Reformom do privatnih penzionih fondova

Fondovi daju pravo dopunskog penzionog osiguranja putem članstva kojim se stiče pravo povlačenja i raspolaganja akumuliranim sredstvima (Al Jazeera)

Piše: Dženan Kulović

“Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu” stihovi su iz Krležine zbirke Balade Petrica Kerempuh koja najbolje opisuje našu viševjekovnu sposobnost prihvatanja sudbine i nespremnosti sopstvenog mijenjanja.

Posljedice takvog načina promišljanja kancerozno razaraju ostatak zdravog tkiva društva. Osam ljudi u realnom sektoru izdržava četvoricu u javnom sektoru, dok svi zajedno finansiraju ukupno trinaest penzionera. Da bolje shvatimo veličinu problema: broj penzionera se kod nas svake godine povećava, izlazeći na brojku od 10.000.

Trenutno u bh. entitetu Federacija BiH imamo više od 340.000 penzionera. To znači da u budžetu treba osigurati dodatnih više od devet miliona KM (gotovo 4,5 miliona eura) na mjesečnom nivou, odnosno dodatnih više od 100 miliona maraka (približno 50 miliona eura) na godišnjem nivou. Za penzije u prošloj godini Federalni zavod za penziono i invalidsko osiguranje ukupno je isplatio više od 134 miliona KM (gotovo 67 miliona eura).

Nastavi li se ovakav trend, država će posegnuti za povećanjem doprinosa na plate radnika, tople obroke i druge isplate. U konačnici, trošimo dvostruko više od krajnje zarađenog. Međutim, ove brojke bile bi idealan pokazatelj u zemljama poput Norveške, Finske, Švedske i drugih zemalja koje njeguju dugu tradiciju zapošljavanja u javnom sektoru, dok za tranzicione zemlje, poput BiH, rezultati nisu ohrabrujući.

Pojednostavljeno kazano, skupu državu kakva je Bosna i Hercegovina privreda neće moći izdržati. Stopa nezaposlenosti (iako nešto manja nego ranijih godina) značajno premašuje zemlje regiona. Uzmimo samo za primjer: Slovenija ima 12,3 posto, Hrvatska 15,5 procenata, Srbija 19,2 posto, Crna Gora 13,4 procenta nezaposlenih, uz trend smanjivanja u odnosu na ranije godine. Ono što nas posebno zabrinjava jeste veliki postotak nezaposlenih mladih.

Hljeb bez motike

Brojnim izbornim obećanjima politika je rasipnički dodjeljivala previše socijalnih prava da pridobije glasače. Ta prava su danas sveta i nedodirljiva. Socijalna politika, obuhvatnija nego ikad ranije, postaje veliki teret ekonomiji.

Jednom borci, drugi put penzioneri, kasnije porodilje predvode podugačku listu psihološki nedodirljivih kategorija. Lako je dijeliti, no teško je oduzimati. Stečena prava, bez obzira na to bila ona opravdana ili ne bila opravdana, teško se mogu oduzimati bez većih socijalnih nemira i otpora.

Niz stečenih socijalnih prava troši više od 30 posto bruto društvenog proizvoda (BDP), što je iznad prosjeka zemalja Evropske unije. Prosjek izdvajanja za socijalnu zaštitu u zemljama Evropske unije je 30 posto (Hrvatska 21, Slovenija 18, Njemačka 20, Francuska 30 posto).

Penziono osiguranje, zdravstveno osiguranje, osiguranje nezaposlenih, socijalna pomoć, isplata invalidnina i brojne druge privilegije napravile su od ovih zemalja oaze za one koji traže “hljeba bez motike” (free ride). Velikodušni sistemi socijalnog blagostanja daju ljudima brojne podsticaje da namjerno postanu nezaposleni, da uzimaju prijevremenu penziju i da potraže prekvalifikaciju zanimanja za dobijanje socijalne pomoći i invalidnina.

Međutim, trenutno stanje tih ekonomija obiluje visokom stopom nezaposlenosti, izrazito visokim cijenama i smanjenim brojem radnika, što vapi za kvalitetnim reformama. Međutim, takvi sistemi socijalnog blagostanja izrasli su u prava čudovišta koja su hranile vladajuće političke elite tokom prošlog vijeka.

Neodrživost penzionog fonda

Prije nekoliko dana Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u cilju nužnosti reformisanja penzionog sistema uputila je u parlamentarnu proceduru Prijedlog zakona o dobrovoljnim penzionim fondovima kao sastavnom dijelu Strategije reforme penzionog sistema. Evidentno je da postojeći fond postaje finansijski neodrživ usljed promjena privrednih i demografskih kretanja.

Prema podacima Federalnog zavoda za programiranje razvoja, koji je sačinio analizu stanja u ovom sektoru, za starosne penzije, kojih je ukupno bilo 169.894, isplaćeno je više od 76 miliona maraka (gotovo 38 miliona eura), invalidske više od 22 miliona (otprilike 11 miliona eura) i porodične više od 35 miliona maraka (gotovo 17,5 miliona eura).

Također, podaci su pokazali da je u prošloj godini prosječna starosna penzija iznosila 450,12 maraka (gotovo 225 eura), prosječna porodična penzija 333,66 maraka (približno 166 eura), a prosječna invalidska penzija 341,36 maraka (blizu 170 eura). Zanimljivo, najveći broj penzionera bio je u Kantonu Sarajevo, njih više od 86.000, za čije je penzije prošle godine isplaćeno više od 38 miliona maraka (gotovo 19 miliona eura), a najmanji broj penzionera bio je u Posavskom kantonu, njih više od tri hiljade, za čije je penzije prošle godine isplaćeno više od milion konvertibilnih maraka (blizu pola miliona eura).

Iako je postojeći penzioni fond samostalan, on, s jedne strane, ne omogućava pravednu kontrolu prava (zbog čega se stalno dešava manipulisanje različitim brojem penzionera) a, s druge strane, ne osigurava bolju kapitalizaciju prihoda (zbog čega je potrebno izdvojiti dodatna budžetska sredstva). Tako se isplata penzija doživljava kao briga države koja jača pritisak političkih predstavnika da stalno povećavaju penzije, uprkos smanjenju prihoda.

Podsjetimo da je BiH zemlja u kojoj jedan zaposlenik izdržava jednog penzionera. Upravo u cilju smanjenja pritiska na penzioni sistem Federacije BiH otpočeta je reforma kao dio Akcionog plana za provođenje Strategije reforme penzionog sistema.

Privatizacija penzionih fondova

Konačni cilj nove reforme treba usmjeriti prema privatizaciji penzionih fondova slijedeći iskustva tranzicionih zemalja, koja mogu poslužiti kao primjer najbolje prakse. Briljantan primjer privatizacije penzionih fondova predstavlja čileanska ekonomija koja doživljava preporod.

U godinama poslije privatizacije penzionog fonda dolazi do rasta stope štednje na dvocifrenu brojku, bruto društveni proizvod se dvostruko povećao i opšti standard života se osjetno unaprijedio. Državi ostaje jedino bavljenje rješavanjem problema onih pojedinaca koji nisu socijalno zbrinuti.

Usvajanje navedenog zakona u Federaciji BiH polazna je osnova za stvaranje privatnih penzionih fondova, koji predstavljaju jedino rješenje problema isplate penzija koji danas poprima nemjerive razmjere.

Navedeni zakon omogućava uvođenje dobrovoljnih investicionih fondova u cilju oživljavanja zamrlog i nedovoljno razvijenog tržišta kapitala. Iskustva drugih zemalja pokazuju kako dobrovoljni penzioni fondovi postaju najveći institucionalni investitori, podstičući razvoj finansijskih tržišta i promovisanjem kulture štednje.

Fondovi daju građanima pravo dopunskog penzionog osiguranja putem članstva kojim stiču pravo povlačenja i raspolaganja akumuliranim sredstvima. Kvalitetna implementacija navedenog zakona mlađim generacijama stvara šansu ostvarivanja dodatnih prihoda u starosti.

Tako će korisnici dobrovoljnih penzionih fondova osiguravati primanja iz dvostrukih izvora: povlačenjem akumulirane štednje iz dobrovoljnog penzionog fonda i isplatom redovne penzije iz federalnog penzionog sistema.  

Reforma penzionog sistema koja bi, konačno, trebala rezultirati stvaranjem privatnih penzionih fondova donekle će otkloniti opisanu neravnotežu. Međutim, bitan dio svakodnevnih problema pripisujemo mentalnom sklopu prosječnog građanina koji radno mjesto percipira kao socijalnu, a ne kao ekonomsku kategoriju.

U rukama imamo važan infrastrukturni preduslov ispravljanja socijalnih nepravdi, ukoliko budemo išli pravcem promjena uvažavajući konsenzus svih socijalnih partnera.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera