim teritorijama“, navodi Zureik.

Iskorištavanje Palestinki

„U nekim palestinskim gradovima, ovo je postao vic. Palestinci tačno znaju ko su špijuni, i to po imenu, i daju im lažne informacije. Tako da stvari ne idu uvijek onako kako to Izrael želi.“

Zureik dodaje kako je Izrael 1970-ih i 1980-ih Izrael počeo koristiti Palestinke za svoje ciljeve.

„Oni su mogli napraviti fotografije koje prikazuju žene u kompromitirajućim situacijama i onda ih ucjenjivati da se prostituišu i da postanu saradnice. Također, Palestinci da bi radili u obrazovanju moraju prvo dobiti odobrenje Shin Beta. Skoro sve državne institucije u Izraelu imaju ‘arapske sekcije’ koje prate Palestince u Izraelu i sakupljaju informacije o njima.“

U okupiranim Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalemu Izrael koristi i direktne i indirektne oblike kontrole nad više od tri miliona Palestinaca koji žive pod njegovom vojnom upravom. Ovo uključuje kontrolne tačke, automobilske tablice sa posebnim kodovima, noćne upade u palestinske domove i jako vojno prisustvo.

Koristeći društvene mreže, Izrael također prati Palestince i hapsi ih za sve materijale koje smatra „poticanjem“. Između 2015. i 2016. godine, Izrael je uhapsio više od 400 Palestinaca na Zapadnoj obali i u Izraelu zbog sadržaja na internetu, većinom na Facebooku. Jedan od takvih slučajeva je onaj koji se odnosi na Dareena Tatoura koji je uhapšen zbog objave pjesme na Facebooku koja poziva Palestince na otpor izraelskoj opresiji.

Vjerska manjina

Sami Shehadeh, aktivista u Jaffi, kaže kako su ga na ispitivanje zvali svake godine.

„Postoji kompletna kontrola naših života – kontrola našeg izražavanja nacionalnog identiteta, ekonomske kontrole, kontrole edukacijskog sistema i naših biografija. Ljudi se provjeravaju kad ulaze u javne zgrade kao što su robne kuće, škole, općinske zgrade, a Palestinci se detaljnije pretražuju od Izraelaca“, naveo je Shehadeh za Al Jazeeru.

„Izrael je militarizirano društvo i njegova sigurnost se provodi u svim aspektima naših života. Nas ne tretiraju kao ljude sa nacionalnim identitetom već kao vjersku manjinu. Stoga, ne uči se historija Palestine u školama i svi predmeti se predaju na hebrejskom. Oduzeli su nam naš identitet i pokušavaju kontrolirati naše umove“, dodaje on.

Kako bi spriječio napade, Izrael također koordinira sa Palestinskim vlastima, poludržavnom tijelu koje ima sjedište u Ramallahu i upravlja dijelovima Zapadne obale.

Ipak, šupljine ostaju. Uprkos prisustvu tuceta vojnih kontrolnih tačaka između Izraela, Istočnog Jerusalema i Zapadne obale, tek kroz neke se može proći automobilom. Vojnici ne zaustavljaju svako vozilo kako bi provjerili dokumente i putnike jer neke od puteva koriste i naseljenici. Ovo znači da Palestinci mogu zaobići sistem i ući u Izrael, premda im prijeti zatvor ukoliko ih uhvate.

I iako separacijski zid dijeli Istočni Jerusalem i Izrael od Zapadne obale, Palestinci su pronašli načine (premda opasne) da preskoče zid, uglavnom da pronađu poslove i bolje uvjete za život.

Dodatno, iako je generalno teško doći do oružja u Zapadnoj obali, Palestinci su se odlučili za krijumčarenje naoružanja i proizvodnju vlastitog. I u Izraelu postoji crno tržište za oružje i smatra se kako tamo palestinski žitelji Izraela pronalaze sebi naoružanje.

Pravda i jednakost

No Ofer Zalzberg, stariji analitičar izraelsko-palestinskih pitanja za Međunarodnu kriznu grupu, kaže kako činjenica da većina Palestinaca, koji su izveli napade u protekle dvije godine, nisu bili članovi nekog posebnog pokreta što „dodatno otežava prikupljanje podataka o njima“.

„Sigurnosne mjere ne mogu biti 100 posto sigurne, naročito kada su napadači spremni žrtvovati svoje živote“, govori on za Al Jazeeru.

Premda Izrael negira kako okupacija i svakodnevno nasilje nad Palestincima na okupiranim teritorijama glavni uzročnik napad na njegove snage i naseljenike, analitičari i lokalni žitelji smatraju kako će se napadi nastavljati dok god traje opresija nad Palestincima.

„Sigurnosne mjere, bez obzira kakve su, ne mogu spriječiti otpor i to se pokazuje kroz brojne godine, to nisu samo špekulacije. Mi govorimo o ljutnji na državnom nivou – ovi osjećaji neprave ne potiču iz određenih političkih/vjerskih ideologija, oni postoje na nacionalnom nivou. Oni koji se odupiru demonstriraju volju većine palestinskog naroda“, rekao je Masri.

Shehadeh se slaže:

„Ovi napadi su sporadični i ne može se pronaći sigurnosna solucija za njih. Ukoliko postoji neka solucija, ona će morati biti politička koja nam treba donijeti pravdu i jednakost.“

Izvor: Al Jazeera