Oglasi

Recesija je opet pred vratima, kako joj odgovoriti

Dok je u svijetu alarm odavno uključen i veliki uglavnom spremno dočekuju novu recesiju, na Balkanu se bave drugim problemima, uglavnom političke prirode.
Iz Njemačke, Italije i Velike Britanije stižu nagovještaji skorog ulaska u problemeEPA - Ilustracija

Globalna ekonomija imala je dobre godine za sobom, možda i cijelo desetljeće, no ponovno dolaze krizna vremena. Iz Njemačke, Italije i Velike Britanije stižu nagovještaji skorog ulaska u probleme, gospodarski rast Kine usporava, a američki ekonomisti upozoravaju kako recesija stiže za godinu, najdulje dvije. Donald Trump na to, naravno, odgovara kako SAD-u „ide jako dobro“ i da su „potrošači bogati, a džepovi su im puni“. I tvrdi da je stanje u svijetu znatno lošije nego u SAD-u.

A što je, zapravo, recesija? Prema definiciji, objašnjava ekonomski analitičar Damir Novotny, to je tehnički pojam koji se koristi kada BDP u nekoj nacionalnoj ekonomiji dva kvartala uzastopno pada. S druge strane, nastavlja, kriza označava nagli pad ekonomskih aktivnosti u kratkom roku i plastičnom objašnjava: „Kriza može imati 'V' oblik, dakle nagli pad i brzi oporavak (u pravilu je tako) ili 'L' oblik, odnosno nagli pad i dugoročna stagnacija (primjeri za to su Japan (1990-2010) i Hrvatska (2009-2015)“. Uz pojmove recesija i ekonomska kriza, dolazi i depresija, kao pojam koji označava razdoblje dugoročne krize, više od jedne godine.

„Teorija i praksa ekonomskih ciklusa nas uči da se ekonomije kreću u ciklusima rasta, recesije i ponovnog rasta, te da nakon svake recesije slijedi oporavak. Od velike depresije iz 1930-godina, dogodilo se 14 kriza koje su uglavnom pogađale pojedine zemlje i razvijene ekonomije. Međutim, velika kriza iz 2008, nastala na tržištu drugorazrednih kredita u SAD-u, bila je prva kriza koja je imala globalni karakter“, vraća priču u povijest Novotny.

Ukazuje kako se krize pojavljuju svakih 10-tak godina, ali ih je teško predvidjeti, uobičajeno traju od 6-8 mjeseci, uz izuzetke poput Grčke i Hrvatske u kojima je posljednja kriza trajala nekoliko godina.

Recesija se mora dogoditi

Napominjući kako su ekonomske krize učestale i da se manifestiraju u obliku kratkoročnih problema određene industrije, ekonomske regije, ili zemlje, ekonomski analitičar i asistent na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, Admir Čavalić napominje kako kriza, uz kombinaciju drugih faktora, može biti uzrokom recesije. Uglavnom se uzroci vežu za određene društvene krize ili loše vođenu monetarnu politiku, dodaje, a to dalje utječe na pogrešno investiranje (malinvestment), shodno Austrijskoj ekonomskoj školi.

„Dakle, recesija je obično posljedica određene ekonomske, ili vjerovatnije šire društvene krize. Konkretno, dolazi do pada ekonomskih aktivnosti što se najbolje kvantificira kroz pad vrijednosti BDP-a. Sastavni je dio privrednog ciklusa, što je čini normalnom (ako se tako može nazvati), i očekivanom, manje predvidljivom ekonomskom pojavom.

Zašto to naglašavam? Recesiju svi očekujemo jer je sastavni dio privrednog ciklusa – ona se mora desiti, međutim veoma je teško predvidjeti njeno dešavanje, u mainstreamu gotovo i nemoguće (obično par pojedinaca predvidi recesiju, ali nikada javnost)“, navodi Čavalić.

Trumpova nepredvidivost

Kad je već riječ o mogućim uzrocima recesije, postavlja se pitanje što je moglo pridonijeti – jesu li to, na prvom mjestu, najavljeni izlazak Velike Britanije iz Europske unije (Brexit) i sve nepoznanice koje nosi sa sovom ili trgovinske nesuglasice na relaciji Washington – Peking?

Čavaliću je teško izdvojiti pojedinačne faktore, ali ističe trgovinske ratove, odnosno izvjesni pad trgovinskih aktivnosti, kao glavni faktor utjecaja iako „ostaje do kraja nepredvidljiv, slično kao i mogućnost recesije“.

„Shodno aktuelnoj politici dogovora predsjednika Trumpa, vrlo je moguće da se trgovinski rat Kine i SAD-a riješi u roku od nekoliko dana. Približavaju se američki predsjednički izbori, na kojima predsjednik Trump planira pobijediti upravo na narativu o relativno uspješnom vođenju ekonomije. Zbog toga, izvjesnije je da će se u 2019. desiti usporavanje ekonomskih aktivnosti, a ne recesija. Prva 'žrtva' aktuelnih ekonomskih odnosa je Njemačka, što će svakako utjecati na ekonomije drugih evropskih zemalja“ kaže Čavalić.

Pogledi ka Njemačkoj

Upravo su svi pogledi i uprti u Njemačku, budući da njezino gospodarstvo ne pokazuje znakove oporavka ni u drugom tromjesečju. Za usporavanje ekonomskih aktivnosti u Njemačkoj Novotny kaže da je očekivano zbog razvoja na globalnom tržištu (trgovinski rat, Brexit, usporavanje rasta u Kini) i ovisnosti njemačke ekonomije o globalnim tržištima.

„Međutim, vlade razvijenih zemalja su danas bolje pripremljene za ekonomsko usporavanje jednako kao i poduzeća, tako da se može očekivati da će ova kriza biti značajno slabija nego što je to bila kriza u 2008. godine. Zanimljivo je da se tržište rada u Njemačkoj odvojilo od kretanja BDP-a, tako da pad BDP-a neće značiti i smanjivanje broja radnih mjesta. Ovaj se fenomen događa prvi put u ekonomskoj povijesti“, napominje Novotny.

Prema njegovim riječima, kad već spominje 2008. godinu, „velika financijska kriza je suprotno općem mišljenju relativno kratko trajala, velika većina pogođenih zemalja se brzo oporavila i nastavila s dinamičnim rastom, a neke zemlje uopće nisu osjetile krizu, poput Kine, Indije, Australije i Novog Zelanda“.

A na Balkanu političke teme

No, kriza je prije desetak godina itekako osjetila u balkanskim državama. I dok je u svijetu, kako se čini, alarm odavno uključen i „veliki“ uglavnom spremno dočekuju novu recesiju, na Balkanu se bave drugim problemima, uglavnom političke prirode. Može li i hoće li kasna reakcija imati snažnije posljedice... i kako se države u regiji mogu nositi s novim valom recesije?

Novotny odgovara kako su ekonomije u regiji Jugoistočne Europe „slabo pripremljene za nastup krize zbog loših ekonomskih struktura te visoko zaduženog javnog sektora i njegove niske kompetencije u makro-ekonomskom upravljanju“. Napominje kako su one, u vanjsko-trgovinskim odnosima, snažno povezane sa zapadnim ekonomijama, posebno Njemačkom i Italijom, uz dodatak da balkanske kompanije nemaju dovoljno vlastitih proizvoda koje mogu prodavati na međunarodnom tržištu.

Čavalić dodaje kako je za države zapadnog Balkana karakteristično da „ne dolazi do instant šoka, već se one sporije uvlače u recesiju, prije svega zbog postepenog opadanja izvoznih aktivnosti“. Tek nakon toga, dodaje, dolazi do drugih posljedica – pad stranih direktnih investicija, broja dolaska turista (bitno za Hrvatsku), izostanak međunarodne podrške i slično. I zbog svega toga, balkanskim državama „obično treba duži niz godina da bi se privreda 'restartovala' tj. oporavila, dodaje.

Na pitanje što uraditi, odgovara kako države trebaju „pokušati stvoriti uslove, konkurentsko okruženje, koje će na najbolji način omogućiti domaćim kompanijama da se vrate na globalno tržište (nakon recesije)“.

„Sve ostalo je u domenu populizma jer države nemaju budžete koji bi izvršili značajnije pumpanje novca u privredu, osigurale socijalnu zaštitu za žrtve recesije ili pak učinile bilo kakvu relevantnu intervenciju u datom trenutku“, zaključuje Čavalić.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.