Reprezentacija BiH: Od ispunjenih snova do košmara

Nakon Brazila, reprezentacija Bosne i Hercegovine nije otišla niti na jedno veliko takmičenje (EPA)

Umjetnost uništavanja nešto je što je u Bosni i Hercegovini davno dovedeno na najviši mogući nivo, kao svojevrsno mjerilo jada i bijede društva u kojem se njegovim žiteljima ne ostavlja mnogo za slavljenje i radovanje.

U očaju sivila, slavilo se u Bosni i Hercegovini sve i svašta, pa i ono što van njenih granica slavio ne bi niko, no ono što se slavilo 2013. godine bilo je mnogo više od slavlja. Bio je to delirij kojim je propraćen gol Vedada Ibiševića iz Litvanije, koji je fudbalsku reprezentaciju po prvi put odveo na Svjetsko prvenstvo, ono u Brazilu 2014. godine. Nakon toliko godina muke, patnje, suza i znoja, reprezentacija Bosne i Hercegovine je snove svih koji je vole pretvorila u stvarnost.

“Tamo nam je i mjesto, Bosna je šampion”, slavodobitno su komentarisali euforični Bosanci i Hercegovci, već vidjevši svoje fudbalere u drugoj rundi takmičenja, u demonstraciji inata kojim bi se svijetu pokazalo da se s njima nije šaliti.

Krhka kombinacija za jači temelj 

Neovisno o rezultatu, plasman na Mundijal 2014. je, prema svim pokazateljima, fudbalsku Bosnu i Hercegovinu trebao lansirati ka nebu. Silan novac koji se slio u kasu Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, rast koeficijenta za naredna takmičenja, jačanje reprezentativnog imidža, eksplozija interesa sponzora… sve je to trebalo biti ugrađeno u temelj jedne nove reprezentacije, koja bi i sutra ponovila isti podvig, a možda ga čak i nadmašila.

Trebalo je, no sve je otišlo u pogrešnom smjeru, u novom poglavlju bosanskohercegovačke umjetnosti uništavanja, za koje će svako uperiti prst u onog do sebe.

Postavit će se pitanje – gdje se pogriješilo pa se reprezentacija poslije brazilske avanture, nakon svega pet godina, tako stropoštala na tlo? Kako je reprezentacija, za čije se utakmice ulaznica tražila kao suho zlato, došla na nivo da ne može napuniti niti tribine stadiona Bilinog polja kada joj u goste dođe četverostruki svjetski prvak Italija? Gdje je nestao njen kult?

Nakon Brazila, reprezentacija Bosne i Hercegovine nije otišla niti na jedno veliko takmičenje, a šlag je stavljen prije nekoliko dana, epilogom jednog od najlošijih ciklusa u historiji poslijeratne Bosne i Hercegovine, onog za Evropsko prvenstvo 2020. godine, u kojem je Biosna i Hercegovina, nakon niza užasnih utakmica, završila tek na četvrom mjestu u grupi. Činjenica da je selekcija Bosne i Hercegovine u petogodišnjem slobodnom padu navodi na zaključak da je Brazil bio samo “pozitivni incident”.

Šta je razlog tome i ko je kriv? Igrači? Selektori? Oboje? Pogrešan rad Nogometnog/Fudbalskog saveza? Neznanje? Balkanski mentalitet, koji pobjednike kažnjava pretvaranjem u gubitnike? Stručnjaci tvrde – sve to zajedno.

Sušić: Kvalitet glavni, a njega nema

Safet Sušić, koji će ostati upisan u historiji kao prvi (za sada i jedini) selektor koji je odveo reprezentaciju Bosne i Hercegovine na jedno veliko takmičenje, mišljenja je da razlog neuspjeha leži u nekvalitetu, odnosno, da Bosna i Hercegovina nema dovoljno dobre fudbalere koji bi mogli slijediti trend generacije koja je dotakla vrh.

“Ovo je vjerovatno jedna od najslabijih generacija reprezetacije Bosne i Hercegovine. Mnogo je dobrih fudbalera otišlo – Emir Spahić, Zvjezdan Misimović, Vedad Ibišević… – a trebat će mnogo vremena da se napravi nova. Kvalitet igra najveću ulogu, a sada ga nedostaje, mada sam mišljenja da se i u ovakvim okolnostima mogla sastaviti bolja reprezentacija, koja bi bez problema zauzela drugo mjesto u grupi, ispred Finske i nikad gore Grčke”, kaže Sušić, koji dodaje da reprezentacija Bosne i Hercegovine ima i tradicionalni problem prepotentnosti, koji joj se isuviše često razbije o glavu.

“Liga nacija nas je zavarala. Kada smo osvojili prvo mjesto u grupi, stvorilo se previše euforije, a mi smo, kao i obično, mislili smo da smo najbolji. I onda se desi ovo što se desilo”, dodao je Sušić.

Svi stručnjaci složit će se u jednom – Bosna i Hercegovina nema dovoljno kvalitetnih fudbalera, a nema ih gdje niti tražiti. Fudbaleri ponikli ili stasali u dijaspori nestaju sa bh. radara, a s njima i dobri rezultati, dok ih nema ko adekvatno zamijeniti. I tako, kako stari odlaze, mijenjaju ih lošiji, a takav trend traje već pet godina.

Zašto država koja je uvijek bila na glasu za zemlju talenata koje nije teško izbrusiti u zvijezde više ne proizvodi dobre fudbalere?

‘Lažna nada i zamazivanje očiju’

Admir Smajić, koji je prije rata u dresu beogradskog Partizana osvojio tri titule prvaka bivše Jugoslavije, a nakon rata igrao za selekciju Bosne i Hercegovine, vodio njenu mladu reprezentaciju i bio član stručnog štaba A tima, kaže da kvalitetnih igrača nema zato što im bh. liga ne nudi šansu za razvoj i napredovanje.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“U moje vrijeme, dok sam igrao u Partizanu, uvijek smo u ekipi imali dovoljno mladih fudbalera koji su dobijali šansu da igraju. A sada, kako sam vidio, mladi fudbaleri u Bosni i Hercegovini nemaju priliku da igraju jer im mjesta uzimaju nekvalitetni fudbaleri, koji se dovode iz okolnih zemalja. I kako će onda oni napredovati? I u kakvim uslovima?”, upitao je Smajić, koji dobar dio odgovornosti za neuspjeh reprezentacije prebacuje na Nogometni/fudbalski savez Bosne i Hercegovine.

“Najlakše bi bilo reći da su krivi igrači i selektor. Sigurno je da i oni snose krivicu, ali ako bi se pravila neka dublja analiza, mislim da nas je ovdje doveo rad svih organa Saveza. Iz godine u godinu navijačima daju lažnu nadu, pričaju o historijskim i odlučujućim utakmicama, zamazuju oči drugim stvarima, a pobjede koriste da nam sve ostalo predstave sjajnim. Niko nije objektivno sagledao stanje, ukazao na probleme i ponudio plan za njihovo rješavanje. Od ove trenutne generacije jače su bile gotovo sve poslijeratne, što ukazuje na to da sav dosadašnji rad u Savezu i u reprezentaciji nije adekvatan prohtjevima današnjeg fudbala. Kod njih ne vidim niti viziju, niti plan, niti ljude koji bi ih imali. Sve je naopako”, govori Smajić.

Sličnog je mišljenja i Elvir Bolić. Nekadašnja zvijezda Fenerbahcea i reprezentativac Bosne i Hercegovine prst je uperio u Nogometni/fudbalski savez Bosne i Hercegovine, koji, kako kaže, nije stvorio uslove da se opšta krvna slika fudbala u Bosni i Hercegovini popravi, a samim tim da se stvori sistem i kvalitetnija reprezentativna baza.

Bolić: Problemi će biti još izraženiji

“Tačno je da veliki dio krivice za neuspjehe snose igrači i selektori. Tako je uvijek. No, treba postaviti pitanje zašto se ne pojavljuju i fudbaleri iz bh. lige, na koje bi se moglo računati za reprezentaciju? Taj problem izražen je jako dugo, s tim što smo ranije imali dovoljno fudbalera iz inostranstva da popune reprezentaciju. Sada ih nema. Dakle, sada imamo problem jako slabe lige, loših uslova i neadekvatnog rada u klubovima, najprije kada je riječ o mladim fudbalerima. Kako stvari stoje, taj problem u budućnosti će biti još izraženiji i to je razlog zbog kojeg u bh. ligi ne postoje dovoljno kvalitetni fudbaleri na koje bi reprezentacija mogla računati”, tvrdi Bolić.

Reprezentacija Bosne i Hercegovine se još uvijek može dočepati Eura 2020, kroz doigravanje Lige nacija, no, Bolić je mišljenja da bi to samo ponovo prikrilo stvarne probleme bh. fudbala.

“Ako odemo na Euro, vratit će se moral i u ekipi i među ljudima, ali problemi će ostati. Neće se mnogo šta promijeniti, jer bi uspjeh samo ponovo bacio probleme pod tepih i zamazao nam svima oči. Tako je bilo i sa Brazilom. Bez obzira šta da se desi u tom baražu, generalno stanje našeg fudbala je loše, a plašim se da će, kako vrijeme bude odmicalo, biti sve gore, jer ne vidim nikakav konkretan pomak u radu Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine. Sve se svodi na to da li se pobijedilo ili ne, a ako se pobijedi, niko ne priča o problemima. Svi ušute”, dodao je Bolić.

Gdje, onda, leži rješenje za reprezentaciju Bosne i Hercegovine? Smajić smatra da je to, prije svega, povratak u realnost i na “fabričke postavke”.

“Pred reprezentaciju ne treba stavljati velike ciljeve. Treba želje i realnost dovesti u egal i biti svjestan da su od nas trenutno bolji i Finci. To je, jednostavno, tako. Onda treba krenuti od početka, dovesti ljude koji bi zasukali rukave, a koji ozbiljno shvataju fudbal. I moramo prestati razmišljati tako da nam je to što nismo otišli na Euro najveći problem, umjesto da temeljni problem bude ono što je dovelo do toga da ne odemo”, zaključuje Smajić.

Izvor: Al Jazeera