Rizična igra rekonstrukcije federalne Vlade

Sam smisao rekonstrukcije iz perspektive strukture parlamentarne većine se ne može dovoditi u pitanje, ali to nije dovoljno.

BiH, Federacija BiH, Kriza, Vlada, Živko Budimir, Mišljenje
Nije isključeno da predsjednik Federacije predloži svog kandidata, koji će podjednako biti neprihvatljiv i SDPBiH i dva HDZ-a [Anadolija]

Piše: Enes Ratkušić

Peripetije oko rekonstrukcije Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, koje, prema nekim naznakama, ulaze u završnu fazu, prema drugim, opet, otvaraju paket novih proceduralnih, ali i međustranačkih problema, odvijaju se u gotovo nadrealističkoj atmosferi. Sagledavajući, naravno, slučaj iz perspektive refleksija odgovornih aktera cijelog procesa. Uistinu neke posebne razlike između izjave Dragana Čovića da "nakon petka ništa neće biti isto" i one čuvene prijeratnog premijera Muhameda Čengića da će pravna država u Bosni i Hercegovini početi funkcionirati "od ponedjeljka" nema. Kao da prisustvujemo logici "vječnog vraćanja istog".

Ne treba neke posebne mudrosti da bi se "drama" vezana za rekonstrukciju federalne Vlade mogla ocijeniti objektivno na način koji bi implicirao kako stvarne, tako i one "skrivene" razloge, koji motiviraju i jedne i druge, i zagovornike promjena, ali i branioce stava po kojem ne postoje objektivni razlozi za njenu smjenu.

Kao da prisustvujemo logici 'vječnog vraćanja istog'.

Sam smisao rekonstrukcije federalne Vlade iz perspektive strukture parlamentarne većine se, ruku na srce, ne može dovoditi u pitanje. Vlast u demokratskom društvu u skladu s svim oficijelnim definicijama treba instalirati većina. Ali, problem je u slučaju izvršne vlasti u Federaciji upravo napravila ta većina. Umjesto da navedeno demokratsko načelo promovira glavnim razlogom zbog kojeg pokreću proceduru promjene, vladajuća "četvorka" već mjesecima uporno naglašava kako to čini zbog loše vladavine postojeće federalne Vlade.

Legitimirajući problem na taj način, "četvorka" je zapravo cijeli slučaj dovela do apsurda. Drugoj strani, političkim strankama predvođenim Strankom demokratske akcije, na taj način se dalo za pravo da brane stav po kojem federalnu Vladu nema smisla mijenjati, jer ona radi dobro, što je i premijer Nermin Nikšić u više navrata javno izjavio. Ove stranke su shodno tome sve probleme i blokade vezane za rekonstrukciju ocijenjivale nerazumnim, uz sve i nezakonitim.

'Dobri i loši momci'

Ono što je jedan ovako upakovan zahtjev čini još apsurdnijim manifestira se u začudnoj diferencijaciji, odnosno da federalna Vlada ne funkcionira jer je podijeljena na "dobre i loše momke", tako da izglasavanje nepovjerenja Vladi ne podrazumjeva da doprinos lošoj vladavini daju premijer Nikšić ili Zukan Helez, nego su problem Ante Krajina, Selmir Kaplan, Erhad Trhulj...

No, među onima koji odlučuju ima ih i koji tako ne misle. Kako se nepovjerenje ukazuje vladi kao jednom timu, doima se logično ono na čemu insistira predsjednik Federacije Živko Budimir, a to je zahtjev da nova vlada podrazumijeva i nove ljude. Njegov koncept nove vlade ne podrazumjeva Nikšića, Heleza još manje, i upravo u tim suprotnim viđenjima leži suština problema.

Ni tamo gdje se obično misli da će sve teći glatko nisu isključeni problemi.

Sve što se trenutno događa kroz parlamentarnu proceduru, od posezanja za "vitalnim nacionalnim interesima", imenovanja sudija, koji će, ukoliko se kompletiraju, ta posezanja proglasiti neustavnim, do primjedbi Mirsada Kebe o nezakonitosti parlamentarnih zaključaka, bit će najobičnija šala spram onoga što će uslijediti - predlaganje imena za novu federalnu vladu. Naravno, iz perspektive njihove stranačke pripadnosti.

Ipak, ni tu, gdje se obično misli da će sve teći glatko, nisu isključeni problemi. Budimir, Kebo i Svetozar Pudarić moraju se usaglasiti oko imena novih djelitelja pravde, a to ni izdaleka neće biti jednostavno. Sam Pudarić, kao jedan od potpredsjednika Federacije, još je na početku mandata, kada se sudska ekipa mogla kompletirati, zaustavio proces imenovanja predloženih sudija, ma koliko on tu činjenicu osporavao. Vraćeno mu je zaustavljanjem njegovog prijedloga prije nekoliko mjeseci. Pudarić agitira i podvlači da u Ustavni sud Federacije mora ući isključivo osoba stranački neopredijeljena, što se kao princip ne može dovoditi u pitanje. Problem je samo u činjenici što su isuviše svježa sjećanja da je on za sudiju predložio Lidiju Korać, koja je članica najvišeg stranačkog tijela - Predsjedništva Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine.

Nova koalicija

Oganj koji plamti na relaciji između "četvorke", s jedne, i SDA Hrvatske stranke prava (HSP) Bosne i Hercegovine i Narodne stranke Radom za boljitak, s druge strane, zasigurno će zahvatiti zgradu "nove koalicije". Sasvim logično, jer SDPBiH na premijerskoj funkciji želi zadržati Nikšića, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (tačnije, njen lider Čović) na mjestu predsjednika Federacije već vidi govorljivog Marinka Čavaru. Ali, kako Budimira ne daju Amerikanci, nije isključeno da će dva HDZ-a uzurpirano mjesto nastojati nadoknaditi na kakvoj drugoj poziciji.

U cijeloj priči, naravno, nije isključeno da sam predsjednik Federacije predloži svog kandidata, koji će podjednako biti neprihvatljiv i SDPBiH i dva HDZ-a s druge strane, o čemu se u kuloarima uveliko govori, i to kandidata kojeg Čović ne želi vidjeti ni na periferiji političkih zbivanja, a kamo li na mjestu premijera. Uz to, iz ministarske fotelje ima da "leti" i Helez. Budimir će to neizostavno zatražiti.

Ulazak u vlast smirio bi mnoge u dva HDZ-a, koji mjesecima iščekuju imenovanja.

Cijeli slučaj dodatno je iskompliciran ulaskom u igru "ključnog igrača", koji deklarativno ne želi igrati, ali redovno odlučuje utakmice. Riječ je, dakako, o strancima - u ovom slučaju Američkoj ambasadi i Uredu specijalnog predstavnika Evropske unije u Bosni i Hercegovini. Uobičajena sintagma stranog faktora da cijeli posao imaju obaviti domaći političari masu puta se pokazala klasičnom diplomatskom foluškom. Tako je i ovoga puta, jer poruka je jasna: rekonstrukcija federalne Vlade - da, ali samo uz obavezan ostanak Budimira na čelu Federacije, što će cijeli slučaj dovesti do usijanja.

Ovakava vrsta instrukcije, međutim, potpuno je neprihvatljiva za Čovića, koji Budimirov odlazak podrazumijeva kao najvažniji detalj, rekonstrukciju svih rekonstrukcija. Ulazak u vlast, naravno, smirio bi mnoge u dva HDZ-a, koji mjesecima iščekuju imenovanja. Pogotovo one koji će zauzeti ministarske fotelje, ali i one koji sebe već vide u upravnim odborima lukrativnijih firmi u državnom vlasništvu. Pitanje je, međutim, kako sve to bez problema provesti s čovjekom koji amenuje sve važne odluke - Budimirom.

Kolač i mrvice

Ključno pitanje koje se Čoviću nameće u ovakvoj konstelaciji odnosa, odnosno mogućih reperkusija, glasi - kako očuvati poziciju HDZBiH kao najače političke stranke u hrvatskom narodu? Na čemu, drugim riječima, graditi političku kampanju za naredne izbore, ako sad, poslije godinu dana nakon ponuđenog kolača, prihvati "mrvice"?

Ne zaboravimo da lider HDZBiH još februara 2011. godine, prilikom posljednjeg pokušaja formiranja aktuelne federalne Vlade sa dva HDZ-a u njenom sastavu, nije želio prihvatiti ponudu "4+1" (četiri ministarske pozicije i predsjednik Federacije). Šta se na tom ključnom sastanku, koji su također vodili stranci, tada dogodilo manje je važno. Da li se Čović sam "prevario u računu", ili je za sve bila kriva loša asistencija nedovoljno obaviještenog lidera HDZ 1990 Bože Ljubića da mogu iznuditi više, tema je koja je u dva HDZ-a stavljena ad acta, a sva krivica prebačena na strance.

U čemu se ogledao smisao tolike borbe da bi se nakon godinu i po dobilo znatno manje?

Ono što je danas na "sonu" je da će se sada, odluče li ući u proces formiranja nove federalne vlade, morati zadovoljiti sa tri ministarska mjesta. Pitanje koje se samo od sebe nameće - u čemu se ogledao smisao tolike borbe da bi se nakon godinu i po dobilo znatno manje? Drugim riječima - da li Čović, uvažavajući sve naprijed navedeno, smije zaigrati na takvu kartu? Kako očuvati vlastitu poziciju, obrazložiti vlastitom članstvu i glasačima, da se između većeg i manjeg kolača vlasti opredijelio za manji? Može li to biti valjan predizborni kapital koji stranci i njemu osobno može garantirati uspjeh?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Teme: 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.