Registar koji to nije

Iistinski borci samo traže registar koji će jasno i transparentno prikazati ratni put svakog evidentiranog pojedinca, piše autor (EPA)

Federalno Ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata objavilo je Jedinstveni registar boraca/ branitelja. Tiho, gotovo pa tajno, kao da se nečega stide ili plaše. Na zvaničnoj internet stranici link, s naslovom PRAVILNIK – JEDINSTVENI REGISTAR, osvanuo je prošle sedmice bez novinara i press konferencije, bez pojašnjenja, bez slavlja svojestvenog dugodecenijskoj vlasti i za mnogo manje zahtjevne poteze. Sada, kad smo se načudili toj tajanstvenosti, mahalski zavirili u sadržaj registra i provjerili koji je političar i koliko dana proveo na ratištima ili u vojnim formacijama, a koji nije i koga jednostavno u registru nema, vrijeme je za neumitne činjenice.

Registar je, kažu rječnici značenja riječi i pojmova, abecedni ili azbučni popis imena, a ima svoje značenje i u drugim oblastima – pravu, muzici, informatici. Ono što je objavljeno na zvaničnoj internet stranici Ministarstva za boračka pitanja entiteta Federacija Bosne i Hercegovine ne odgovara tom objašnjenju. Dakle, nije objavljen registar, nego je javnosti omogućena pretraga nevidljive i nedostupne baze sa imenima pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vijeća obrane i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine.

Nigdje ne možete otvoriti spisak pripadnika oružanih formacija – niti po abecednom, niti po nekom drugom redoslijedu. Javnost tako ostaje uskraćena za mnoge bitne informacije – koliko je ukupno registriranih, kojim su konkretno jedinicama ili formacijama pripadali (brigadama, četama, generalštabu, zapovjedništvu…), da li su tokom rata mijenjali formacije, iz borbenih prelazili u neborbene (ili obrnuto), ima li registriranih dezertera koji su kasnije, općom amnestijom i odgovarajućim zakonom, oslobođeni od krivičnog progona…

Dvosmisleni resorni ministar

Pripadnici organizacija koje okupljaju boračku populaciju, uglavnom demobilizirane borce, dvije godine su protestirali u većim ili manjim grupama, tražeći objavu jedinstvenog registra, koja bi jasno odgovorila na pitanja koliko je bilo aktivnih branitelja i kako se broj od 250.000 pripadnika oružanih snaga na kraju 1995. godine popeo na 595.000 po sadašnjim evidencijama. Oni su tada otvoreno izrazili sumnju da se tokom proteklih 25 godina na spiskove dopisivalo neselektivno i bez odgovarajuće procedure, kako bi se mnogim stranački podobnim kadrovima “ispeglala” ratna biografija.

Ključno pitanje – na koje ni ovo što je objavljeno, a nakane vlasti dokazuju da neće ni naknadno – ne daje odgovor je koji su izvori na temelju kojih su podaci prikupljeni: Jesu li u dokazivanju ratnog staža korištene evidencije jedinica i ratnih službi, ili su u registar ušli i oni koji su svoj ratni put dokazivali uz dva svjedoka? Evidencije u kantonima, sumnja se, pune su naknadno upisanih imena na temelju izjava svjedoka. To, samo po sebi, ne mora značiti zloupotrebu, ali je važno znati koliko je bivših boraca evidentirano na takav način. Da je namjera vlasti bila iskrena, procedure u pravljenju registra bile bi iskorištene za brisanje iz evidencije onih koji boračkoj populaciji ne pripadaju, a ne puko prikupljanje kantonalnih evidencija.

Dvosmislena je, stoga, izjava resornog ministra Salka Bukvarevića da su dostupni podaci podložni izmjenama i dopunama. Ministarstvo će, kaže, i dalje izvršavati svoju obaveze da svakodnevno ažurira podatke u Registru. Izmjene i dopune mogu ići u pravcu ispunjenja funkcije ovakvog registra, ali mogu biti instrumentom skrivanja višegodišnjih zloupotreba u oblasti vojnog evidentiranja. Porazan je podatak da je prvi sveobuhvatni registar, a i on manjkav I nedosljedan, objavljen nakon dva i po desetljeća. Ako se ukupni broj iz trenutne službene evidencije boraca (595.000) podijeli s brojem proteklih godina, matematika kaže da je od kraja rata do danas bilo dovoljno temeljito obraditi evidenciju šest pripadnika oružanih formacija dnevno i da bi registar u potpunosti bio završen prije roka. I ispoštovao bi zahtjeve boračkih organizacija.

Konkretan Komšićev prijedlog

Izgleda formalno, ali pozicija linka s Registrom na samoj zvaničnoj stranici, u gornjem desnom uglu, vizuelno se ne izdvaja od ostalih sadržaja. Istina, naslov je ispisan velikim slovima. Za one s manje strpljenja ili informatičkih vještina – nedostupan. Kad se podstranica Registra, ipak, otvori – sadržaj šturo pojašnjava pravni osnov za objavu registra – Zakon o pravima boraca i članova njihovih porodica. I tada, ukoliko ste u rubrici pretraga pravilno ukucali prezime i ime borca/branitelja, ako ono postoji u registru, pojavit će vam se podaci – prezime i ime, ime oca i datum rođenja, potom klikom na ime dobit ćete broj provedenih dana u oružanim formacijama i u kojoj komponenti vojske/policije: Armiji Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskom vijeću obrane i Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine.

Zakonodavac je dao rok nadležnim službama od šest mjeseci od stupanja Zakona o pravima demobiliziranih boraca na snagu da ove podatke dopune ključnim zahtjevom boračkih udruženja – da se u Registru navede da li je provedeno vrijeme u ratu bilo u borbenim jedinicama ili u pozadini, u pogonima namjenske industrije ili prištapskim formacijama. Do isteka tog roka ostalo je tri mjeseca, pa ostaje nejasno zašto se s objavom nepotpunog Registra žurilo. Kad je čekao 25 godina, mogao je i ta tri mjeseca, pa da bude kompletan.

Trenutni predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić, kao pripadnik Armije Bosne i Hercegovine, predlagao je javno da traženi registar bude selektiran po jedinicama. Komšić je u jednom intervjuu pojasnio da za osnovu treba uzeti nivo brigade ili policijske uprave. Prema njegovim riječima, tada bi jednostavno bilo ustanoviti da li je neko ime dodano ili je neko izostavljen i za kratko vrijeme bilo bi moguće utvrditi je li bilo zloupotrebe ili ne. Borci se međusobno znaju i nema boljeg filtera u procesu koji se želi predstaviti kao transparentan. Komšić je tada, dok je Registar još bio u fazi nastajanja, rekao da je dopisivanje imena na spiskove boraca dio političkog projekta stvaranja stranačke glasačke infrastrukture, koji kroz glasanje na izborima vraćaju dug što su ubačeni na te spiskove.

Šta je s ‘herojima u bijelom’?

Kad je već prošlo toliko godina, zakonodavac i Vlada, odnosno Ministarstvo, mogli su razmisliti o načinu kako da, s punim opravdanjem, u ovu evidenciju dodaju nekoliko hiljada osoba koje su, ovo je sud autora koji je on u stanju braniti, ali na nekom drugom mjestu, imali veći doprinos u odbrani od mnogih registriranih boraca/branitelja. Ljekare iz rata dugo smo zvali “herojima u bijelom”, pa se tokom godina i to malo izgubilo, pa onda, pekari, vatrogasci, članovi Crvenog križa/Crvenog polumjeseca… Radnici Fabrike duhana Sarajevo su ratnih godina blagosiljani na sva usta – cigarete koje su proizvodili bile su platežno sredstvo, sedativ, drug za samoću i bol, lijek ranjenima, motivacija zdravima. Ne bi bilo pošteno dovesti ih u istu ravan s prvoborcima, ali nije pošteno ni ostaviti ih na marginama.

Federacija Bosne i Hercegovine dobila je Registar koji neće ispuniti svoju temeljnu funkciju. Javnost ne zna koliko je branitelja ukupno, kakva je njihova struktura, kako je broj branitelja s godinama narastao, resorni ministar i Ministarstvo su pokazali da ne žele postaviti prioritete onako kako i demobilizirani borci. O transparentnosti je ovdje izlišno govoriti. A istinski borci samo traže registar koji će jasno i transparentno prikazati ratni put svakog evidentiranog pojedinca, stvarni omjer pripadnika borbenih i neborbenih formacija, jer žele na osnovu toga pokrenuti određene izmjene i dopune Zakona o pravima demobiliziranih boraca tražeći prava za demobilizirane branioce koji su bili u direktnim borbama. Istovremeno, traže mogućnost i pravo da ukažu na potencijalne zloupotrebe i imena osoba koje se nalaze na spisku a nisu bile u jedinicama oružanih snaga.

Na kraju, zanimljivo je da se nijedna boračka organizacija do danas nije oglasila povodom objave nečega što bi trebao biti registar, bilo da potvrdi da je time njihov zahtjev ispunjen, bilo da izrazi neslaganje i nezadovoljstvo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera