Roditelji o zabrani kretanja: Zatvor za djecu ili nužna mjera

Na djeci već primijetimo promjene u ponašanju zbog ekrana, online škole, zatvorenosti..., mišljenje je roditeljke i psihologa iz Tuzle Mirele Šabanović Efendić (Ustupljeno Al Jazeeri)

U moru manje ili više radikalnih mjera kojima vlasti svjetskih država pokušavaju obuzdati širenje smrtonosnog korona virusa, vlasti bosanskohercegovačkog entiteta Federacija BiH povukle su jednu od vjerovatno najradikalnijih, kojom su maloljetnicima zabranili kretanje.

Bilo kakvo, bilo gdje i bilo s kim. Odluka važi i za one starije od 65 godina, koji su najugroženiji, no, to je već druga priča, s obzirom na to da je korona virus najopasniji za osobe te dobi.

Mjera Kriznog štaba Federacije Bosne i Hercegovine donesene u petak prošle sedmice, donekle su pošteđena djeca sa posebnim potrebama u vrlo suženom prostoru, dok ona ostala, koja imaju taj luksuz, kretanje trebaju ograničiti po dvorištima svojih kuća ili balkonima, u zavisnosti od toga čime raspolažu. Onima s najmanje mogućnosti nudi se jedino opcija da proljetno sunce vide kroz otvoren prozor, uz pretpostavku da im on gleda ka suncu.

Mjere koje ciljaju na najmlađe

Niti jedna vlast u regiji nije posegla za tako radikalnim mjerama, koje ciljaju na najmlađe, čiji se opšti fizički i mentalni razvoj u dubokoj mjeri oslanja na fizičke aktivnosti, kretanje i izloženost suncu. Mnogi postavljanju pitanje – zašto su federalne vlasti donijele takvu odluku? Zašto onemogućavaju djecu da u automobilu, sa roditeljima s kojima svakako provode vrijeme, izađu na planinu, livadu…, bilo gdje, samo ne u gužvu, uz pretpostavku da će se roditelji sami od sebe, bez naredbi vlasti, pobrinuti da ih ne izlažu rizicima.

„Osobe mlađe od 18 godina nisu ugrožene kao one starije od 65 godina, ali, ako pogledamo primjere iz Italije, Španije ili Francuske, upravo su djeca bili najveći prenosioci virusa“, pojasnio je tada Fahrudin Solak, koji je sada na čelu Kriznog štaba Federacije BiH.

Zatočenost djece u njihovim domovima i poremećaji koji je prate posvađali su društvene mreže, na kojima roditelji raspravljaju da li su mjere odgovarajuće, ili pak pretjerane i nepromišljene.

Dok jedan dio ispaljuje salve kritika na račun vlasti, koju optužuju da donosi medicinski neutemeljene odluke, drugi dio ih optužuje da su – „nemajke“, jer rizikuju zdravlje svoje djece, umjesto da ih jednostavno strpaju u kuće na određeni period. Ko je u pravu? Oni koji bi izveli djecu bez obzira na opasnost, ili oni koji bi ih, u strahu od širenja korona virusa i sopstvene zaraze, radije ostavili u kući?

‘Ne hvatamo viruse i ne guramo ih u sebe’

Sudeći po raspravama na društvenim mrežama, čini se da je ovih prvih daleko više, onih koji bi djecu voljeli izvesti na sunce, u prirodu, daleko od gužvi, tim prije što ogroman broj svjetskih eksperata uporno ponavlja da su djeca kategorija koja je najmanje podložna obolijevanju od bolesti Covid-19, ali i katerogija kojoj izlazak možda i najviše treba. Tu, svakako, ne spada obilazak starijih članova porodice, kojima djeca eventualno mogu prenijeti virus.

Vlasti zemalja regije, ali i entiteta Republika Srpska, nisu posezale za tom mjerom, dok, recimo, eksperti iz Švedske čak i preporučuju da djeca borave na otvorenom, ali naravno, izbjegavajući veće mase ljudi. U Minhenu, primjera radi, šetnja je dozvoljena, ali samo do dvije osobe ili porodično, bez drugog kontakta.

„To je potpuno nehumana odluka. Izolacija ovog tipa za djecu je kazna, zatvor. Niko ne traži odlazak na igralište, ali tražimo zrak, svjež zrak koji je jako bitan za imunitet svake osobe, a naročito djece. Mogla bih nabrojati jako mnogo razloga o tome šta  boravak napolju znači za djecu. Virusi ne lete po zraku, niti ih mi hvatamo i guramo u sebe. Vrijeme će to pokazati, ali već na djeci primijetimo promjene u ponašanju zbog ekrana, online škole, zatvorenosti…“, mišljenje je roditeljke Mirele Šabanović Efendić, Tuzlanke, koja je inače psiholog koji radi sa djecom.

Ima i drugačijih mišljenja, poput onog Dženete Iman.

“Žalosno je što ima takvih osoba koje su u stanju djecu izlagati bolestima, pa država mora da ih zaštiti od njihovih rođenih”, napisala je korisnica Facebooka. 

Veliki broj roditelja koji su protiv mjere, pozivaju se na značaj imuniteta, koji će kod djece neminovno oslabiti bez dodira sa vanjskim svijetom, u koji djecu, kako ironično navode neki od roditelja, mogu izvesti samo ako ih „maskiraju“ u pse, pošto za kućne ljubimce restrikcija o kretanju nema.

„Šta će biti s našim imunitetom poslije izolacije u prostoru koji je, bukvalno, bolesno dezinficiran? Mislim da ćemo umirati od obične gripe. Ja poštujem sve procedure i moja djeca su zatvorena u stanu, ali u duboko u sebi smatram da je to pogrešno. Ne mislim da djecu treba voditi u parkove, na toboganje i ljuljaške, ali na svjež zrak i planinu, treba“, stav je majke Ajle Mujanović.

‘Potencijalno opasni po okolinu’

Kao i Efendić, mnogi roditelji žale se na ponašanje djece, koja u četiri zida rade sve ono što stručnjaci smatraju da ne treba raditi. Vezani su za ekrane svake vrste i ne bave se odgovarajućim aktivnostima.

No, Krizni štab FBiH pravda odluku time da su djeca najveći prenosnici korona virusa i kao takvi, potencijalno opasni po okolinu, što je i tačno, ali ukoliko dolaze u kontakt s drugima. 

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Odgovore na pitanja koja smo željeli postaviti članovima Kriznog štaba, nakon sedmice provođenja odluke, nismo dobili. Njegov prvi čovjek Fahrudin Solak uljudno nam je savjetovao da se obratimo Uredu za informisanje Vlade FBiH, u kojem se niko nije javljao na telefon.

Drugi član Kriznog štaba, kojem nećemo pisati ime, rekao nam je da su to pitanja za Ministarstvo zdravstva FBiH, ali uz pomalo nejasnu opasku da je naredbu donio – Federalni štab Civilne zaštite, a ne pomenuto ministarstvo.

„Kao Krizni štab, mi jesmo naredili donošenje odluke. Svjesni smo šta se dešava u Italiji kada se proširila transmisija korona virusa. Mislimo da je to objektivna i realna mjera. Teško jeste, znam, jer treba 14 dana ostati u karantinu, ali moramo svi podnijeti teret ovoga što nas je snašlo“, rekao nam je on u neformalnom razgovoru.

Psiholog prof. dr. Jasna Bajraktarević iz Sarajeva u velikoj mjeri se slaže sa opaskama nezadovoljnih roditelja. Uz opasku da treba slijediti naputke odgovornih, koji, kako tvrdi, daju najbolje od sebe, ona pak, sa profesionalnog stanovišta, tvrdi da se djeci ne treba zabraniti izlazak napolje, upozavajući na posljedice u njihovom ponašanju i razvoju.

‘Krizno upravljanje kao nepoznanica’

„Ide nam sunčani period i neophodna nam je mogućnost da izađemo napolje, makar na određeni period, ali uz pažnju i maksimalnu osviještenost roditelja. Evo, probali smo sedmicu izdržati izolaciju, ali nakon toga, mišljenja sam da će problem eskalirati na najgori mogući način, i to u najgorem trenutku, kada korona virus u BiH bude mnogo rasprostranjeniji nego sada“, mišljenja je Bajraktarević,  koja kaže da vjeruje da oni koji donose odluke, imaju najbolje namjere, ali…

Odvojiti vrijeme za stvari za koje nemamo vremena

Ukoliko ove mjere Kriznog štaba potraju, a neminovnost ostanka u kuće se pretvori u višesedmičnu rutinu, Bajraktarević navodi da treba razgovore i aktivnosti u četiri zida prilagoditi okolnostima. Priču o (ne)opravdanoj izolaciji okrenuti na drugu stranu.

„Smijati se, šaliti, što je moguće više. Istina je da će sve ovo spasiti nekome porodicu i zbližiti  njene članove.  Treba djeci govoriti da niko ne želi znati kako je to biti bolestan, ili gledati kako im ljudi u odijelima odvode voljenu osobu u karantin. Zato treba vrijeme odvojiti na stvari koje inače ne možemo raditi, stvari za koje u normalnim okolnostima nemamo vremena“, poručuje Bajraktarević.

„Krizno upravljanje je nešto što jako malo ljudi istinski zna raditi i za šta su se školovali. U trenutku donošenja odluke, to je predstavljeno kao spas, u smislu, neko brine za djecu. No, niko ne računa o tome da dan ima 24 sata i da se sa malom djecom teško može podnijeti takva izolacija. To je bilo nešto kao ad hoc rješenje, za koje se nakon tri dana shvati da nije logično. Generalno gledajući, imamo državu koja donosi čudne odluke, ali mi koji se ne slažemo s njima trebamo pokušati ići sa konkretnim prijedlozima i zahtjevima da se odluke izmijene. Hajdemo tražiti izmjenu odluke, neka mediji i roditelji reaguju i zahtijevaju drugačije mjere“, dodala je.

A do tada, ukoliko mjere ostanu na snazi, bit ćemo svjedoci tragikomičnih scena sa sarajevskih ulica. Ono što je u ratnom periodu bilo izbjegavanje granata i metaka, sada je izbjegavanje policijskih patrola, u nastojanju roditelja da, uprkos zabrani, djeci priušte zrake proljetnog sunca i malo čistog zraka.

Nadu za roditelje koji se ne slažu s mjerama ponudila je nezavisna zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo Jasna Duraković, koja je na svojoj Facebook stranici napisala da je uputila inicijativu prema Vladi KS-a i Kriznom štabu da hitno upute prijedlog izmjene mjera zabrane kretanja za djecu mlađu od 18 godina, navodeći da je “ta represivna mjera suluda i da je Federacija BiH usamljena u tom treniranju strogoće”.

 Izvor: Al Jazeera