Oglasi

Redžepova: Najveći problem su predrasude

Kraljica romske muzike i humanitarka govori o djetinjstvu, izazovima, 55-godišnjoj karijeri, položaju Roma...
Redžepova: Svi smo mi samo obični ljudiEPA

Razgovarao: Admir Fazlagić

SKOPLJE - Životni ciljevi koje sebi postavljamo, između ostalog, test su naše izdržljivosti i strpljivosti. Malo je onih koji istraju u ciljevima, ostvare svoje snove i dugo ostanu na vrhu.

Jedna od njih je Esma Redžepova, makedonska pjevačica i velika humanistkinja, svjetski poznata kraljica romske muzike.

Povodom 55. godišnjice postojanja na muzičkoj sceni, Redžepova je nastupila u skopskoj Univerzalnoj sali.

Esma Redžepova govori o djetinjstvu, životu, statusu Roma u društvu, izazovima i veoma uspješnoj karijeri.

  • Malo ko je doživio da proslavi više od pet decenija uspješne pjevačke karijere. Danas Vi slavite ovaj jubilej. Kakav je osjećaj kada slavite jedan ovako velik jubilej i koliko je bilo teško sve ove godine biti na muzičkoj sceni?

Redžepova: Teško je opstati na muzičkoj sceni 55 godina. Rijetko koji estradni umjetnik doživi da proslavi više od pet decenija uspješne pjevačke karijere. Malo ljudi to doživi, a kako sam ja mogla da saznam, veliki Frank Sinatra je proslavio ovakav jubilej, a u Makedoniji Vaska Ilieva, moja koleginica.

Osjećaj je prelijep, maltene neopisiv. Nije bilo nimalo lako, bilo je svakakvih tegoba. No, Bogu hvala, dobro je, tu smo gdje smo. Ja sam sretna i zadovoljna, pjevala sam na više od 23.000 koncerata diljem svijeta, od kojih je trećina bila humanitarnog karaktera.

  • Imate bogatu pjevačku karijeru. Koje trenutke biste izdvojili kao najsvjetlije do sada?

Redžepova: Na moju sreću i nesreću, počela sam rano pjevati. Izdvojit ću svoju prvu pobjedu koje se uvijek rado sjećam. Imala sam samo 10 godina kada sam pobijedila na takmičenju koje je organizirao tadašnji Radio Skoplje.

Oficijelno - ne bih da budem pogrešno shvaćena da se hvalim, vjerujem to mnogi i znaju - ja sam prva Romkinja koja je izašla da pjeva na romskom jeziku. Gosine 1976. u Gandinagaru, Indiji, proglašena sam za kraljicu romske muzike, što mi je dalo veliki motiv da neumorno radim i stvaram.


Pet i po decenija na sceni [A. Fazlagić]

Žao mi je što danas nije među nama živima moj pokojni muž Stevo Teodosievski, inače veliki muzičar, veliki umjetnik i čovjek koji je otkrio mene kao vokalnog solistu, da zajedno jednim divnim koncertom krunišemo ovaj za nas veliki jubilej - 55 godina na muzičkoj sceni.

  • Vjerujem da postoje neki koncerti, putovanja i nagrade koje Vas čine posebno sretnom i ponosnom, te koje ne možete nikada zaboraviti. Možete li izdvojiti neke od njih?

Redžepova: Nikada neću zaboraviti moje gostovanje u Australiji - to je bilo impozantno. U Hyde Parku u Sydneyu, bilo je gotovo 200.000 ljudi, iz raznih država i raznih nacionalnosti, koji su mahali zastavama i pjevali sa mnom u jednom glasu. Moram istaći, veliko priznanje za mene je to što sam bila izabrana za drugi najbolji glas u svijetu od ukupno nominiranih 50, prema prijedlogu najpopularnijih radijskih stanica svijeta.

Drago mi je što sam postala i nacionalni umjetnik u mojoj državi Makedoniji, dobila sam ordenje za posebne zasluge, za afirmisanje makedonske pjesme. Također, 2000. godine u Rusiji mi je dodijeljena nagrada "Pjevačica XX vijeka", što me izuzetno obradovalo.

Nagrade svjedoče o našem uspjehu, ali sam najviše sretna što sam žena koja ima veliku, zdravu porodicu.

  • Vi ste peto od šestero djece Čanije i Ibrahima Redžepova, a odrasli ste u maloj kući u centru Skoplja. Vaš otac Ibrahim u bombardiranju Skoplja u aprilu 1941. godine izgubio je jednu nogu, ali se ipak trudio da zaradi i da na dostojanstven način zbrine svoju porodicu. Bio je čistač cipela, pri čemu ste mu Vi često pomagali, a radili ste i mnoge druge poslove. Život Vas nije milovao nimalo još od samog početka. Kako biste opisali Vaše djetinjstvo?

Redžepova: Moje djetinjstvo je bilo jako teško, ali to sam iskoristila kao veliku školu. Zapravo, težu stranu života osjetila sam u djetinjstvu. Dok su mnogi rasli bezbrižno, ja sam radila razne poslove, nosila sam mlijeko, čistila stanove, čuvala psa jednom čuvenom skopskom doktoru Cipuševom, a zarađeni novac trošila sam ekonomično.

Voljela sam kino, pa bih svojom ušteđevinom kupovala karte za kino. Borila sam se sa predrasudama u društvu, uvijek sam se morala nekome dokazivati ali, kao što vidite, isplatilo se, ja sam zahvalna Bogu.

  • Vaša popularnost za vrijeme Jugoslavije doprinijela je da budete dio protokola predsjednika bivše SFRJ. Prvi put ste pred Titom pjevali 1961. godine, kada je gost maršalu bio indonezijski predsjednik Sukarno, a Vašim glasom počastili ste i tadašnjeg libijskog lidera Muammara Gaddafija. Šta su za Vas u to vrijeme značili ovi nastupi i kako ih se sada sjećate?

Redžepova: Bila sam počašćena što sam imala priliku da pjevam ovim, tada izuzetno važnim, svjetskim političarima. Dobro se sjećam, bila sam presrećna, zadovoljna što mi je prvi čovjek naše divne republike ukazao tu veliku čast da pjesmom počastim sve njih. To je veliko priznanje za jednog umjetnika.

  • Kažete da iza sebe imate više od 23.000 uspješnih koncerata. Nastupali ste svugdje u svijetu, snimili ste 20 albuma i šest filmova. Ako pogledamo estradu nekad i sad, koje biste Vi razlike uočili?

Redžepova: Da budete veliki pjevač i da ostavite trag, morate se profesionalno posvetiti pjesmi i muzici, morate se požrtvovati. Ja nisam pobornik da se po svaku cijenu dođe do vrha. Ne dopada mi se što se sada miješa golotinja i ljepota. Najvažnije je biti originalan i biti svoj. Meni, kao Romkinji je bilo mnogo teško da se dokažem i istaknem, znala sam da moram mnogo raditi, vjerovala sam u sebe i zato sam uspjela.

  • Otpjevali ste mnogo hitova. Imate li neku omiljenu, koju pjevate sa posebnim žarom?

Redžepova: Volim sve svoje pjesme, ali ponajviše pjesmu ''Zašto si me majko rodila'', koju je napisao moj pokojni muž Stevo Teodosievski.

  • Ovu pjesmu najviše volite zato što je on napisao ili možda zato što svako od nas barem jednom u životu kaže: "Zašto si me majko rodila"?

Redžepova: Dobra Vam je konstatacija. Ovo drugo je, ipak, tačnije. Stevo je napisao i mnogo drugih pjesama, a također sam i ja napisala nekoliko pjesama koje rado pjevam. ''Zašto si me majko rodila'' pjesma je koja pjeva o našim mukama, čežnjama - ustvari, ova pjesma je dio mene, zato je pjevam izrazito emocionalno.

  • Postoji neko nepisano pravilo kada je riječ o estradi. Naime, uvijek se govorilo o tim osjetljivim odnosima među kolegama na sceni. Imate li prijatelje sa estrade, jeste li ostali u kontaktu sa nekim od pjevača iz starije generacije?

Redžepova: Istina je, mnogo je teško imati pravog prijatelja, kolegu, ili ne posvađati se sa nekim, posebno danas kada svi hoće da postanu popularni preko raznih tračeva.

Ja nisam tako gradila karijeru, sve sam poštovala i svi su poštovali mene.

Ipak, izdvajam prijateljstva sa Terezom Kesovijom, Hankom Paldum, Nadom Obrić. Sa njima se i dan danas povremeno čujem i vidim u ponekim prilikama.

  • Vi ste potpredsjednica Svjetske organizacije Roma u svijetu. Dva puta ste nominovani za Nobelovu nagradu za mir. Prvi put 1987. kao kandidat Crvenog krsta Jugoslavije, a drugi put na inicijativu Svjetske organizacije Roma. Poznato je da se svim snagama borite za bolji status Roma u svijetu. Kakav je, prema Vašem mišljenju, status Roma u svijetu danas, posebno u Makedoniji?

Redžepova: Nedavno sam bila na jednoj konferenciji u Briselu, čija je tematika bila upravo status Roma u Evropi. Lično smatram da su Romi kosmopoliti, a kosmopolitom smatram i sebe, pa sam iskoristila priliku da zatražim od Evrope, a i apelovala sam nadležnim u svijetu, da se Romima dodijeli državljanstvo, bez obzira na to gdje žive.

Romi se nemaju čega stidjeti. Nikad nisu ratovali, uvijek su nekako bili zloupotrebljavani od velikih naroda. Naš život je težak, sami vidimo da se borimo da jedva preživimo.

Romska filozofija je da je planeta Zemlja svačija i svakome od nas pripada, zato želimo slobodno kretanje. Kada razmišljam o ovome, kažem da su čak i životinje ispred ljudskog roda. Sigurno se pitate zašto?

Čak i najotrovnija zmija se kreće gdje želi, dok čovjek, kao najsvjesnije biće na planeti, nema tu privilegiju. Romi su u Makedoniji ustavna kategorija, imaju svoju općinu, Rom je gradonačelnik najveće romske općine Šuto Orizari pri Gradu Skoplje. Ipak, treba se još raditi kada je riječ o statusu Roma.

  • Koji je, prema Vašem mišljenju, najveći problem Roma?

Redžepova:  Naš najveći problem su predrasude. Još su nekako Romi ponižavani, gledaju nas drugim očima, često smo diskriminirani i lišeni uživanja nekih osnovnih prava. Trebamo shvatiti da smo svi mi samo obični ljudi, bez razlike na našu funkciju, bogatstvo, boju kože, vjersku i nacionalnu pripadnost.

  • Važite za veliku humanistkinju. Mnogo ste djece zbrinuli, poznato je da ste usvojili 47 djece koja su odrasla i rasla u ansamblu "Teodosievski", pomažete razne fondacije i uvijek se rado odazovete na svaku humanitarnu akciju. Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku zadesile su katastrofalne poplave. Makedonski građani organizuju humanitarne akcija. Jeste li se uključili i Vi?

Redžepova: Ovih dana sam izrazito tužna zbog toga što se desilo tom dobrom narodu. Izražavam veliko žaljenje i saosjećanje sa svima pogođenim poplavama. Preko saradnika stupila sam u kontakt sa Crvenim križem u Skoplju i poslala sam tri tone vode, znam da im je to sada najpotrebnije.

  • Za kraj, Vaša poruka čitaocima?

Redžepova: Uvaženom čitalaštvu poručujem da paze jedni na druge. Svi smo mi samo ljudi - praznih ruku dolazimo na ovaj svijet, praznih ruku odlazimo sa ovog svijeta, zato ne budite sebični, dijelite pomoć, pomažite se međusobno. Uvjeravam Vas, kad-tad će Vam se vratiti.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.