Reforme i agende – ‘kobajagi’

Nije uzeta anamneza na osnovu koje bi bila uspostavljena pravilna dijagnoza i terapija (Al Jazeera)

Piše: Mladen Mirosavljević

Živimo u zemlji prepunoj istorijskih događaja, nesporazuma i stalnih reformi. Ima ih toliko da više niko na njih i ne obraća pažnju. Svjestan je naš narod da je sve ovo kod nas “kobajagi”. I državno ustrojstvo, i zajedništvo, i imitiranje normalnog života, u kojem je rat nastavljen drugim sredstvima. I da nije prirodno da to traje još dugo.

Kako da bude prirodno da državna administracija troši 65 odsto bruto društvenog proizvoda samo za svoje plate, u zemlji u kojoj postoje samo naznake normalne privrede. U zemlji u kojoj malo ko ne zna nabrojati koliko ima nivoa vlasti i u kojoj je najpoželjniji poslodavac država i državne firme. U kojoj niko ne zna nabrojati pet proizvoda koje ozbiljno možemo izvoziti van zemlje.

Ko bi znao da u državi, u kojoj se špekuliše da ima oko 4,5 miliona stanovnika, jer se ne objavljuju rezultati popisa, u državnoj, dvije entitetske i deset kantonalnih vlada, plus Brčko distrikt samo ministara ima 170 . A tek armija ostalih…

Niko ne voli pesimiste, a pogotovo ne vlast koja ne može obezbijediti plate i penzije, pa ma kako god to zna i umije.

Svima je jasno da je bez podrške, recimo, Međunarodnog monetarnog fonda i inostranih kredita ugroženo funkcionisanje države. Zato se krediti uzimaju sve lakše i češće, ostavljajući dug budućim generacijama, koje se u međuvremenu ne isele iz Bosne i Hercegovine, da ga vraćaju.

I eto nas kod jedine stavke oko koje su se vlast u Bosni i Hercegovini, i njene elite, usaglasi bez gotovo ijednog problema i na najbrži mogući način. Pare. Naravno da niko ne voli pesimiste, a pogotovo ne vlast koja ne može obezbijediti plate i penzije, pa ma kako god to zna i umije. Koga briga za sutra, za poslije, budućnost je kod nas ionako riječ koja ne igra nikakvu ulogu.

Priča o milijardu i po eura

Kako drugačije objasniti činjenicu da entitetske vlasti i Savjet ministara Bosne i Hercegovine usvoje usaglašenu Reformsku agendu, a da ne samo da o njoj građani Bosne i Hercegovine nemaju pojma, nego o njoj nisu raspravljali ni entitetski parlamenti, niti joj je iko ni blizu pridavao značaj kao, recimo, najavljenom referendumu u bh. entitetu Republika Srpska.

A, navodno, radi se o reformama koje bi trebale imati dalekosežne posljedice po sve građane u državi. Predviđene su takve reforme za koje niko u ovoj zemlji trenutno nije spreman, pogotovo ne da ih provede za predviđene tri godine.

Ili je opet sve “kobajagi”, s obzirom da je usvajanje Reformske agende bio uslov da Bosna i Hercegovina dobije pomoć i kredite od međunarodnih finansijskih institucija i da je za Bosnu i Hercegovinu spremno 1,5 milijardi evra.

I onda je neko lijepo sjeo, napravio dijagnozu bosanskohercegovačkog čuda od države, osmislio terapiju, ali preskočivši jednu sitnicu, koju i naši ljekari sve češće potcjenjuju. Nije uzeta anamneza na osnovu koje bi bila uspostavljena pravilna dijagnoza i terapija. Zbog toga se bolesnik obično pogrešno liječi dok ne – podlegne.

Specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini, Lars Gunar Vigemark, je objasnio da će dvije trećine tih para ići kao pomoć, a jedna trećina bit će krediti.

Da pukneš od smijeha, ili muke, kako ko, u zavisnosti da li je u vlasti ili živi od plate, ili se pravi da živi.

U situaciji kada je u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, nepoznata parlamentarna većina, kada je RS pred ekonomskim kolapsom – nema toga što naše vlasti neće prihvatiti. To vam je isto kao kada vapite za bankarskim kreditom kao slamkom spasa, a u banci vas upozoravaju da pročitate u ugovoru i ono što piše najsitnijim slovima. Potpisali biste i smrtnu presudu samo da produžite agoniju. A sutra? Sutra ćemo se već nekako ponovo snalaziti, a ukućani će biti srećni da će i dalje moći lagodno da žive od tuđih para.

Već pomenuti Vigemark je pojasnio da je “to bio poticaj EU-a da otvori novi pristup EU-a prema Bosni i Hercegovini, pri čemu je fokus na socioekonomskim reformama, zajedno s borbom protiv korupcije”. Sjajno, da pukneš od smijeha, ili muke, kako ko, u zavisnosti da li je u vlasti ili živi od plate, ili se pravi da živi. Ili zna o kojoj se zemlji radi.

Povećanje poreza, akciza, smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru, strukturalne reforme u oblasti radnog zakonodavstva, jačanje fiskalnog sistema, reforma javne uprave, politike zapošljavanja u javnom sektoru, unapređenje poslovne klime i konkurentnosti, reforme socijalnih davanja, restrukturiranje javnih preduzeća, reforme zdravstvenog sektora i vladavina prava, samo su neke od tačaka koje su dio Reformske agende koju bi Bosna i Hercegovina trebala slijediti u svakoj tački najmanje naredne tri godine ako želi ijedan kredit MMF-a, Svjetske banke i Evropske unije, koja je i predlagač Reformske agende.

Ustupak Republici Srpskoj

Najvjerovatnije da je napravljen i ustupak RS-u, koja se uporno zalaže za povećanje poreza na dodanu vrijednost sa sadašnjih 17 odsto na, kako se špekuliše, 20 do 23 odsto, kao jedinoj preostaloj mogućnosti legalnog “reketiranja” građana i produžavanja sadašnje agonije.

Da ne nabrajamo sve ostalo što je predviđeno Reformskom agendom, čije provođenje trenutno zvuči kao naučna fantastika. Biće to zanimljiva utakmica između domaćih vlasti i međunarodne zajednice. Isti dan (ponedjeljak), pošto je Vlada Federacije usvojila Agendu, njen premijer Fadil Novalić, odmah je pobrojao čime će se ona sve moći pohvaliti kada 15. novembra, kada je zakazano prvo referisanje o rezultatima provođenja reformi, to bude predočavano strancima.

A, zamislite tek tamo daleku 2018. godinu, do kada će trebati provesti Reformsku agendu. Ko zna ko će tada biti na vlasti i šta će biti sa nama i oko nas i ko sve u međuvremenu može biti kriv za njeno (ne)provođenje. Objavljivanje Reformske agende, nakon što je potpisana, i rasprava o njoj u javnosti je potpuno obesmišljena a sve ono što je pratilo njeno usvajanje i potpisivanje samo je potvrdilo tezu da živimo u zemlji u kojoj je administracija postala sama sebi svrha, u zemlji u kojoj je administracija pojela državu, u kojoj se stanovnici – Bošnjaci, Srbi, Hrvati (a ne građani) – ništa ne pitaju.

Biće to zanimljiva utakmica između domaćih vlasti i međunarodne zajednice.

Nije poznato da je neko (a da nije suicidan) odsjekao granu na kojoj sjedi, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će bosanskohercegovačke vlasti provesti sistemske reforme, a da državno uređenje ostane isto; suzbiti korupciju i kriminal i preduprijediti socijalne nemire, a da ostanu na vlasti. Ukratko – da sve promijene, a da sve ostane isto, uključujući bh. vlasti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera