Rosensaft: Misa u Sarajevu uvreda za kršćanske vjernike

Protekla misa za stradale u događajima u Bleiburgu u sarajevskoj katedrali uvreda je za sve one koji vjeruju u vrijednosti kršćanstva jer postavlja ustaše na pijedestal i slavi ih gotovo kao kršćanske mučenike, kaže glavni savjetnik Svjetskog jevrejskog kongresa Menachem Rosensaft.

Osnivač Međunarodne mreže djece žrtava holokausta, čovjek čiji su roditelji preživjeli strahote logora Auschwitz i Bergen-Belsen, te dugogodišnji borac za sjećanje na stradale u Drugom svjetskom ratu, za Al Jazeeru Balkans navodi da se cjelovitost sjećanja gubi onog trenutka kada se historija počne negirati i iskrivljavati.

Dodaje da zločine ne treba porediti, ali i da “nema razlike u veličanju ustaša, pokušaju negiranja genocidnih zločina koje su počinile trupe Republike Srpske pod zapovjedništvom Ratka Mladića u Srebrenici ili proglašavanja pripadnika Handžar divizije herojima i uzorima”.

• Svjetski jevrejski kongres osudio je misu za Bleiburg, nedavno održanu u Sarajevu. Kako komentirate taj potez Crkve u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj?

– Jedna je stvar moliti se za duše grešnika i prokletih (mada sam sasvim siguran da porodice žrtava ustaša ne bi bile ovako blage), ali ova misa postavlja ustaše na pijedestal i slavi ih gotovo kao kršćanske mučenike. Ovo je uvreda za sve one koji vjeruju u vrijednosti kršćanstva.

Pristalice mise pokušavaju prikazati nas koji to smatramo uvredljivim kao antikršćanske i antikatoličke elemente u društvu. Ovo pitanje nema nikakve veze s vjerskim pravima, ali ima svaku vezu s našim pravom na prigovor zbog još jednog glorificiranja osoba koje su ubile ili učestvovale u ubistvima stotina hiljada nedužnih muškaraca, žena i djece.

Šteta što se Hrvatska katolička crkva uključila u ovaj grubi pokušaj iskrivljavanja historije.

• Balkan su potresali mnogi ratovi i zločini, koji se različito tumače. S druge strane, jevrejska zajednica ima jaku kulturu sjećanja, kojom čuva spomen na sve kroz šta je prošla kao neotuđiv dio svog postojanja. Kako balkanski narodi mogu krenuti tim putem? Balkanske nacije imaju međusobno oprečne odnose prema historiji i stradanjima svog i drugih naroda? Je li pravo vrijeme za ispravno tumačenje historije iza nas?

– Najvažniji dio sjećanja jest iskrenost. Onog trenutka kada se počne negirati ili iskrivljavati historija gubi se cjelovitost sjećanja. To znači da Hrvatska i hrvatski narod moraju jasno i nedvosmisleno prepoznati da su ustaše pod vodstvom Ante Pavelića brutalno i sistematski ubijale stotine hiljada Srba i desetke hiljada Jevreja, kao i Roma, te hrvatskih antifašista.

Ovo mora biti početak svake rasprave o historiji Hrvatske tokom Drugog svjetskog rata. Svaki pokušaj veličanja ustaša ili njihovo prikazivanje kao išta drugo osim hladnokrvnih ubica namjerno je krivotvorenje historije.

Isto vrijedi i za ostale balkanske nacije i etničke grupe. Srbi su bili žrtve ustaša kod Jasenovca i na drugim mjestima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. No, srpski ultranacionalisti Republike Srpske počinili su genocid nad bosanskim muslimanima u Srebrenici, a bosanski muslimani počinili su brutalne ratne zločine nad Srbima i Jevrejima kao pripadnici tri divizije Waffen-SS-a, uključujući najistaknutiji zloglasni planinarski odred Handžar Waffen-SS.

U suštini, iako same zločine ne treba porediti, nema razlike u veličanju ustaša, pokušaju negiranja genocidnih zločina koje su počinile trupe Republike Srpske pod zapovjedništvom Ratka Mladića u Srebrenici ili proglašavanja pripadnika Handžar divizije herojima i uzorima. To su sve različiti primjeri pokušaja iskrivljavanja historije.

• Genocid i drugi ratni zločini tumače se kao pobjede ili kao motivi provokacija. Kakvu budućnost bilo kojem dijelu svijeta donosi stanje u kojem se stradanje drugog koristi kao oružje protiv njega?

– Svi oblici genocida i zločina protiv čovječnosti moraju biti osuđeni nedvosmisleno i bezuvjetno. Svako ko pokušava racionalizirati ili odbraniti progon i ubistva nedužnih muškaraca, žena i djece postaje retroaktivno saučesnik u zločinu. To vrijedi za Auschwitz, kao i za Jasenovac.

Proslaviti ili rehabilitirati masovne ubice znači prihvatanje njihovog djelovanja, a za genocid nikada ne može biti opravdanja. Nikada se genocid ne može tumačiti kao pobjeda ili njegovi počinioci kao mučenici.

• Jevrejska zajednica na Balkanu pretrpjela je velika stradanja u proteklom stoljeću. Kako tumačite odnos prema njoj u balkanskim državama? 

– Danas su jevrejske zajednice na Balkanu – donekle s izuzetkom Bugarske – ostaci onoga što su bile prije holokausta. Nekada velike zajednice u Solunu, Sarajevu, Osijeku, Beogradu, Travniku ili Zagrebu imale su ogroman utjecaj na svoje gradove i kulture u gotovo svim sferama života. Ipak, današnje jevrejske zajednice na Balkanu ostaju sastavni dio njihovih društava, mada s daleko skromnijom prisutnošću.

Teško je reći koliko su ljudi danas u balkanskim zemljama svjesni naslijeđa koje su Jevreji ostavili u svojim gradovima tokom historije, a vjerovatno će ta svijest dodatno kopniti s novim generacijama. Žao mi je što se to događa. S druge strane, sretan sam kad vidim da je broj manifestacija antisemitizma na Balkanu na mnogo nižem nivou nego u ostalim dijelovima Evrope u kojima se Jevreji osjećaju mnogo ugroženijima.

Rekao bih da je najteže pitanje za Jevreje na Balkanu to što slijede historijsku istinu – poput nazivanja ustaša onim što su zaista bile ili insistiranja na adekvatnom prikazivanju Jasenovca kao mjesta brutalnog genocida – te ne podržavaju ultranacionalističke historijske narative. Zbog ovakvih stavova često su proglašeni izdajnicima zemalja u kojima žive.

• Vezano za prethodno pitanje, cijelu Evropu, pa i šire potresa jačanje ekstremne desnice, koja negira (najblaže rečeno) stradanja Jevreja, muslimana te brojnih drugih manjina i izbjeglica. Kakva je budućnost za jevrejsku, a i svjetsku zajednicu ako se taj trend nastavi?

– Svjedoci smo porasta fašizma, neonacizma i antisemitizma u mnogim dijelovima Evrope i drugdje, što je zaista zastrašujuće. Predobro znamo da su konačne posljedice antisemitizma i drugih oblika etničke mržnje zauvijek ostavile trag u plinskim komorama u Auschwitzu, brutalnosti počinjene u Jasenovcu, Srebrenici, Ruandi…

Ovi stravični zločini nisu se dogodili u nekakvom vakuumu. Oni su bili apsolutno predvidljivi kao zaključak procesa koji počinje širenjem različitih oblika ideologija mržnje. Zbog toga mi, kao međunarodno društvo, moramo odbaciti bilo koji oblik antisemitizma, islamofobije, ksenofobije ili drugih sličnih pojava. Moramo istupiti kad je bilo koja manjina progonjena ili napadnuta. Praviti kompromise sa zlom, minimizirati ili ignorirati ga znači prihvatati zlo i biti saučesnik u njemu.

U novembru prošle godine predsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa Ronald S. Lauder naglasio je u govoru na Papinskom univerzitetu Gregoriana u Rimu: “Rasizam je apsolutno neprihvatljiv, moramo ga iskorijeniti. Antisemitizam je apsolutno neprihvatljiv, moramo ga ukloniti. Islamofobija je apsolutno neprihvatljiva, moramo je izbrisati. Napadi na kršćanske zajednice i kršćanske pojedince apsolutno su neprihvatljivi. Moramo ih zaustaviti i spriječiti njihovo ponovno pojavljivanje.”

Lauder dalje dodaje da će “kampanja protiv rasizma, antisemitizma, islamofobije i antikršćanskih napada biti beskrajno učinkovitija ako se ujedinimo. Kršćani trebaju voditi u odbrani Jevreja i muslimana. Muslimani bi trebali voditi odbranu kršćana i Jevreja. Jevreji bi trebali voditi u odbrani muslimana i kršćana. I svi se moramo zajedno boriti protiv rasizma.”

• Genocid u Srebrenici negira se, holokaust se relativizira, masovne deportacije i koncentracijski logori dovode se u pitanje, a veličaju se zločinci, zločinački pokreti. Kako se izboriti s tim stanjem?

– Kao što sam ranije rekao, svaki genocid mora biti prepoznat kao stravičan zločin koji se nikad ne može opravdati, relativizirati, iskriviti ili umanjiti. Onaj ko slavi nacizam ili naciste nema mjesta u savremenom građanskom ili političkom društvu. Isto vrijedi i za sve koji slave ustaše. Zato moramo javno osuditi svaku sugestiju da su ustaše hrvatski domoljubi ili da su nacisti na bilo koji način “dobri Nijemci”.

Ideologije mržnje po definiciji su odvratne. Dužni smo ustati protiv tih pojava – kad god nogometni navijači izvikuju “Za dom spremni” ili kad jedna sarajevska katedrala demantira sjećanje na sve ustaške žrtve držeći misu upravo tim ustašama, koje lažno prikazuje kao heroje i mučenike koji su pali za slobodu i nezavisnost moderne Hrvatske.

Izvor: Al Jazeera