Rohinje: Život poput smrti
Pred mladićem Abdul Selamom, pripadnikom etničke skupine Rohinja muslimana, nije bio jednostavan izbor kada je bio primoran da napusti svoju domovinu u pokrajini Arakan na zapadu Mijanmara, ostavljajući za sobom roditelje i sestre.
Morao je izabrati između toga da živi pod represijom mijanmarskih vojnika i njihovim ugnjetavanjem ili bijega iz zemlje u čamcima trgovaca ljudima. Na tom putu se suočio s drugim teškim životnim iskustvom kada je dospio u ruke krijumčara koji su ga tretirali kao običnu robu.
Abdul Selam je ispričao svoju priču novinskoj agenciji Arakana koja se susrela s njim u jednom tajlandskom naselju. Ovaj mladić radi kao kućna posluga kod jedne porodice već tri godine. Svim snagama se trudi ostati u domu ove porodice jer strahuje da će ga tajlandske vlasti deportirati u Mijanmar ako im dospije u ruke.
Abdul Selam kaže: ”Naši životi u Arakanu bili su poput smrti. Budisti nas vide kao uljeze i imigrante, iako su svi moji preci iz Arakana. Prema nama ispoljavaju ekstremni rasizam, a mijanmarske vlasti su nam uskratile pravo na obrazovanje i liječenje, jer žele da napustimo svoju domovinu ili da budemo njihovi robovi… To je ono što žele od nas i takvim životom žive mnogi stanovnici ove pokrajine.”
Na rubu smrti
Abdul Salam ističe da je, kada je počeo razmišljati o odlasku, saznao da postoje tajne skupine koje rade s vojskom i graničarima. Oni olakšavaju bijeg iz države preko trgovaca ljudima.
”Ukrcao sam se na jedan od teretnih brodova. Sav novac koji sam imao dao sam da platim put. Pozdravio sam se sa roditeljima, a onda započinje moje mukotrpno putovanje.”
”Trgovci ljudima su nas premlaćivali i uskraćivali nam hranu. Danima smo bili bez vode i na rubu smrti. Namjerno su nas izgladnjivali kako im se ne bismo mogli suprotstaviti. Ako bi neko od silne žeđi zatražio malo vode ili riže da utoli glad, još više bi ga tukli. Tako je proteklo naše putovanje, sve dok nas nisu predali jednoj grupi na tajlandskoj granici. Baš kada smo pomisli da je našim patnjama došao kraj, nismo ni bili svjesni da smo ušli u još mračniji tunel od onog prethodnog”, dodao je.
Ovaj mladić kaže da su ih trgovci ljudima odveli duboko u tajlandsku džunglu. Doveli su ih do kaveza gdje su zatekli još izbjeglica iz reda Rohinja muslimana koji su tu dovedeni prije njih. Na tom mjestu su mučeni na najsvirepije načine, kako bi ih prisilili da plate otkupninu. ”Bacili su nas u kaveze a onda ucjenjivali na sve moguće načine, tražeći od nas novac u zamjenu za puštanje na slobodu… Mučili su nas svakodnevno, prisiljavajući nas da zovemo svoje porodice i tražimo od njih da plate otkupninu.”
Abdul Salam nastavlja svoju priču i kaže: ”Na tom mjestu su stotine ljudi umrle pred mojim očima. Rohinja muslimanke su iskorištavali seksualno na najgnusnije načine. Tu sam prošao kroz mučenje i ucjenjivanje sve dok nije plaćena otkupnina za mene.”
Abdul Salam je ovu priču, kako kaže, uputio Rohinjama koje su prinuđene da napuste svoju zemlju zbog sistematskog ugnjetavanja na vjerskim i etničkim osnovama koje se provodi nad njima. Kaže kako je sada beskućnik u Tajlandu koji traži sebe i svoj ukradeni identitet, ali i domovinu gdje bi se iznova okupila njegova i porodice stotina hiljada osoba poput njega.
Izvor: Al Jazeera