Revolucionarna garda, vojska iranskog ajatolaha

Iranska revolucionarna garda
Ministarstvo finansija: Pojedinci i entiteti podržavali su iranske snage Revolucionarne garde i njezine elitne strane paravojne i špijunske mreže (EPA)

Povećanje napetosti u regiji Zaljeva pažnju usmjerava na iransku Revolucionarnu gardu, koja želi naglasiti svoj suverenitet nad Hormuškim tjesnacem, stoga ne oklijeva oboriti američke bespilotne letjelice i zaplijeniti britanske naftne tankere.

Revolucionarna garda je ideološka vojska, koja je odgovorna samo vrhovnom vođi zemlje, ajatolahu Aliju Khameneiju.

Ne smatra se dijelom iranskih oružanih snaga u organizacijskom smislu, već ima nezavisnu komandu, koja naredbe prima direktno od Khameneija.

Prema procjenama Međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu, Revolucionarna garda broji 350.000 vojnika, dok Centar za međunarodne i strateške studije u Washingtonu tvrdi da taj broj ne prelazi 120.000 vojnika.

Vrijednosti Islamske revolucije

Revolucionarna garda osnovana je 5. maja 1979. godine, nakon uspjeha Islamske revolucije u Iranu i svrgavanja šahovog režima, odlukom vrhovnog vođe Islamske revolucije, ajatolaha Ruholaha Khomeinija, pod čiju su direktnu kontrolu stavljene ove snage.

Glavni cilj osnivanja ove jedinice bio je okupiti različite vojne skupine koje su se pojavile nakon Islamske revolucije u jednu strukturu odanu nastalom režimu, kako bi ga mogla štititi i postići ravnotežu s redovnim oružanim snagama koje nisu sudjelovale u Islamskoj revoluciji, a čiji su pojedini oficiri ostali vjerni vladavini šaha.

Nakon pada šaha, nove vlasti su shvatile da im je potrebna velika snaga predana ciljevima novog režima i odbrani “vrijednosti i načela Islamske revolucije”.

Vojnici skupine Pasdaran, još jednog od naziva ove elitne iranske vojske, poznati su po religijskom zanosu, apsolutnoj odanosti režimu i spremnosti da ga brane od “unutrašnjih i vanjskih neprijatelja”.

Zbog toga su im lideri države iskazali posebnu počast i dozvolili su im da imaju veliki utjecaj u državnim institucijama – kako u političkoj, tako i u ekonomskoj sferi života.

Od raketa do nafte

Posmatrači vjeruju kako je jedan od najvećih dokaza utjecaja koji Revolucionarna garda ima na državu zapravo dolazak jednog od njenih pripadnika u Predsjedništvo Islamske Republike, odnosno tadašnjeg predsjednika Mahmouda Ahmadinejada.

Mnogi kadrovi Revolucionarne garde ušli su u vitalne institucije države, među kojima se posebno ističu sekretar Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti Ali Larijani i šef policije Mohammad Bagher Ghalibaf.

Također, jedan broj njih je bio aktivan u građevinskom i naftnom sektoru.

Revolucionarna garda je igrala ključnu ulogu u ratu protiv Iraka između 1980. i 1988. godine.

Smatra se paralelnom vojskom, s vlastitim zračnim i pomorskim snagama.

Iako Revolucionarna garda učestvuje, skupa s iranskom vojskom, u obavljanju poslova granične kontrole, raspolaže sofisticiranijom vojnom opremom, odnosno balističkim projektilima srednjeg dometa Shahab-3.

Trećina iranske ekonomije

Tokom američke okupacije Iraka Washington je optužio Pasdaran da, preko svojih snaga Quds, pruža pomoć šiitskim skupinama u Iraku, što je Teheran demantirao.

Posmatrači smatraju da Revolucionarna garda podržava pokrete otpora, prije svega libanski Hezbollah.

Basij, paravojna jedinica sačinjena od omladine i studenata, jedna je od snaga u sastavu Revolucionarne garde, čiji se broj procjenjuje na deset miliona.

Oni djeluju pod komadom Revolucionarne garde koja je zadužena za njihovu obuku i opskrbu oružjem.

Revolucionarna garda kontrolira trećinu iranske ekonomije, šireći svoj utjecaj na brojne dobrotvorne organizacije, zaklade i podružnice.

Uključena je u brojne ekonomske projekte vrijedne više milijardi dolara u oblasti nafte, gasa i infrastrukture, a potom slijede velike finansijske i investicijske institucije u Iranu, koje obuhvataju brojne proizvodne i uslužne djelatnosti, među kojima su izgradnja puteva, nafta i telekomunikacije.

Revolucionarna garda ima odbrambene i odvraćajuće sposobnosti, kao što su raketni sistemi sposobni za nošenje bojnih glava, koji mogu ispaliti 1.400 malih bombi na metu.

Pod američkim sankcijama

Zvaničnici Revolucionarne garde tvrde kako imaju hiljade vojnika obučenih za izvršenje samoubilačkih napada.

Revolucionarna garda je značajno poboljšala svoje vojne sposobnosti u proteklim desetljećima.

Pored vojnih vježbi, koje povremeno provodi tokom godine, uspijeva razviti i brojne vrste oružja, a posebno napreduje u proizvodnji bespilotnih letjelica i raketa, među kojima su rakete Shahab-1, Shahab-2 i Shahab-3, pored sistema protivzračne odbrane i cyber ratovanja.

Dok rakete tipa Shahab-3 imaju domet oko 300 kilometara, iranski stručnjaci su uspjeli razviti rakete Shahab-4 i Shahab-5, za koje se očekuje da će imati domet od 5.000 kilometara.

Kao dio psihološkog ratovanja, Pasdaran povremeno otkriva novo sofisticirano oružje i druga testiranja, stavljajući naglasak na to da su iranski stručnjaci radili na njihovom izumu ili razvoju.

Sjedinjene Američke Države nametnule su finansijske sankcije Revolucionarnoj gardi zbog navodne povezanosti s terorizmom.

Kršenje ljudskih prava

Ovakve mjere imaju za cilj oslabiti finansijske mreže ove skupine te zamrznuti bilo kakvu imovinu povezanu s Revolucionarnom gardom prema zakonima SAD-a.

Američkim poslovnim subjektima zabranjuje se uspostavljanje bilo kakvog odnosa s Revolucionarnom gardom, kojoj se onemogućava pristup američkom bankarskom sistemu, što komplicira međunarodne transakcije.

Revolucionarna garda je već ranije bila meta pravnih i finansijskih sankcija koje su Sjedinjene Američke Države nametnule Teheranu zbog balističkog programa i zbog optužbi za kršenja ljudskih prava.

Izvor: Al Jazeera